Dokumentovanje indijskih plemenskih tetovaža pre nego što zauvek nestanu

Žene iz plemena Baiga iz Madja Pradeša poznate su po svojim jedinstvenim tetovažama koje prave po celom telu. Fotografija sa Wikimedia Commons. CC BY-SA 4.0

Žene iz plemena Baiga iz Madja Pradeša poznate su po svojim jedinstvenim tetovažama koje prave po celom telu. Fotografija sa Wikimedia Commons autora Sandy and Vyjay. CC BY-SA 4.0

Tetovaže su sastavni deo starosedelačkih i plemenskih zajednica širom sveta, uključujući južnu Aziju. Bilo kao način ulepšavanja ili da bi pobegle od „zlih očiju“ muškaraca iz drugih plemena, starosedelačke i plemenske žene ukrašavaju tela motivima tetovaža pod uticajem prirode, svoje istorije i svojih duhovnih verovanja.

Dok popularnost modernih tetovaža raste među mladom generacijom, tradicionalna kultura tetovaža jenjava među većinom domorodačkih i plemenskih naroda. Ovo je dodatno ugroženo sinkretizmom i akulturacijom jer oni dolaze u kontakt sa ljudima iz drugih plemena i mesta. Međutim, umetnici tetovaža kao što je Amit Ardžel imaju misiju da pronađu i dokumentuju indijske plemenske tetovaže pre nego što one zauvek nestanu.

Tattoo umetnik Ardžel koji živi u Delhiju, a poreklom je iz Nepala, posvetio se istraživanju i sastavljanju motiva tetovaža indijskih plemena. On ne samo da želi da dokumentuje i ponovo nacrta izbledele tetovaže koje nose plemenske žene, već želi i da objavi knjigu o plemenskim tetovažama iz Indije.

Amit Ardžel radi tetoviranje za klijenta. Fotografija Amita Ardžela. Koristi se uz dozvolu.

Sandžib Čaudari iz Globalnih Glasova razgovarao je sa Ardželom tokom njegove nedavne posete Nepalu. Intervju je uređen radi dužine i jasnoće:

Globalni Glasovi (GV): Možete li nam reći nešto o sebi? Kako ste počeli da se bavite tetoviranjem?

Amit Ardžel (AA): Zapravo, karijeru sam počeo kao slikar. Naučio sam da slikam od nekih velikih imena u Indiji. Kada je moj otac preminuo krajem 2014. godine, stvari su se za mene drastično promenile. Vratio sam se u dom svojih predaka u Nepalu da obavim rituale smrti. Razmišljajući o svojoj majci, odlučio sam da počnem da se bavim nečim što bi mi dalo fleksibilnost da je s vremena na vreme posećujem i da provodim vreme sa njom.

Takođe, želeo sam da posvetim nešto svom ocu. I tako sam dizajnirao tetovažu kao uspomenu na njega i došao u Delhi tražeći studio za tetovaže. Slučajno sam naišao na Inkinn Tattoo Studio, jedan od najpopularnijih studija za tetovaže u Delhiju među tattoo entuzijastima. Dok sam se tetovirao, umetnik mi je predložio da se pridružim studiju.

Razmišljajući o opcijama i shvatajući da ću imati više slobode i fleksibilnosti, odlučio sam da se pridružim studiju. Umetnik od koga sam učio je Maks.

GV: Kako ste došli na ideju da tražite tradicionalne tetovaže i da ih oživljavate?

AA: Radio sam tetovaže dve godine i sve su to bile komercijalne tetovaže. Međutim, nešto u meni je govorilo da to nije ono što želim da radim. Nikada nisam kopirao nijednog umetnika i uvek sam pokušavao da uradim nešto originalno.

Hteo sam da vidim kakve indijske tradicije imamo. Tako je započela moja potraga i istraživanje indijskih plemenskih tetovaža. Gledajući na internetu, otkrio sam pleme Baiga sa bogatom tradicijom tetoviranja. Srećom, povezao sam se sa Šantibai iz ovog plemena preko jednog od mojih klijenata. Posetio sam je da naučim njihovu tradiciju tetoviranja.

Zatim sam otišao u Surgudžu u severnom Čatisgaru i nakon toga se sreo sa narodom Bhil, jednom od etničkih grupa iz zapadne Indije. Posle toga, otišao sam u Madja Pradeš i posetio sva centralnoindijska plemena. Potom, otišao sam kod naroda Garo, koji su etničko pleme iz severoistočne Indije.

 

View this post on Instagram

 

A post shared by Arjel Amit (@bluebloodtreetattoo)

GV: Kakve su razlike između plemenskih i modernih tetovaža?

AA: Plemenski motivi tetovaža su potpuno drugačiji od modernih tetovaža. Plemena prave motive na osnovu svojih sistema verovanja. Oni govore sledećoj generaciji da se drži ovih motiva i da veruje u njih. Vekovima prave iste tetovaže i još uvek slede istu kulturu i tradiciju, iste obrasce i motive.

Međutim, u slučaju modernih tetovaža, dizajni su zasnovani na nečijoj mašti i menjaju se s vremena na vreme i od osobe do osobe.

GV: Istraživali ste mnoga indijska plemena. Možete li nam reći nešto o nekim od njihovih jedinstvenih obrazaca?

AA: Plemena iz Surgudže mastilom nanose jedinstvene motive tetovaža pod nazivom Surgudža godna. Imaju motiv koji se zove othi, i koji predstavlja matericu i žensku energiju.

Još jedan motiv koji me veoma fascinira je sathi godna ili tetovaža prijateljstva. Ako neka osoba ima prijatelja i želi da mu napravi tetovažu, mora da naruči tetovažu za svog prijatelja i da je plati.

GV: Kako biraju motive? Kako su oni povezani sa njihovim životima?

Amit posećuje plemenske umetnike tetovaža i uči od njih. Fotografija Amita Ardžela. Koristi se uz dozvolu.

AA: Uzmimo slučaj plemena Baiga. Pre nego što devojčica uđe u pubertet, uglavnom sa 8 ili 10 godina, mora da se tetovira na čelu. Različiti simboli tetovaža koje koriste predstavljaju ženstvenost i podsećaju devojčicu da se približava ženskom dobu. Ona je spremna da se uda i moraće da brine o svom domaćinstvu i svojoj porodici.

Nakon toga, kada napuni 15 do 18 godina, može da ima tetovažu na leđima. Tako da može da privuče muškarca. Haljina Baiga žena je oduvek bila dizajnirana tako da se razmeće tetovažom na leđima.

Potom, dobija tetovaže na obe ruke, jednu po jednu u roku od godinu dana. Tetovaže na rukama je podsećaju da može da bude aktivna u zajednici i da učestvuje u njenim ritualima i aktivnostima.

Kada se devojka uda, može da ima i tetovaže na nogama. To znači da je aktivna na svim poljima. A kada dobije bebu, može da se tetovira na grudima. Tetovaža na grudima predstavlja majčinstvo. Žene ne mogu da se tetoviraju na grudima ako nisu u stanju da rode dete. U tom slučaju mogu usvojiti dete i napraviti tetovažu na grudima. To je potpuni krug – od detinjstva do ženskog doba.

GV: Možete li nam reći nešto o jedinstvenosti kulture tetovaža u drugim plemenima?

AA: Žene naroda Bhil dobijaju tetovaže na licu da bi se zaštitile od zlih očiju i da bi izgledale privlačnije.

Većina žena iz naroda Taru iz Saurahe u Nepalu ima tetovaže sa motivima pauna (majur). Kako je paun u ono vreme bio jedini simbol lepote u njihovom plemenu, želele su da i same budu lepe kao paun.

GV: Kakvi su vaši budući planovi?

AA: Moj plan je da sakupim sve indijske plemenske motive. Pošto motivi na telima ljudi nisu jasni, želim da ih ponovo nacrtam i da napišem knjigu kako bi ljudi mogli da vide tetovaže indijskih plemena u njihovom najčistijem obliku. Takođe, želim da plemenski tattoo umetnici budu priznati širom sveta.

Znanje se mora širiti da bi se zaštitilo, a ne samo sakupljalo i čuvalo. Želim da pokažem ljudima da imamo bogatu kulturu i da imamo sve u pisanom obliku.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.