Uspešni feministički pokret Azerbejdžana: izazovi i perspektive

Autor fotografije Markus Vinkler. Slobodna upotreba u sklopu Unsplash License.

U Azerbejdžanu, feminističke aktivistkinje trpe pritisak vlasti, maltretiranje i mržnju stranaca dok se zalažu za bezbroj žena širom zemlje koje protestuju protiv nasilja u porodici i femicida.

Gulnara Mehdijeva, rodna aktivistkinja u Azerbejdžanu, kaže da je biti aktivistkinja bilo koje vrste u njenoj rodnoj zemlji slično stavljanju znaka mete na leđa, jer se ljudi koji odluče da se zalažu za progresivne ideale redovno suočavaju sa ispitivanjem, progonom i maltretiranjem. Mehdijeva je od 2014. godine učestvovala u različitim projektima i inicijativama koje se zalažu za prava žena u Azerbejdžanu. Njeno lično iskustvo sa direktnim progonom zbog svog rada počelo je 2019. godine kada je zajedno sa drugim ženama učestvovala u organizovanom feminističkom maršu. Ubrzo nakon toga, Mehdijeva je postala meta. Njeno prisustvo na mreži bilo je ugroženo kada su svi njeni nalozi na društvenim mrežama, uključujući njenu e-poštu, hakovani. Mehdijeva je tek kasnije otkrila štetu od ovog incidenta — haker je preuzeo njene lične podatke, uključujući njene fotografije, video snimke i privatne audio poruke koje su kasnije dospele u javnost. Cilj je bio poniziti Mehdijevu, oduzeti joj kredibilitet i staviti tačku na njen aktivistički rad. Samo što to nije uspelo.

Tri godine kasnije, Mehdijeva je odlučna i nastavlja borbu — i nije sama.

Ko su feministkinje Azerbejdžana

Mehdijeva je deo šireg feminističkog kolektiva. Njegove članice se izjašnjavaju kao feminističke aktivistkinje.

Deo njihovog rada je fokusiran na podizanje svesti o visokoj stopi femicida, porodičnom nasilju, seksizmu i homofobiji u Azerbejdžanu. To čine tako što prisustvuju sudskim slučajevima i prate ih, prikupljaju podršku i podižu svest o ženama koje su se suočile sa nasiljem, često od strane članova njihovih porodica. Ovo pomaže da se obezbedi pravičan sudski proces, objasnila je Mehdijeva u intervjuu sa Fatimom Karimovom, novinarkom koja radi za Metroskop Media. Kolektiv edukuje žene o njihovim pravima, pomaže im da nađu pravnu pomoć kada je to potrebno i prati slučajeve do zadovoljenja pravde.

Ova grupa izražava svoje zahteve kroz projekte poput „Fem-utopije“, medijske kampanje i intervjue. U Azerbejdžanu postoji minimalno znanje i svest u javnosti o pitanjima ženskih prava i jednakosti. U takvoj situaciji, kroz ove intervjue i članke sa objašnjenjima, feminističke aktivistkinje takođe pokušavaju da podignu svest kod šire javnosti.

Ali to nije lak zadatak. Azerbejdžan nije potpisnik Istanbulske konvencije. Postojeće nacionalno zakonodavstvo takođe ne pruža dovoljne mehanizme zaštite za žrtve zlostavljanja, maltretiranja i nasilja.

Zaposleni u organima za sprovođenje zakona, koji su često prvi ispitanici u slučajevima nasilja i maltretiranja žena, često su neznalice. Žene koje su preživele zlostavljanje prijavljuju incidente u kojima su policajci odbacili njihove žalbe, govoreći im da njihovi muževi imaju pravo da ih tuku. Takođe ne postoji jedinstvena baza podataka za praćenje slučajeva nasilja i zlostavljanja. Umesto toga, ove brojke često prikupljaju grupe za pojedinačne inicijative i mediji. Godine 2020, Mikroskop Media je objavio priču na osnovu podataka prikupljenih iz vesti o kriminalu. Prema tim podacima, u 2019. godini nasilju su bile izložene 184 žene. Od toga su njih 54 ubili članovi porodice, a 130 žena je zadobilo razne povrede.

Drugi skup podataka koji je objavio Mikroskop Media 2022. godine sadržao je informacije o broju žena koje su ubijene, pretučene ili izvršile samoubistvo 2021. godine.

Kao i Mehdijeva, Narmin Šahmarzade je takođe bila meta na internetu. Njeni lični razgovori i slike su dospele na internet, a hakovan je i njen Fejsbuk nalog. Njene fotografije i snimci ekrana njenih ličnih razgovora poslani su preko brojnih Telegram grupa.

Trolovi aktivni na internetu rutinski ciljaju feminističke aktivistkinje na društvenim platformama optužujući ih da su strani agenti prvenstveno zbog njihovih izvora finansiranja — od kojih veliki deo dolazi iz različitih feminističkih organizacija i fondacija u Evropskoj uniji.

Azerbejdžansko zakonodavstvo ne sadrži nikakve kaznene mere u vezi sa fizičkim ili onlajn zlostavljanjem i maltretiranjem žena.

Pritisak društva pogoršava ono što već jeste izazovno radno okruženje, kaže Mehdijeva.

„Ponekad zaboravim da me prate i vlast i aktivisti i pojedinci koji me ne vole. Hoćeš da napišeš nešto polušaljivo, poluozbiljno kao obična osoba, ali vidiš da se post za koji misliš da će biti ignorisan kopira i deli svuda. Da sam obična osoba, taj post ne bi privukao ničiju pažnju, ali zato što sam  aktivistkinja, on stvara dodatnu pažnju.”

Zatim je tu i medijska diskreditacija. Prema Mehdijevoj, medijske platforme koje finansira vlada ili su povezane sa vladom često ciljaju članice kolektiva kako bi diskreditovali i narušili njihovu reputaciju. Kolektiv i njegove članice su predstavljeni kao pretnja tradiciji i vrednostima zemlje, što izaziva gnev javnosti usmeren protiv ove grupe.

U prošlosti je policija pomagala napade na feminističke aktivistkinje i deljenjem njihovih kućnih adresa.

Prema rečima Nise Hadžijeve, azerbejdžanske istraživačice, nedostatak obrazovanja takođe pogoršava problem. Većina akademskih resursa o ovoj temi dostupna je na engleskom jeziku. U takvoj situaciji, važno je da ljudi imaju pristup akademskom znanju i diskursu na svom maternjem jeziku. Jedna od inicijativa Mehdijeve je fizička biblioteka koja sadrži relevantnu lektiru na azerbejdžanskom, turskom i ruskom jeziku.

Do sada su pokušaji da se ova grupa ućutka bili uzaludni. Od 2019. godine, kada je grupa organizovala prvi marš povodom Međunarodnog dana žena 8. marta, održavale su skupove i proteste pozivajući na odgovornost, pravdu i bolju zaštitu za žene. Druge kampanje koje organizuje feministički kolektiv zahtevaju detaljne istrage zločina počinjenih nad ženama. U februaru 2021. godine nekoliko feminističkih aktivistkinja organizovalo je protest sa temom „femicid je politički“. Protest je održan ispred zgrade vlade pozivajući na istragu o slučajevima brutalno ubijenih žena i osuđujući državni Komitet za porodicu, žene i decu zbog nečinjenja. Policija je intervenisala, sprečavajući feministkinje da se okupe u tom području.

Kratak osvrt na feministički pokret u Azerbejdžanu

U svojoj analizi, azerbejdžanska naučnica Nurlana Džalil ističe da, iako neka prethodna istraživanja pokazuju da je „feminizam u Azerbejdžanu zaživeo i bio politizovan između 1990-ih i 2010-ih“, to nije sasvim tačno. Džalil aludira na više razloga za ovo, među kojima je i to da Azerbejdžan nije imao istinski feministički pokret do 2019. godine. Sve što je ranije postojalo bilo je u velikoj meri usredsređeno na „nacionalistički“ pogled na „stvaranje poslušne, moderne žene“ u okviru „vizija nacionalne buržoazije i prosvetitelja o modernizaciji žene“.

Rad na pitanju ženskih prava produbljen je nakon sticanja nezavisnosti Azerbejdžana, kada su formirane brojne organizacije i udruženja koja rade na ženskim pravima i rodnoj ravnopravnosti. Ako ubrzamo do današnjih dana, među više od 3.000 nevladinih organizacija registrovanih u Azerbejdžanu, više od 100 njih radi na pravima žena.

Međutim, ove organizacije i inicijative su se klonile priklanjanja feminističkoj ideologiji. Veliki deo njihovog rada bio je ograničen na održavanje treninga, okruglih stolova i angažovanje u zagovaranju selektivnog abortusa i jednakog pristupa obrazovanju. Bilo da je to zbog toga što žene koje stoje iza ovih organizacija i inicijativa vide feminizam kao „sporan“ i „zlonameran“, kako primećuje Vahid Alijev u svom autorskom tekstu, ili zbog dominantnog narativa u mejnstrim medijima i državnoj propagandi, prema kojem „feminizam nije pitanje prava i borbi žena, nego pitanje ‘biti lezbejka’ ili ‘biti bestidan’, ili ‘mrzeti muškarce’, ili ‘biti nemoralan’.“

Za razliku od njihovih prethodnika, taj pristup se promenio sa ovom najnovijom generacijom aktivistkinja koje se ne plaše da javno podrže feministički pokret i da se otvorenije identifikuju kao feministkinje.

Budućnost azerbejdžanskog feminističkog pokreta ostaje neprozirna. Ono što su postigle kao kolektiv je, međutim, nepobitno. Više nema strahovite tišine oko femicida ili bilo koje druge nepravde koja dotiče žene — kolektiv je uspeo da podigne ove teme i zahteva da ih ljudi primete i da država donese mere. I pored otpora, kako države tako i društva, jedno je jasno — Azerbejdžan sada ima svoj feministički pokret i izgleda da one nemaju nameru da prestanu dok se njihovi zahtevi ne ispune.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.