Primer iz Bugarske – Izbeglice ne predstavljaju problem nego rešenje

Deca izbeglice naseljena u Bugarskoj posle Balkanskih ratova. Fotografija: Wikipedia, Javni domen.

Izbeglice iz Grčke nakon Balkanskih ratova su preseljene u Bugarsku 1913. godine. Mnogi savremeni Bugari su direktni potomci talasa izbeglica koji su uspešno integrisani u bugarsko društvu tokom poslednja dva veka. Fotografija: Wikipedia, Javni domen.

Izbeglice beže od sukoba i progona u Siriji, Iraku, Avganistanu i drugde, i nastavljaju da prate tzv. balkansku rutu iz Turske do Mađarske u potrazi za boljim životom u zapadnoj Evropi, a neke evropske vlade nastavljaju da ih neprijateljski dočekuju. Glavni desničarski političari koriste njihovo prisustvo u cilju zastrašivanja svojih pripadnika, a u nekim zemljama se izbeglička kriza koristi kao izgovor za paravojne aktivnosti.

Ako vam se čini da je ovo pogrešan pristup, evo još jednog razloga koji možete da dodate u svoj arsenal.

Vest koju je nedavno objavila Balkanska Istraživačka Mreža Reportera (BIRN) o Bugarskoj, govori o jednom čoveku i pokazuje kako izbeglice mogu da pruže rešenja za neke postojeće probleme, u ovom slučaju radnu snagu za sektor u kojem nedostaju kvalifikovani radnici.

“Bugarskom sektoru prerade nedostaje 50.000 ljudi. Prvi uslov koji zaposleni treba da ispunjava je da govori još jedan jezik pored maternjeg, zato što kompanije koje posluju iz Bugarske pružaju usluge za ceo svet,” Vasil Velichkov, vlasnik kompanije Sensika sa sedištem u Sofiji, je objasnio za BIRN.

Obrazovane izbeglice kao što je sirijski novinar i profesor književnosti Elias Sulaiman, 33g., pomažu u popunjavanju takvih praznina. On je došao u Bugarsku 2013. godine kada je tražio prolaz u Nemačku ili Švedsku, ali pošto je boravio u zemlji pomažući drugim izbeglicama kao dobrovoljac, on je video mogućnost za zapošljavanje u IT industriji, i sada je zaposlen kao radnik u kompaniji za nabavku. On je takođe zasnovao porodicu sa ženom iz Bugarske. Glavni faktor njegovog uspeha je bilo njegovo poznavanje maternjeg arapskog i španskog jezika.

Sa svoje strane, bugarski biznis sektor je uspeo da ubedi vladu “da olakša postupak za ne-evropske specijaliste da dobiju evropsku plavu karticu koja im daje pravo na rad.” Međutim, slučaj kao Sulejmanov se relativno retko dešava zato što ne postoji vladin program za pomoć opštoj izbegličkoj populaciji.

Refugee family arriving in Europe. Photo: International Federation of Red Cross and Red Crescent Societies, CC BY-NC-ND.

Izbeglička porodica iz Iraka dolazi u Evropu. Fotografija: Međunarodno Udruženje Crvenog Krsta i Crvenog Polumeseca, CC BY-NC-ND.

Nedostatak radne snage ne predstavlja problem samo u Bugarskoj — ili bar neće biti kako vreme prolazi. Većina evropskih zemalja, uključujući i zemlje koje nisu članice Evropske unije, imaju ostarelo stanovništvo, i ako se stvari ne promene, u bliskoj budućnosti njima će trebati dosta radnika koji će biti u stanju da urade sve vrste poslova.

U novijoj istoriji, Bugarska je takođe svedok da njeni građani napuštaju zemlju u gomilama. Pre nekoliko godina nakon što se Bugarska pridružila Evropskoj uniji, mnogi radnici su otišli na zelenije pašnjake koji su im odjednom postali dostupni u bogatijim zemljama EU. Na primer, mnogi Bugari su otišli u Veliku Britaniju da rade kao berači jagoda i krompira ili u Grčku da rade kao sobarice. Posetilac u Bugarskoj je u to vreme često mogao da čuje da se meštani žale kako su svi mladi i sve žene ‘nestali.’

‘Ukoliko se ne ulaže u izbeglice, propušta se velika prilika’

Međutim, izbeglice koje dolaze u Evropu ne tretiraju se kao članovi društva koji bi mogli da doprinesu tom društvu.

Deklaracija iz Bratislave, usvojena 16. septembra od strane lidera 27 država koje su preostale u EU (bez Velike Britanije), koristi jezik koji podseća više na ratno stanje nego na humanitarnu krizu. Na primer, ona govori o “spremnosti jednog broja država članica da ponude hitnu pomoć za jačanje zaštite bugarske granice sa Turskom, i da nastave podršku tako što će pružiti takvu pomoć drugim državama blizu granice” (naglašeno).

Izbeglice i drugi migranti su i dalje podložni zlostavljanju. Politico.com je primetio da su grupe za ljudska prava u Mađarskoj zabrinute zato što međunarodna zajednica zatvara oči pred raznim zloupotrebama vlasti na mađarskoj granici.

Andrew Stroehlein (@astroehlein), 20 septembar, 2016: Mađarska “iscrpi ove ljude pre nego što ih pošalje nazad u Srbiju”.

Evropa je imala nekoliko izbjegličkih kriza u poslednjih sto godina. Vlade na kontinentu često nisu razumno reagovale, uprkos moralnim imperativima. Mnoge od zemalja na današnjoj balkanskoj ruti su bile direktno pogođene i kao izvor prognanih ljudi i kao destinacija za izbeglice posle Balkanskih ratova, Prvog svetskog rata, holokausta, i Mađarske Revolucija 1956. godine, kao i kampanje ‘etničkog čišćenja’ 90-ih u bivšoj Jugoslaviji.

Melissa Fleming (@melissarfleming), 19 septembar, 2016: “…istorija na kraju staje na stranu onih koji pomažu izbeglicama, a ne onih koji ih omalovažavaju.”
Da li biste sakrili Jevreja od Naciste?
Trebali bi da se setimo heroja iz 1930-ih i 1940-ih ove nedelje kada se svetske vođe sastaju da diskutuju o današnjoj globalnoj krizi izbeglica. nytimes.com

Istorija je takođe pokazala da u mnogim slučajevima, pogrešan birokratski odnos može da izazove toliko ljudske patnje kao pravi rasizam i netrpeljivost. Mnogi od onih koji su počinili zlostavljanja tokom navedenih istorijskih događaja su kasnije tvrdili da su samo slepo sledili naređenja i pratili ‘pravila.’

Centar za pravnu pomoć “Glas u Bugarskoj” je objavio izveštaj o svojim nalazima o pravnim i humanitarnim aspektima zatvaranja više od 30.000 imigranata i azilanata u 2015. i više od 5.000 tokom prvih pet meseci 2016. Većina zaustavljenih ljudi su bili iz Sirije, Avganistana i Iraka.

Ruslan Trad (@ruslantrad), 19 septembar, 2016: Zadržavanje #migranata u Bugarskoj: preuzmi kompletan izveštaj mega.nz/#!Cl4UUQbC!fctYQ9unMN4_3na-VJiU86rs1ht7_4IjpmjSFsNCsS4 …
Možete posetiti i stranicu: detainedinbg.com/home/

Izveštaj je potvrdio postojanje “rutinskih postupaka za pritvor, koji se u većini slučajeva zasnivaju na politici za ‘akciju’ sa povećanim migracionim tokovima nego na individualnim procenama u konkretnim slučajevima i neophodnosti da se nametne ova vrsta mere samo da bi se postigao konačni cilj uklanjanja ovih lica iz zemlje.”

Takođe je konstatovao zabrinjavajuće stavove prema maloletnicima koji su putovali sami i iskrivljene prakse tokom privođenja.

Ako se napusti to negostoljubivo razmišljanje, to može biti korisno i za izbeglice i za zemlje domaćine.

2014. godine, Melissa Fleming iz UN agencije za izbeglice govorila je o potrebi da se pomogne izbeglicama da ponovo izgrade svoje živote, umesto samo što im se omogućava da prežive.

Ako se ne ulaže u izbeglice, propušta se velika prilika. Ostavite ih i napustite, i oni rizikuju iskorišćavanje i zlostavljanje, i ostavite ih nekvalifikovanim i neobrazovanim, i odložite godinama povratak miru i napretku u njihovim zemljama […] Žrtve rata mogu držati ključ trajnog mira, a izbeglice su te koje mogu da zaustave ciklus nasilja.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.