Kampanja „Nisam Tražila“: Četiri žene se bore protiv nasilja zasnovanog na polu u Bosni i Hercegovini

Ilustracija zasnovana na fotografiji korisnika Pixabay-a Geralt, koristi se uz dozvolu na Pixabay licenca.

Ovaj članak Samire Trešnjo je prvobitno objavljen na Balkan Diskurs, projektu Centra za postkonfliktna istraživanja (PCRC). Uređena verzija se ponovo objavljuje na stranicama Globalnih glasova kao deo ugovora o podeli sadržaja.

Inicijativa „Nisam tražila” je pokrenuta kao reakcija četiri studentkinje umetnosti iz Bosne i Hercegovine (BiH) — Mateje Mavrak, Asje Krsmanović, Ane Tikvić, i Nadine Mičić — na otkrića slučajeva silovanja u susednoj Srbiji. Prethodno su srpska glumica Milena Radulović, i još nekoliko žena prijavile vlasnika beogradske škole glume, Miroslav Mika Aleksića, zbog silovanja i seksualnog uznemiravanja.

Kada su četiri žene počele da pričaju i dele svoja privatna iskustva, zaključile su da je svaka od njih bila u barem jednoj situaciji u kojoj je bila žrtva seksualnog zlostavljanja. Odlučile su da pokrenu Facebook stranicu „Nisam tražila“ 18. januara 2021. godine u tri sata ujutru.

Ana Tikvić, jedna od vođa inicijative, podseća u izjavi za Balkan Diskurs:

„Facebook stranica je samo dokaz da žrtve imaju više poverenja u neku anonimnu Facebook stranicu nego u sistem i organizacije koje su nadležne da se bave tim problemom. Dobile smo stotine i stotine poruka u prvih nekoliko dana. Žrtve nisu spremne da prijave seksualno zlostavljanje zato što nemaju poverenja u sistem, zato što se ne osećaju zaštićeno i zato što ne smatraju da bi se time išta rešilo. Ne veruju da će počinilac biti propisno kažnjen, da će one na kraju biti zaštićene i dobiti pravdu i makar malo mira koji apsolutno zaslužuju.”

Ona ističe da je taj period bio jako stresan za njih jer su započele stranicu spontano i ne razmišljajući o tome koliko bi to moglo da se proširi.

„Zaista smo u nekom trenutku pomislile „Što je nama ovo trebalo?“ i onda nam se javila jedna osoba i rekla, „Ohrabrile ste me, osećam se bolje, odlučila sam da prijavim svog nasilnika“. Takve poruke vam nekako daju snagu — ako smo uspele pomoći jednoj ženi, sva ta borba apsolutno vredi.”

Od tada, inicijativa je dobila podršku širom regiona bivše Jugoslavije, kako žena tako i muškaraca.

Na primer, nakon što je njihova stranica popularizovala haštag #NisiSama, bosanski bend Bombaj Štampa objavio je istoimenu pesmu „Nisi sama” napravljenu u saradnji sa srpskom rok zvezdom Bajagom kao izraz podrške.

Četiri mlade žene iz kampanje nastavljaju da objavljuju slučajeve nasilja nad ženama na svojoj Fejsbuk stranici i svakodnevno objavljuju reakcije na nepravdu.

Tikvić primećuje sledeće:

„Bilo je zanimljivo koliko su svi bili iznenađeni i kako silovanje ove glumice vide kao izolovan slučaj — ali te stvari se dešavaju u mnogo većoj meri nego što mislimo. Naravno, silovanje je nekako poslednji stepen seksualnog zlostavljanja i najekstremniji, ali postoji mnogo nivoa seksualnog zlostavljanja i uznemiravanja koji dovode do tog poslednjeg najgnusnijeg čina.”

Grafika društvenih mreža iz kampanje UN Žene „Nasilje nije privatna stvar“ U tekstu se navodi „Zahtevamo donošenje novog Zakona o zaštiti od nasilja u porodici u Federaciji Bosne i Hercegovine u skladu sa preporukama Istanbulske konvencije.”

UN Žene u Bosni i Hercegovini, pokrenule su javnu kampanju „Nasilje nije privatna stvar“, istakavši da je polovina svih žena i djevojčica starijih od 15 godina u BiH doživela ozbiljno nasilje, najčešće u kući, a da je nasilnik skoro uvek muškarac. Sve ovo postaje ozbiljan problem jer ne postoji adekvatna psihološka pomoć žrtvama nasilja.

“Ne postoji zakonom regulisan oblik psihološke pomoći koju osoba može da dobije prilikom prijave seksualnog nasilja. Mnoge organizacije pružaju besplatne pravne i psihološke savete, ali opet ništa nije regulisano na državnom nivou. Naša Fejsbuk stranica ima oko 40.000 pratilaca, a imamo i zatvorenu grupu na FB koja broji oko 13.000 članova u kojoj osobe nastavljaju da pišu o svojim iskustvima sa seksualnim zlostavljanjem. Konačno, barem je stvoren prostor, čak i ako je samo na mreži, gde osoba zaista može da piše o onome što joj smeta, a da je drugi ne osuđu.”

Tikvić je objasnila, ističući da prijavljuju svaki vid diskriminacije koji se deli na njihovom sajtu.

Osim građana BiH, inicijativu su podržali brojni političari i javne ličnosti, ali, kako kaže, to nije dovoljno za promene.

„Moramo da počnemo da rešavamo konkretne probleme. Pisali smo i otvoreno pismo Saveznom parlamentu, sa posebnim zahtevom za izmenu Krivičnog zakona. Nedavno smo dobili odgovor iz Federalnog ministarstva sa dozvolom za formiranje radne grupe za prednacrt izmena i dopuna Krivičnog zakona. Mislim da je trenutno najvažnije jasno definisati seksualno zlostavljanje prema Istanbulskoj konvenciji i preneti to u Krivični zakon.”

Međutim, za borbu protiv nasilja potrebno je prijaviti samo nasilje, što se često ne dešava zbog pritiska društva i patrijarhalnih normi u našem društvu. Tikvić je dodala:

„Mi živimo u krajnje patrijarhalnoj sredini gde je još uvek reč muškarca zakon i apsolutna istina i žene se naravno boje osuda okoline — hoće li im neko verovati, šta će pričati prva komšinica. Mi i dalje, nažalost, živimo u takvoj okolini gde to nije muškarčeva sramota, već na kraju opet ženina sramota.”

Međutim, četiri aktivistkinje koje vode platformu nemaju dovoljno moći da zaštite druge žene jer nisu ni policija ni sud. Za to su odgovorni ljudi koji, kako ističe, primaju platu za svoj rad i pokreću rešavanje tog problema, ali i promenu zakona. Tikvić traži odgovornost nadležnih institucija:

„U krajnjoj liniji, državne vlasti i institucije su ti koji moraju zaštititi osobe koje im se jave. Dakle, oni imaju dužnost već godinama da to urade, ali nažalost to još nije urađeno. Mi kao organizacija stalno pozivamo na akciju i upozoravamo druge na ove probleme, ali to je to. Mislim da se i mi moramo ujediniti i da je veoma bitno da ne prestanemo govoriti o tome.”

Ona je zadovoljna što je njihova inicijativa podstakla regionalni javni diskurs o seksualnom zlostavljanju.

„Seksualno zlostavljanje se dešava apsolutno svima, svaki dan, nezavisno od nivoa obrazovanja, profesije, vere, nacije i bilo kog drugog razloga. Nasilje se događa nama, ne zbog nas, ne zbog toga šta smo obukle ili nismo obukle i mislim da je veoma bitno da se o ovoj temi i dalje priča svaki dan,” zaključila je Tikvić.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.