Umetnost Noran Morsi prilagođena za Globalne Glasove.

Ovaj članak je deo serijala koji ispituje slobodno izražavanje i pristup informacijama u građanskim prostorima u šest jezičkih zajednica u regionu MENA.

Smešten u planinama Kurdistana u blizini iranske granice, irački grad Halabdža najpoznatiji je po tragičnoj upotrebi hemijskog oružja protiv svog naroda od strane vojske Sadama Huseina.

Godinama kasnije, ovaj grad je stekao priznanje u kurdskoj digitalnoj sferi, zahvaljujući mladom vizionaru po imenu Bokan Džaf, stanovniku Halabdže. Džaf je 2014. godine stekao diplomu iz engleskog jezika na Univerzitetu u Sulejmaniji i preuzeo je ulogu prevođenja informacija za svoju zajednicu. Ovo je bilo posebno važno jer su se suočili sa poteškoćama u pristupu osnovnim informacijama na mreži na kurdskom jeziku, uključujući vesti iz sveta, bezbednost, zdravstvenu zaštitu i još mnogo toga. Džafovu pomoć su posebno cenili kurdski studenti koji imaju poteškoća da pronađu informacije na mreži na svom maternjem jeziku.

Kako je Džaf postajao svesniji nedostatka kurdskih resursa na mreži i poteškoća koje predstavlja ograničeno poznavanje engleskog i arapskog među govornicima kurdskog jezika, shvatio je da postoji hitna potreba za boljom dostupnošću informacija na kurdskom jeziku.

Motivisan i veoma odlučan, otisnuo se na osmogodišnje putovanje kao volonter u Guglu. Njegov cilj je bio da integriše sorani – poznatiji kao Kurdî Nawendî (کوردیی ناوەندی), istaknuti jezik u porodici kurdskih jezika – u jezike koje podržava Gugl aplikacija za prevođenje.

Džaf je uspešno preveo više od 2.500.000 fraza, poslovica i pojedinačnih reči. Kao rezultat toga, sorani jezik je zvanično dodat u Google Translate u maju 2022. godine, što je dovelo do nastanka zajednice sorani prevodilaca u tom procesu. U intervjuu za Globalne Glasove, Džaf je rekao: „Nedostatak sadržaja na kurdskom jeziku otežava nam pronalaženje informacija koje su nam potrebne i ometa razvoj kurdskog jezika u digitalnom svetu.“

Složeni pejzaž kurdskih jezika na mreži

Kurdski je jezik ili grupa jezika kojima govore Kurdi, autohtona etnička zajednica od oko 30 miliona ljudi. Poreklom iz regiona Bliskog istoka i zapadne Azije, oni dele kulturu, jezičko nasleđe i identitet, ali su rasprostranjeni u četiri nacije: Turskoj, Iraku, Siriji i Iranu.

Kurdski jezici sadrže različite, ali međusobno povezane lingvističke varijacije kojima nedostaje uzajamna razumljivost. Glavna dva jezika su severnokurdski (kurmandži), koji se govori u Siriji, Turskoj, Kavkazu i delovima Iraka, i centralnokurdski (sorani) koji preovlađuje u Iraku i Iranu. Sorani, pored arapskog, ima zvanični status u Iraku i obično se naziva „kurdskim“ u zvaničnim dokumentima. Svakim od ovih jezika govore milioni ljudi.

Ovi jezici koriste različita pisma za pisanje: kurmandži koristi latinično (rimsko) pismo, dok sorani koristi aramejsko (arapsko) pismo.

Iako kurdski jezici poseduju bogatu istoriju, slavnu zbog svog bogatog rečnika i izražajnih sposobnosti, oni se suočavaju sa nedostatkom resursa na mreži. Različita pisma, zajedno sa odsustvom standardizacije i tekućim borbama za prevlast među kurdskim zajednicama, doprinose ovim izazovima.

Štaviše, ovi izazovi su otežani ograničenjima koja nameću represivne vlade, cenzurom i ograničenjima slobode izražavanja u svim zemljama u kojima žive Kurdi.

Nedostatak resursa na mreži primorao je govornike kurdskog da se oslanjaju na druge jezike kao što su arapski, engleski, turski i persijski. U razgovoru sa profesorom Darom Hamid, doktorantom kurdskog jezika koji predaje na Univerzitetu Garmijan, on je za Globalne Glasove objasnio kako ovaj nedostatak informacija na mreži i tehničkih resursa negativno utiče na kurdske akademike u Iraku.

We face these challenges daily, particularly with our university students. For instance, in the Kurdish department, and I believe this is a common issue across various college departments, there is a significant scarcity of Kurdish resources available online. My students encounter challenges when trying to access information in Kurdish.

They are compelled to use sources in other languages through electronic translation, which is not without its problems. Alternatively, they are left with no option but to turn to expensive translators. As a result, these students are unable to fully harness the advantage of technology.

Svakodnevno se suočavamo sa ovim izazovima, posebno sa našim studentima. Na primer, u kurdskom odeljenju, a verujem da je to uobičajen problem na različitim fakultetskim odeljenjima, postoji značajna oskudica kurdskih resursa dostupnih na mreži. Moji studenti nailaze na izazove kada pokušavaju da pristupe informacijama na kurdskom.

Oni su primorani da koriste izvore na drugim jezicima putem elektronskog prevoda, što nije bez sopstvenih problema. Kao alternativa, ne preostaje im ništa drugo nego da se obrate skupim prevodiocima. Kao rezultat toga, ovi studenti nisu u mogućnosti da u potpunosti koriste prednosti tehnologije.

Hamid je zatim objasnio da je ovo pitanje ograničeno na sferu interneta. Dodao je:

The problem lies in the online sphere, not offline. The Kurdish language is linguistically diverse. Imagine having six words for “خۆشەویستی” (love) alone.

Our focus should be on addressing standardization issues, dialectic divisions, and political pressures, as these factors make it difficult for the Kurdish language to thrive online.

Problem leži u sferi interneta, a ne izvan nje. Kurdski jezik je lingvistički raznolik. Zamislite da imate šest reči samo za “خۆشەویستی” (ljubav).

Naš fokus bi trebalo da bude na rešavanju pitanja standardizacije, dijalektičkih podela i političkih pritisaka, pošto ovi faktori otežavaju razvoj kurdskog jezika na mreži.

Politička borba iračkih Kurda za priznanje i jezička prava

Vekovima su se Kurdi borili i za nezavisnost i za priznanje u zemljama u kojima žive, čineći najveću svetsku etničku zajednicu bez sopstvene države. Ova borba vodi poreklo još od kolonijalnih ugovora kao što je Ugovor iz Lozane od 24. jula 1923. godine, kojim su Kurdi podeljeni između četiri zemlje.

U poređenju sa susednim zemljama, Kurdi u Iraku imaju relativno povoljnu situaciju. Na primer, Irak je jedina zemlja u kojoj je kurdski priznat kao službeni jezik, a takođe je i jedino mesto gde Kurdi uživaju značajnu autonomiju.

Istraživanje Loren Valter sa Univerziteta Depol 2018. godine otkrilo je da je sorani jezik tokom britanskog mandata bio favorizovan od strane urbanih kurdskih nacionalista, dok je kormandži imao jaču književnu ulogu, dajući sorani jeziku veći politički uticaj. Ipak, postojao je interes za stvaranje podela među govornicima ovih jezika. „Oba dijalekta su živela u relativnoj harmoniji sve dok Irak nije stekao nezavisnost 1931. godine. Nakon sticanja nezavisnosti, iračka vlada je pokušala da suprotstavi govornike sorani i kormandži jezika, kako bi sprečila da kurdski bude priznat kao zvanični jezik.“

Ključna prekretnica za kurdski jezik u Iraku odigrala se kroz sporazum o autonomiji, poznat kao Sporazum o autonomiji između Iraka i Kurda iz 1970. godine koji su 11. marta 1970. godine potpisali iračka vlada i kurdski vođa Mula Mustafa Barzani. Nakon decenija oružanih sukoba i tenzija između iračke vlade i kurdskih zajednica u Iraku, ovim sporazumom je sorani priznat kao službeni jezik u oblastima sa kurdskom većinom. To je takođe osiguralo političko predstavljanje Kurda u vladinim telima.

Međutim, put ka slobodi izražavanja za Kurde u Iraku je složen i podložan fluktuacijama tokom vremena. Nakon ovog sporazuma, represija pod režimom Sadama Huseina bila je intenzivna, sa kasnijim periodima pokušaja da se priznaju prava kurdskih zajednica u Iraku.

Izazovi jezičke standardizacije i pristupa informacijama

Istraživanja pokazuju da se u zemljama sa dominantnim jezicima govornici manjinskih jezika često suočavaju sa marginalizacijom i ograničenim pristupom informacijama. U iračkom Kurdistanu, unutrašnji sukobi među kurdskim jezicima, posebno sorani i kurmandži, ne samo da pojačavaju marginalizaciju i podelu, već i ometaju zastupljenost, razvoj i širenje jezika na mreži.

Trenutno, kurdskom jeziku nedostaje univerzalno prihvaćen pisani standard, a političke stranke u regionu Kurdistana su upletene u sporove oko standardizacije. Uprkos raznim pokušajima, standardizovana verzija ostaje nedostižna.

Ovo odsustvo jezičkog jedinstva i standardizacije stvara prepreke za one koji traže informacije i resurse na mreži na svom maternjem jeziku. Pored toga, to ometa delotvornu razmenu informacija, ograničavajući sposobnost Kurda da doprinesu digitalnom svetu.

Ovaj scenario sugeriše da ako Kurd koji govori kurmandži želi da komunicira sa Kurdom koji govori sorani, oni mogu da pribegnu korišćenju arapskog, turskog ili persijskog jezika kako bi komunikacija bila moguća.

U razgovoru sa Globalnim Glasovima, Goran Rasul, vrsni pisac, pesnik i pripovedač, osvrnuo se na lične posledice sukoba interne jezičke standardizacije. Goran je magistrirao modernu književnu kulturu na Univerzitetu u Hertfordširu i ima preko 12 godina iskustva u razvojnom i humanitarnom radu sa domaćim i međunarodnim organizacijama.

Many people in my circle constantly struggle to access information online or to find relevant content on a range of topics such as literature, politics, and language studies. I often find myself having to look up information in other languages, when it comes to specific issues related to Kurds, Kurdistan, and the Kurdish language.

Mnogi ljudi u mom krugu stalno imaju poteškoće da pristupe informacijama na mreži ili da pronađu relevantan sadržaj o nizu tema kao što su književnost, politika i studije jezika. Često moram da tražim informacije na drugim jezicima, kada se radi o konkretnim pitanjima vezanim za Kurde, Kurdistan i kurdski jezik.

Goran je objasnio da, dok je nekada broj govornika određivao da li će jezik opstati, danas to zavisi od dostupnosti digitalnog sadržaja. Nedostatak sadržaja na mreži ukazuje na to da je neki jezik u opadanju i opasnosti. On je dodao: „Ovo važi za sve jezike, ali je posebno ključno za kurdski. Politički i ekonomski sukobi naneli su štetu kurdskom jeziku, što je samo naglasilo hitnu potrebu da se njegovo očuvanje i promocija postavi kao prioritet.“

Da se vratimo Bokan Džafu, on i njegov tim koriste moć veštačke inteligencije da poboljšaju kvalitet prevoda. Oni takođe nastoje da motivišu pisce i istraživače da podele svoj rad na mreži, sa ciljem da povećaju obim sadržaja na kurdskom jeziku. Džaf je rekao: „Publikacije treba da budu dostupne na mreži, a ne samo u obliku štampanih knjiga i časopisa. Tekstove i knjige treba objaviti u različitim formatima fajlova na internetu kako bi se osigurala kompilacija sveobuhvatnog i raznolikog spektra podataka.“

Džaf smatra da kurdski intelektualci potcenjuju internet izdavaštvo. Međutim, od suštinske važnosti je da se shvati da su resursi na internetu ključni u revitalizaciji jezika. Oni koji imaju mogućnost da daju doprinos trebalo bi da budu motivisani da kurdskoj zajednici ponude pristup ovim neprocenjivim resursima na mreži.