„Am Abgrund“: Priča o uticaju Azerbejdžana u Evropi

Zamislite priču u kojoj se sukobljavaju intrige i politika, otkrivajući svet u kome se uticaj kupuje i prodaje iza zatvorenih vrata. Ovo nije fikcija; to je stvarna saga o naporima Azerbejdžana da ugladi svoj imidž na evropskoj sceni uprkos lošim rezultatima u oblasti ljudskih prava i sloboda.

U središtu ove priče je i Azerbejdžan, zemlja bogata energetskim resursima i koja je pod pomnom kontrolom autoritarnih praksi svoje trenutne vlade, ali i evropskih zemalja, poznatih kao šampiona demokratije, vladavine prava i ljudskih prava, koje su dugo bile mentori nacija koje su nastajale iz sovjetske ere. Ali evo preokreta — umesto da šire ove negovane vrednosti, čini se da su i one podložne korupciji. 

Tokom godina, Baku se pametno kretao po hodnicima moći u Evropi, osvajajući političare kombinacijom luksuznih putovanja i direktnih gotovinskih plaćanja. Cilj? Da se osigura da ovi uticajni glasovi podržavaju interese Azerbejdžana, posebno u salama Parlamentarne skupštine Saveta Evrope (PSSE) pa čak i nemačkog Bundestaga. Sve vreme, glasni kritičari vladajućeg Bakua ostali su kod kuće, osećajući se napušteno. 

Iznošenje ove zamršene mreže uticaja i manipulacije na videlo je revolucionarni film nemačkog emitera ARD, „Am Abgrund” (u provaliji). Iako je film fikcija, zasnovan je na nizu istraga pod nazivom „Azerbejdžanska perionica veša“, koja otkriva kako je azerbejdžanska vlada podmitila političare Saveta Evrope. Istrage objavljene 2017. otkrile su kako je vlada Azerbejdžana bila pokretačka snaga iza tajnog fonda od 2,9 milijardi dolara koji joj je možda pomogao da isplati evropske političare.

Snimio ga je reditelj i istraživački novinar Daniel Hariš, i zaronio je duboko u azerbejdžansku mrežu političkih veza i korupcije. Biće upotpunjen dokumentarcem koji tek treba da bude objavljen i koji nastoji da otkrije pun obim ove afere.

Film je premijerno prikazan 20. februara na manifestaciji koju je organizovao nemački parlament.
Nakon projekcije usledile su rasprave o tome kako je nastao ovakav korupcionaški skandal, šta se radi na njegovom rešavanju i kako nemački političari mogu da spreče takve pojave u budućnosti.

Zaplet 

Film razotkriva oštre obračune protiv glasova koji kritikuju represivni režim u Azerbejdžanu, sa dramatičnim scenama koje repliciraju snimke skrivenih kamera postavljenih u spavaćoj sobi poznate novinarke Hadidži Ismajlove 2012. godine, otkrivajući njen privatni život. Ismajlova je pokrenula niz istraga o korupciji u vladi koja je povezana sa vladajućom porodicom Alijevih. Snimak koji je procurio imao je za cilj da naruši ugled novinara. Ismajlova je kasnije osuđena na lažne optužbe i zbog toga je provela dve godine iza rešetaka.

Film prikazuje kako nemački političari zatvaraju oči pred ovim kršenjima.

U središtu priče je Gerd Mejneke, izmišljeni član nemačkog Bundestaga koji je takođe član Saveta Evrope. Meineke otkriva da je ova druga institucija stvorena davne 1949. godine radi negovanja demokratije i vladavine prava ugrožena i da su nemački poslanici bili pod uticajem azerbejdžanskog režima, menjajući svoje glasove u Savetu Evrope za novac, zlato, prostitutke i drugi mito, izdajući principe demokratije i ljudskih prava.

Korupcija postaje očigledna tokom glasanja koje je inicirao Meineke sa ciljem da se Azerbejdžan osudi zbog brojnih političkih zatvorenika. Međutim, rezolucija je poražena zahvaljujući dobro naplaćenim saveznicima režima. Podrugljivim tonom, predstavnik režima se ruga Majnekeu, izjavljujući: „Ovo nije vaš Savet Evrope, ovo je naš Savet Evrope!“ ostavljajući političara uplašenog zbog svog gubitka.

Upitan o motivaciji za snimanje filma, reditelj Hariš je rekao: „Ne mogu da prihvatim korupciju i kršenje ljudskih prava“, u diskusiji koja je usledila nakon projekcije. Dodao je da se to pitanje širi i izvan vlade Azerbejdžana i da postavlja zapadne političare i društva u koruptivnu praksu koju podstiču prirodni resursi Azerbejdžana.

Harriš je kasnije u intervjuu za Globalne glasove rekao da zbog komplikovane i ograničene prirode zemlje, on i njegova ekipa nisu mogli da obezbede dozvolu za snimanje u Azerbejdžanu. Kao rezultat toga, mnoge scene su snimljene u susednoj Gruziji.

„Oni (vlada) jednostavno nisu želeli da iko tamo snima“, rekao je Hariš za Globalne glasove. 

Među gostima projekcije bio je i nemački poslanik Frank Švabe, koji je nedavno postao poznat po svojim glasnim kritikama azerbejdžanske vlade. Švabe je bio taj koji je osporio akreditive azerbejdžanske delegacije u PSSE tokom otvaranja zimskog zasedanja Skupštine u januaru 2024.

U intervjuu za Globalne glasove, Švabe je elaborirao zašto je bio glasan o situaciji u Azerbejdžanu: „Želim demokratiju u Azerbejdžanu, ali realno, ne mogu sam da je uspostavim. Ali ono što mogu da uradim je da govorim istinu o tamošnjoj situaciji, što je u skladu sa misijom Saveta Evrope. Ako član ove organizacije ne poštuje njene principe, onda je neophodna akcija.” 

Nemački poslanik je takođe pomenuo složenost odnosa između Evrope i Azerbejdžana, posebno u svetlu sve većeg oslanjanja Evrope na Azerbejdžan za alternativne izvore energije nakon ruske invazije na Ukrajinu. On je priznao realnost angažovanja sa autoritarnim režimima za trgovinu uprkos njihovoj evidenciji o slobodama i ljudskim pravima. „Ključno je da ne previdimo kršenja ljudskih prava zarad trgovinskih odnosa. To je ono što očekujem od nemačke vlade i Saveta Evrope“, rekao je Švabe za Globalne glasove.

On se nada da će povećana vidljivost iz filma izvršiti veći pritisak na evropske institucije da se snažnije pozabave ovim problemima.

Prvi put se prikazuje film „U provaliji“ o korupciji koju organizuje Azerbejdžan oko #Bundestaga + Saveta Evrope. Film ima za cilj da uzdrma + promeni. Zaštititi ljudska prava + sprečiti korupciju. 🙏 da to možemo predstaviti među frakcijama.

Izbor trenutka

Film dolazi u vreme pogoršanja veza između Azerbejdžana i Zapada, posebno nakon što je PSSE odbila da ratifikuje akreditive azerbejdžanske delegacije 24. januara, navodeći loše stanje ljudskih prava i demokratije u zemlji. 

„Izbor trenutka [za lansiranje filma] ne može biti bolji“, rekao je Gerald Knaus, predsednik Evropske inicijative za stabilnost, istraživačkog centra i glasni kritičar azerbejdžanske vlade, u intervjuu za Globalne glasoves. Njegov istraživački centar skovao je termin „diplomatija kavijara” 2012. i bio je prvi koji je zabeležio uticaj Azerbejdžana u Savetu Evrope. 

Film bi trebalo da podstakne zemlje poput Nemačke i Francuske, kao i druge u Komitetu ministara, da podrže odluku PSSE, da azerbejdžanskoj delegaciji oduzmu akreditive i nastave dalje da vrše pritisak, uključujući postavljanje ultimatuma Bakuu — potpuna suspenzija iz institucije [osim ako ne počisti svoj dosije o ljudskim pravima]. U intervjuu za Globalne glasove, Knaus je dodatno razradio ovo poslednje, objašnjavajući da uoči aprila 2024. godine, kada se obeležava 75. godišnjica Saveta Evrope, Azerbejdžan mora da oslobodi sve svoje političke zatvorenike i da bi neispunjavanje tog zakona moglo dovesti do suspenzije zemlje iz institucije.

„S obzirom da je Parlament promenio svoj stav o Azerbejdžanu za 180 stepeni, vreme je da Komitet ministara sledi taj primer. Verujem da bi to moglo dovesti do oslobađanja pritvorenika kao alternative za izbacivanje Azerbejdžana“, rekao je Knaus.

Prema nekim procenama lokalnih građanskih inicijativa, u Azerbejdžanu ima preko 200 političkih zatvorenika. 

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.