Klimatski aktivisti u Holandiji: „Potrebna nam je nada kroz delovanje”

„Nikada ranije nisam učestvovala u aktivizmu. Toliko verujem u ovo da sam spremna da se žrtvujem.”. Lejla Grej, klimatska aktivistkinja.
„Većina političkih promena desile su se kao rezultat velikog broja protesta. Protest je učinio današnji način življenja mogućim”. Džonatan Leget, klimatski aktivista.
„Kako možemo da se pobrinemo za to da na kraju imamo zdravu i pravu planetu na kojoj bismo živeli naše oslobođene živote?”. Talisa Soto, klimatska aktivistkinja.

“Vi od nas tražite nadu? Kako se usuđujete”. Greta Tunberg pričala je sa besom i strašću o hitnosti svetskih lidera da što pre preduzmu radnje povodom klimatske vanredne situacije. Ona nije prva mlada osoba koja zahteva akciju, ni prvi aktivista. Jedna je od mnogih. Već decenijama nas aktivisti i naučnici upozoravaju na uticaj industrijalizacije i konzumerzma na ekosistem. Ali je Gretina generacija ona koja će i proći kroz te klimatske promene.

Pre samita o klimatskim promenama u Ujedinjenim nacijama, u celom svetu, ljudi su se pridružili studentima koji protestuju tražeći akciju za klimatske promene. Za ovaj članak, razgovarala sam sa troje klimatskih aktivista u Holandiji o njihovim aktivnostima i motivaciji.

“Nikada nisam mislila da ću biti spremna na to da me uhapse. Ali sada jesam”

Lejla Grej govori šest jezika. Glumica je imigrirala je u Holandiju iz Ujedinjenog Kraljevstva. Ranije je osećala da ima mnogo osoba koje rade na rešenjima za klimatske promene, tako da ona nije morala da brine:

I went through that period of thinking that other people were working on climate change, so I didn’t have to. And then there were the fires in Indonesia around 2015. People were walking around with oxygen masks. Children were evacuated.

Prošla sam kroz period kada sam mislila da drugi rade na klimatskim promenama, tako da ja to nisam morala. A onda su došli požari u Indoneziji, 2015. Ljudi su šetali sa maskama za kiseonik. Deca su evakuisana.

Lejla je otkrila da je proizvodnja palminog ulja bila jedna od ključnih faktora u požarima. Osetila je da je očigledno bilo potrebno zahtevati od Evropske Unije da obustavi uvoz palminog ulja.

Kad bi bar bilo tako jednostavno.

Umesto toga, Lejla je shvatila da bi ukinuti palmino ulje značilo zameniti ga nečim što bi verovatno bilo jednako štetno:

It’s not as simple as getting rid of something. The solution is not to replace. In the Global North we need to reduce our consumption.

Nije tako jednostavno kao kada izbacimo nešto iz upotrebe. Zamena nije rešenje. Na Globalnom severu treba da smanjimo upotrebu.

Godine 2018, počela je da prati aktivnosti pokreta Extinction Rebellion (XR) u Ujedinjenom Kraljevstvu. Njihove taktike i strast su joj se obratili: Bila sam zadivljena što vidim toliko ljudi, uključujući i mlade mame, koji su govorili toliko se bojim za budućnost da sam spreman da idem u zatvor da bih postigla promenu””.

Našla se sa grupom XR u Holandiji i priključila im se. Nikada ranije nisam učestvovala u aktivizmu. Toliko verujem u ovo da sam spremna da se žrtvujem. Nikada nisam mislila da ću biti spremna na to da me uhapse. Ali sada jesam”.

“…imamo duplo veću šansu da uspemo”

Student univerziteta Džonatan Leget, pirdružio se pokretu Extinction Rebellion iz razloga sličnih Lejlinim:

Frankly, I am absolutely terrified of the course we are heading on, and government inaction.

Iskreno, potpuno sam prestravljen pravcem u kom se krećemo, i nedelovanjem vlade.

Kao student klimatskih promena, posebno je zabrinut.

In 1990, the UN was saying that we had to halt warming to 1 degree centigrade. We’re now at 1.1. The IPCC [The Intergovernmental Panel on Climate Change] is saying 1.5 is the absolute maximum.

Godine 1990, Ujidenjene nacije su tvrdile da treba da zaustavimo zagrevanje na temperaturi od 1 stepena Celzijusa. Sada smo na 1.1. Međunarodni panel za klimatske promene – IPCC navodi da je 1.5 apsolutni maksimum.

Džonatan dodaje da su ovi brojevi približna procena.

Džonatan Leget na protestu za klimatske promene, 27. septembra u Hagu. Fotografija iskorištena uz dozvolu.

Za razliku od Lejle, Džonatan je deo aktivizma na drugi način, od malena. Neka od njegovih prvih sećanja vezanih za proteste su ona sa protesta protiv rata iz 2003. godine u Londonu, na kom je bio na ramenima roditelja koji su aktivisti. Tvrdi da je apetit za aktivizmom slabiji u Holandiji nego u Ujedinjenom Kraljevstvu, gde je rođen.

One of the issues we’re having in the Netherlands as opposed to the UK is that there is not currently a strong culture of protest. This can work to our advantage, because we can think about new forms of protest. To a certain extent this frees us to be more creative.

Problem je što u Holandiji, za razliku od Ujedinjenog Kraljevstva, trenutno ne postoji snažna kultura protesta. Ovo nam može ići u korist, zato što možemo da smislimo nove načine da protestujemo. To nam, donekle, daje slobodu da budemo kreativniji.

Postoji još jedna prednost, kako kaže Džonatan:

Having two capitals, Amsterdam and The Hague, means that we have twice the opportunity for disruption.

Činjenica da imamo dva glavna grada, Amsterdam i Hag, znači da imamo duplo veću šansu da uspemo.

Pitao sam Džonatana da li ga ljuti to što prethodne generacije nisu uradile nešto više povodom klimatskih promena.

In some respects yes. But I know there were other issues that needed tackling. And I know there was a coordinated campaign to cast doubt on climate issues. So while I am angry that it hasn’t been dealt with sooner, I’m not angry at a whole generation. I’m angry at those people who purposely misled others and made sure that climate change was not addressed sooner.

Sa jedne strane, da. Ali znam da je bilo drugih problema sa kojima se trebalo suočiti. I znam da je postojala jedna kampanja osmišljena da baci sumnju na klimatske promene. Tako da, iako sam ljut što se nismo ranije suočili sa tim, nisam ljut na celu generaciju. Ljut sam na osobe koje su namerno doveli druge u zabludu i postarali se da problemu klimatske promene ne pristupi ranije.

„Šta znači dekolonizovati klimatski pokret?”

Talisa Soto je član i osnivač udruženja Climate Liberation Bloc (CLuB). Počela je da se bavi aktivizmom socijalne pravde na univerzitetu. U isto vreme je predavala politiku klimatskih promena.

The more activism I did around social justice, I realized that climate change is going to hit the people who have been most impacted by colonialism and marginalization first and disproportionately. I asked myself, how can we make sure that there is a just and healthy planet in the end for us to live our liberated lives?

Što sam se više bavila aktivizmom u socijalnoj pravdi, shvatila sam da će klimatske promene uticati najpre i najnesrazmernije na ljude koji su najviše pogođeni kolonijalizmom i marginalizacijom. Zapitala sam se, kako možemo da se pobrinemo za to da na kraju imamo zdravu i pravu planetu na kojoj bismo živeli naše oslobođene živote?

Talisa je počela da postavlja izazove klimatskim aktivistima u Holandiji.

Talisa Soto na jednom protestu. Slikao Aleks Bleu. Iskorišteno uz dozvolu.

What does it mean to decolonize the climate movement? What is it like to see the crisis as the result of 500 years of colonialism and colonial capitalism and plundering of resources? The climate emergency is not only about the future. It already exists for much of the population of the world.

Šta znači dekolonizovati klimatski pokret? Kako je to gledati na krizu kao na rezultat 500 godina kolonijalizma i kolonijalnog kapitalizma i pljačke resursa? Klimatsko vanredno stanje nije vezano samo za budućnost. Ono već postoji za veliki deo svetske populacije.

Bilo je teško postaviti izazov tradicionalnim klimatskim aktivistima, dodaje Talisa.

“We [CLuB] are trying to expose the iceberg underneath the discourse on climate change and work with groups that are doing feminist and anti-racist work and then bring it back into the mainstream climate movement. And there has been a response in the Netherlands. It’s rare that groups don’t say climate justice. It’s rare that groups don’t acknowledge the systemic nature of climate change.”

Mi, [CLuB], pokušavamo da pokažemo ledenu santu ispod govora o klimatskim promenama i da radimo sa grupama koje se bave feminizmom i antirasizmom, i da onda to vratimo na tradicionalni klimatski pokret. I dobili smo povratnu reakciju u Holandiji. Retko grupe ne kažu klimatska pravda. Retko grupe ne prepoznaju sistematičnu prirodu klimatskih promena.

Ponekad, rad emocionalno iscrpi Talisu i toliko je izmori da ne može da učestvuje.

It’s hard getting your comrades to understand that they have to focus on racism and sexism too. It’s a lot of emotional labor.

Teško je objasniti kolegama da treba da se usredsrede i na rasizam i na mačizam. To je veliki emocionalni napor.

Međutim, trud se isplatio. Chihiro Geuzebroek, takođe osnivač CLuB-a, postala je poznat govornik kilmatskog pokreta u Holandiji. Rad CLuB-a priznale su tradicionalnije organizacije. Aktivisti stare škole se slažu da je potrebno fokusirati se na socijalna pitanja i potvrđuju da marginalne populacije treba da se skoncentrišu na celokupan klimatski aktivizam.

Ovaj mali uspeh znači da Talisa može da promeni fokus svog aktivizma.

Now we want to work more with marginalized people inside the movement, and not focus on the mainstream. We’re working a lot more with queer people and people of color and women of color and black women now.

Sada želimo da radimo više sa marginalnim ljudima unutar pokreta, a ne da se fokusiramo na mejnstrim. Sada dosta radimo sa homoseksualcima i ljudima različite boje kože.

Potrebna nam je nada kroz delovanje”

Talisa, Lejla y Džonatan su pronašli način da pretoče svoju brigu za budućnost u akciju. Džonatan kaže potrebna nam je nada kroz delovanje”:

“We need hope through action. Most political change came about as a result of a huge amount of protest. It’s protest that has made the way we live today possible. I just hope it’s not too late to be honest. I am heartened by the how quickly the climate movement is spreading. Look at the school strikes and how enormous they’ve become.  Just recently OPEC said that the school strikes are the biggest threat to the oil industry. All the CEOs of the different companies are hearing their children ask why are my classmates striking? And what do you answer?”

Potrebna nam je nada kroz delovanje. Većina političkih promena desile su se kao rezultat velikog broja protesta. Protest je učinio današnji način življenja mogućim. Iskreno, samo se nadam da neće biti prekasno. Ohrabruje me brzina kojom se klimatski pokret širi. Pogledajte školske štrajkove i koliku su veličinu dostigli. Baš nedavno je OPEK potvrdio da su školski štrajkovi najveća pretnja naftnoj industriji. Svi izvršni direktori raznih kompanija slušaju pitanja svoje dece: zašto moji drugovi štrajkuju? I šta da im odgovorite?

Sledeće akcije

Još protesta i pobune građana da bi se skrenula pažnja na klimatsku krizu održalo se je 7. oktobra 2019. Mnogo grupa i ljudi su deo ovoga, uključujući XR u Holandiji. Protestovali su ispred Rajksmuzeuma u Amsterdamu i na drugim mestima.

Foto de Tori Egherman.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.