Ljudi iza skrivenih kamera u moskovskim javnim toaletima i žena koja uzvraća udarac

The women’s bathroom at the Shokoladnitsa cafe in Moscow near the Oktyabrskaya metro station. Photo: TV Rain. Used with permission.

Ženski toalet u kafiću Shokoladnitsa u Moskvi, u blizini metro stanice Oktyabrskaya. Slika: TV Kiša. Koristi se uz dozvolu.

Juče 27, juna, ruski nezavisni informativni kanal TV Kiša (“Dozhd”) je objavio istraživački izveštaj o mreži skrivenih kamera koje su postavljene u ženske toalete širom Moskve. Snimak kruži celim svetom preko interneta, bez znanja većine žena koje se pojavljuju u ovim videozapisima. Jedna mala grupa žena, na čelu sa Polinom Anisimovom i uz pomoć anonimnog doušnika i njegovih prijatelja hakera, ovih dana uzvraćaju udarac, i pokušavaju da uključe rusku policiju. Uz dozvolu kanala, RuNet Echo u nastavku predstavlja kompletan prevod izveštaja TV Kiše.

“Juče sam saznala da postoji ‘pornić’ u kome sam ja”

Napisali Sonya Groysman i Ivan Pivsaev

Kasno uveče 12 juna, nepoznati korisnik sa Vkontakte, s praznim profilom i avatarom koji sadrži ruskog repera Pasha Tekhnika, je poslao Polini Anisimovoj fotografiju na kojoj se nalazilo njeno lice, uz pitanje da li je to ona na slici. Ona je pročitala ovu poruku tek kasno uveče. Kad je napokon pogledala sliku, videla je sebe. Na slici je mogla da vidi svoju majicu, njen madež na licu. Ali nije mogla da se setiti kada ili kako je fotografija uslikana. Ona sigurno nikada nije postavila takvu sliku na internet. Bila je prilično uznemirena kada je pokazala poruku svom dečku.

Prvo su pomislili da je to neka loša šala ili nova vrsta online ucene, ali su ipak počeli da pretražuju načine na koje Vkontakte može da se iskoristi da se iznudi nešto od ljudi.

Kada je Polina potvrdila da je to zaista ona na slici, anonimni račun joj je poslao još nekoliko fotografija s porukom da ima “loše vesti” za nju, uz objašnjenje da je “postala žrtva, baš kao i njeni najmiliji.” Na slikama, ova mlada žena vrši malu nuždu u toaletu s belim i smeđim pločicama. Anisimova je bila još više zbunjena, odbijajući da poveruje da je to ona.

Anonimni račun nije ucenjivao Polinu, niti joj pretio. Samo ju je upozorio da je ona, kao i mnoge druge mlade žene, bila žrtva operacije skrivena kamera.

0fcfa295ff800434d8ba298d2f148a35

Slika: Facebook / Polina Anisimova. Koristi se uz dozvolu.

Čudne fotografije nose vodeni žig na kome piše “Skrivena Zona.” Tražeći ovu frazu online, Polina i njen dečko nisu imali problema da pronađu na internet stranici za pretraživanje sadržaja stotine videa koji su snimljeni pomoću skrivenih kamera u ženskim toaletima. Nedugo zatim, Anisimova se prepoznala na jednoj fotografiji koja reklamira video. Sada više nije bilo nikakve sumnje: bila je to njena torbica u videu, njene plave farmerke, i njena gola zadnjica. Jedina razlika bila je njena duga kosa, koju je ošišala pre pune dve godine.

Tako je Polina saznala da se i ona nalazi u pornografskom videu koji postoji na internetu, barem od 2014. godine, a sniman je bez njenog znanja.

Sledećeg dana, Polina je iznela celu priču na svojoj Facebook stranici. “Da sam ćutala o tome, ova priča bi mogla da se iskoriti za ucenu, iako nisam ništa učinila, kao i hiljade drugih žrtava,” napisala je.

Mediji su dosta brzo pokupili njenu priču. Izgleda da je ono što je šokiralo većinu ljudi bilo to da je Polina, po onome što najbolje može da se pretpostavi, bila snimljena u toaletu u kafiću Shokoladnitsa, jednom od najpopularnijih lanaca kafića u Rusiji. U svakom slučaju, to je ono što joj je rekao njen “doušnik”. On je kontaktirao i druge žene snimljene u tim videozapisima, i neke od njih kažu da su uspele da se sete kada i kako su ih simale skrivene kamere.

Anonimni doušnik kaže da je počeo da istražuje video materijale kada je jedna od njegovih rođaka postala žrtva. Sada kaže da pokušava da otkrije ko stoji iza videa, a obaveštava žrtve pomoću NađiLice (kontraverzni alat koji povezuje fotografije ljudi sa njihovim Vkontakte računima).

Do sada, on kaže da je uspeo da kontaktira manje od desetak žrtava. (U mnogim od videa, lica su jedva vidljiva ili NađiLice ne uspeva da poveže ljude sa ispravnim Vkontakte računima.) On se nada da će policijski izveštaji koje su podnele žrtve biti dovoljni da se pokrene puna istraga.

Polina Anisimova i još četiri žene koje su snimane u toaletu skrivenim kamerama se sada savetuju s pravnikom koji će izneti ovaj slučaj pred sud. “Ono što se dogodilo je kršenje naših prava. Sada pokušavamo da shvatimo šta možemo da uradimo po tom pitanju, i kako da ostvarimo naša prava,” kaže Anisimova.

Doušnik kaže da je podsticao svoju rođaku da iznese ovu stvar na sud, ali izgleda da je ona nisko pozicionirani gradski službenik, i boji se da će izgubiti posao. “Njihova neizgovorena pravila,” rekao je doušnik, “da će ti pomoći da podneseš ostavku, ako budeš umešana u bilo kakav skandal, čak i ako si žrtva.”

Doušnik odbija da otkrije svoj identitet, rekavši da ne želi da se otkrije, “s obzirom na resurse” koje imaju na raspolaganju ljudi na koje on cilja.

***

Letimično pretraživanje interneta je dovoljno da pokaže da postoji hrpa pornografije gde se nalaze videozapisi načinjeni skrivenim kamerama, žena koje koriste javne toalete u kafićima i trgovačkim centrima, žena u svlačionicama i drugim sličnim videosnimcima. Tržište za ovaj sadržaj, voajeri, su ljudi koji doživljavaju seksualno uzbuđenje špijunirajući druge. Jedan od podžanrova ove voajerske pornografije je snimanje skrivenom kamerom žena koje vrše malu nuždu. Neki od ljudi koji uživaju u ovim videima se uzbuđuju svačim što je povezano s mokrenjem.

Jedan od poznanika anonimnog doušnika, koji je pomogap Polini i drugim ženama da uđu u trag ljudima koji su ih snimali, je haker koji je uspeo da provali u zatvoreni internet forum za voajere. On kaže da je većina voajera u dobi između 35 i 60 godina, i da rade po pravilima tajnog društva. Na web stranicama gde komuniciraju i razmjenjuju video materijale, postoje različiti nivoi pristupa sadržaju i veoma je teško pridružiti se zajednici. Jasno je da je sama zajednica napravljena da bi se osigurala maksimalna tajnost. Grupa, takođe, ima svoje legende i heroje , posvećene “najboljem sadržaju” i “najboljim [kamera] uglovima.”

Pre skandala u kafiću Shokoladnitsa, ruski voajeri su bili uglavnom nevidljiva zajednica. Svake godine, stotine žena u Rusiji su na meti onih koji postavljaju skrivene kamere i prodaju snimke, ali se još nije desilo da se neki od tih slučaja nađe na sudu ili da postoji presuda o visoko-profilnom kriminalu.

Zaposleni u moskovskoj policiji kažu da ne mogu da se sete nijednog izveštaja koji je podnela bilo koja žena iz snimljenih videa otkrivenih u poslednjih nekoliko meseci. Policija ne smatra da je to masovna pojava, i ističe samo nekoliko izolovanih slučaja.

Snimci poput onog koji je našla Anisimova se prodaju na zatvorenim web stranicama za voajere s komplikovanim sistemom prijavljivanja. Neki od njih su takođe dostupni na običnim porno web stranicama. Prijavljivanje na zatvorene stranice nije besplatno, i može da košta i do nekoliko stotina dolara.

Forumi voajera se mogu podeliti na “otvorene” i “zatvorene” grupe, u zavisnosti od složenosti procesa prijavljivanja. U ovim grupama, članovi razmenjuju priče o svojim iskustvima u snimanju i špijunaži, dele svoje video i druge materijale koje su pronašli na internetu i savetuju jedni druge o najboljoj opremi za nadgledanje toaleta.

Sudeći po onome što je napisano u ovim forumima, mnogi ljudi za snimanje tih videa koriste minijaturne kamere prerušene kao druge objekte. Najčešća kamuflaža skriva kameru pod onim što izgleda kao ključevi za automobil. U Rusiji, kupovina, proizvodnja ili prodaja posebnih tehničkih sredstava za dobijanje ličnih podataka (bez upozorenja ljudima koje snimate da ih neko snima) je zabranjeno kaznenim kodom član 138.1, koji određuje maksimalnu kaznu od četiri godine zatvora. Najveći slučaj u novijoj istoriji koji uključuje ovu vrstu zločina je bio pokrenut protiv osobe iz opozicjie Natalia Pelevina, članice političke stranke Parnas. Ona je uhvaćena s hemijskom olovkom koja sadrži video kameru.

6685adde340e2f31e693ec15c80126f2

Privezak za ključeve s kamerom. Slika: TV Kiša. Koristi se uz dozvolu.

Sami voajeri uglavnom veruju da ne rade ništa loše, iako se mnogi od njih boje za svoju ličnu sigurnost, pa provode većinu svog vremena online razgovarajući o pretnjama sa kojima se suočavaju.

Na primer, jedan bivši zamenik direktora koji je bio na optuženičkoj klupi, nije prestao da špijunira žene, čak i kada je bio otkriven. 15 godina je špijunirao svoje koleginice pre nego što je uhvaćen, i sada kaže da “ne može da prestane to da radi” i da još uvek “dođe ponekad da baci koji pogled.” U drugom nizu komentara, isti čovek oduševljeno opisuje stanje koje ga obuzima kad vidi žene dok vrše malu nuždu: “Kada odem u toalet i počnem da virim, ponekad se toliko napalim da srce počine da me boli, emocije su toliko jake i snažne! Pogledi iz toaleta… potpuno me obuzmu.”

Voajeri mogu da se uzbude čak i bez gledanja golotinje – sama činjenica da je povređena privatnost neke osobe i osećaj moći nad bezazlenim pojedincem može biti dovoljna, kaže klinički psiholog i specijalista za zasivnost Veronika Kashirina. U različitim stepenima, mnogi ljudi uživaju da špijuniraju druge, kaže Kashirina, ali su ređi slučajevi kada pojedinci osećaju da su primorani da špijuniraju druge, čak i kada to ugrožava sigurnost drugih ljudi. (Međunarodna klasifikacija bolesti razvrstava voajerizam kao “poremećaj seksualne sklonosti.”)

Kashirina kaže da je voajerizam vezan za povredu psiholoških granica između ljudi: “U našoj zemlji, često postoji pet ljudi koji žive u apartmanu studija, presvlače se jedni ispred drugih, peru se a ne zatvore vrata, a roditelji upražnjavaju seks dok im deca spavaju u blizini. Ovo snažno zamagljuje psihološke granice i izvće stavove ljudi o svojoj i tuđoj intimi, na čemu može da se zasniva želja da se špijuniraju drugi, ili, naprotiv, može da podstakne neke ljude da prestanu da čuvaju sebe, što znači da žele da ih drugi gledaju.”

Ovakvi ljudi, kaže Kashirina, često imaju nisko samopoštovanje i osećaj superiornosti nad svojim žrtvama i podrška drugih u zatvorenim on-line forumima im pomaže da na prevaru podignu osećaj vlastite vrednosti, u isto vreme potiskujući osećaj krivice, osećaj njihove vlastite “pogrešnosti,” i strah od izlaganja.

Međutim, većina tih voajera se ne boji kaznenog procesa. Mali su izgledi da će biti uhvaćeni, jedan učesnik foruma kaže u grupi, ističući optimistično da je teško pronaći žrtve, a sam sadržaj, iz perspektive zakona, se ne razlikuje od obične pornografije. Generalno gledano, izgleda da članovi zajednice veruju da voajeri samo treba da budu oprezni i da izbegavaju da “skreću pažnju” na postojanje grupe, inače bi “ti prokleti novinari mogli da izazovu veliki smrad.”

b5c21c8b7e06f26f6f0a87352214649d (1)

Slika jednog posta na forumu voajera.

Ako dođu zbog voajera, to neće biti u skorije vreme. Glavna stvar je da ne budeš drsko samosvestan, i da ne deliš svoj sadržaj [javno]. Uostalom, naš rad se već nalazi na društvenim mrežama. Ustvari, sve dok ne uhvate sve pedofile, oni će nas hvatiti samo slučajno. Naravno, zvezde naših filmova uglavnom ne znaju da su naše zvezde 🙂 (osim kada su snimci urađeni previše jasno, a uvek sam protiv toga) a i trebalo bi da postoji tužba za kaznene prijave. Pronalaženje žrtava i uzimanje njihovih izjava je vrlo problematično i komplikovano u našoj situaciji, a izgledi za takve slučajeve su prilično tanki. Zato jedino stvarno možeš da nagrabusiš ako te uhvate na delu, ako snimaš previše očigledno i oni podnesu tužbu protiv tebe. Za sada, preuzimanje i deljenje našeg sadržaja sadrži iste administrativne kazne kao i kod obične pornografije. Međutim, ako skreneš pažnju na naše postojanje, onda ti prokleti novinari mogu da naprave veliki smrad u potrazi za skandalom, i ako pogode u metu kad je društvo u pitanju, onda bi mogli da naprave primer neke osobe… Zato, da, potrebno je da očistimo naše redove (prateći Staljinovu ostavštinu :-)) i da uvedemo pravila koja zabranjuju deljenje našeg sadržaja, i idealno bi bilo da prestanemo da prodajemo sadržaj za novac, gde onda materijal završi na pretraživačima sadržaja i privlači pažnju. Na ovaj ili onaj način.

***

Haker koji je provalio u forum voajera i koristio ukradene račune za proučavanje zatvorenih poglavlja kaže da su se prvi put takve zajednice (od kojih se jedna zvala “Petrovka, 38”) pojavile još 1990-ih, u doba VHS kamera. Najveća zajednica koja postoji i danas, koju voajeri zovu “Svinjac” (skraćenica od originalnog naziva, “Svinjac za Prasiće”), je nastala pre 12 godina, a postavila ju je osoba poznata po nadimku “Keks.”

2a1f67a422bdbf9a66db9ff073f1112b

Slika sa stranice “Svinjac.”

U vezi s tim, sada smo dobili još jednog admina, HomoDrill. On neće da odlučuje o stvarima koje su povezane za teme, ta osoba nam već duže vremena pomaže sa postavljanjem, s Apache i PHP-om, a njemu trebaju ta prava da uradi provere u pravo vreme kao i da odstrani bube. Naravno, on je daleko poznatiji pod drugim imenom i drugim resursima, ali on je dobrodošao da smanji našu nemirnu publiku tako originalnim nadimkom. 🙂 On je uradio skoro sav novi dizajn. HVALA TI PUNO!!!

Članstvo u “Svinjacu” je zatvoreno, i učesnici imaju različite nivoe pristupa na različite delove web stranice. Status i nivoi pristupa za članove rastu u zavisnosti od novca ili novih videozapisa postavljenih na stranicu.

“Mnogi voajeri veterani su davno prestali sa poslom, i oni uživaju kada se pojave sveži video zapisi koje na forum postavljaju novi članovi koji žele da napreduju u hijerarhiji zajednice i da dostignu viši status, koji im omogućava da pristupe na forum s ograničenim materijalom koji sadrži više ekstremnih sadržaja,” objašnjava ovaj haker.

Otvoreni forumi imaju i zatvorene delove, gde učesnici dele svoje “radove.” Većina tih ljudi, sudeći po sadržaju objavljenom na forumima, nemaju komercijalne ciljeve, ali postoje neki “operateri” koji snimaju videozapise koji se prodaju web stranicama specijalizovanim za takve sadržaje. Oni ponekad oglašavaju svoje produkcije u poslovnim delovima foruma. Uz veoma aktivnu komunikaciju u ovim forumima, ti “operateri” ne otkrivaju skoro ništa o sebi, dok ostali članovi foruma ponekad dele lične priče iz njihovih privatnih života.

Jedan od Doušnikovih saradnika je rekao da je pričao s bivšim članom “Svinjca,” koji kaže da je postao jedan od sponzora ove web stranice, a 2008. godine dobio pristup njenim zatvorenim stranicama. Kako ova osoba kaže, postoji nekoliko većih proizvođača voajer materijala za prodaju.

“Video materijale na otvorenom (nudisti na plaži, seks u grmlju, žene dok vrše malu nuždu u šumi, itd.) snima uglavnom ‘Vadukha’ i u manjoj meri ‘Jerki.’ Snimke Skrivene kamere žena (obično nevesta) koje vrše malu nuždu na svadbama je specijalitet ‘Zooom’-a. U međuvremenu, ‘Veg,’ snima maloletnike koji to obavljaju u kupatilima. Već dugi niz godina, ‘Jesen’ je postavio snimanje na gore direktno iz unutrašnjosti septičke jame, noseći gasmasku i prekriven nekakvom dekom ili ogrtačem. Jedan od najopasnijih voajera je ‘Surokspit,’ koji je nekad bio autor volonter i posrednik na ‘Svinjcu.’ Radio je u Moskvi u poslednjih devet godina, gde je tajno snimao ispod suknji žena koje su se vozile na pokretnim stepenicama,” kaže doušnikov izvor.

Osobe s ovim online nadimcima se često spominju na voajerskim forumima, a na stranicama pretraživačima sasržaja mogu se pronaći hiljade videozapisa koje su navodno snimili ovi pojedinci.

Stvarno postoji račun pod nazivom “Surokspit” koji postavlja materijal na plaćene zatvorene porno web stranice “videozapisi iz suknje”, snimljene na pokretnim stepenicama u moskvskom metrou. Isti račun prodaje videosnimke kamera skrivenih u torbi ili prikačenih na vrhove kišobrana, stranoj web stranici koja se bavi takvim sadržajem.

Jedan “operator” pod imenom “Uchebnik” (“Udžbenik”) je proveo mnogo godina snimajući skrivenom kamerom u javnim toaletima. Do 2009, on je pripadao internet stranici sa video materijalima koji su dostupni uz naplatu, a snimani su u kupatilima kafeterija i škola. U voajerskoj zajednici, “Uchebnik” je legenda. “Ja nisam Uchebnik—ja samo učim,” jedan korisnik na voajerskom forumu piše u svom profilu, na primer. Članovi foruma su primetili njegov “stil potpisivanja” u raznim video materijalima koji su bili postavljeni anonimno, koji su nastavili da se pojavljuju na velikim voajerskim internet porno stranicama od 2009.

Još jedan način na koji se stvara “sadržaj” za voajere je da se virusom zarazi kompjuter žrtve, i to hakerima pruža mogućnost da na daljinu pristupe web-kamerama tih osoba.

Često su sami voajeri ti koji razvijaju viruse, s ciljem da napadnu manju grupu ljudi, tako da antivirusni softver sporo prepozna pretnju. Postoje i legalni softveri, kaže jedan od izvora Kiše, i oni omogućavaju daljinski pristup računarima, softver koji antivirusni programi neće blokirati, koje neki programeri instaliraju na bezazlene mašine klijenata. Video snimci koji prikazuju intimne radnje, a koji su snimljeni na ovaj način otetim web-kamerama se takođe mogu kupiti u raznim poslovnim delovima “Svinjca.”

“Nadgledanje web-kamera je postao veliki oblik prevara na mrežama,” kaže stručnjak za Internet, Anton Merkurov. “Sve što treba da uradiš je da preuzmeš sumnjiv program kojim zaraziš kompjuter.” On kaže da je najbolja obrana od tih napada da postavite komad lepljive trake preko svoje web-kamere, kao što radi osnivač Facebooka, Mark Zuckerberg.

***

Pre nego što je video u kome se nalazi Polina stigao do pretraživača sadržaja porno internet stranica, prodat je plaćenoj stranici “Skrivena Zona,” kao što pokazuje vodeni žig na snimku.

Skrivena Zona je jedan od najvećih online resursa specijalizovanih za voajerske sadržaje. Prema grubim podacima od SličnaMreža (platforma gde se mere i analiziraju statistike korisničke uključenosti na web stranicama), više od 90.000 ljudi je posetilo Skrivenu Zonu između aprila i maja 2016. godine.

Mnogi ljubitelji voajerske pornografije sanjaju da dobiju pristup Zabranjenoj Zoni, ali to je složen proces, zahvaljujući registraciji koja se radi u nekoliko koraka, kao i zbog učestalosti kojom ova stranica blokira račune koji koriste ukradene lozinke. Na forumima voajera, postoje gomile komentara koji su posvećeni dobijanju prava na pristup u Zabranjenu Zonu. Ako pokušaš da joj pristupiš sa ruskom adresom, dočekaće te obaveštenje da je ruski državni cenzor Roskomnadzor blokirao stranicu, iako se stranica ne nalazi na “crnoj listi” ove interneta agencije

Stranica se svakodnevno ažurira. Od 27 juna, najnoviji video navodno snimljen u ruskom javnom toaletu je postavljen 26 juna.

Sa Skrivene Zone i sa drugih plaćenih stranica, video snimci nađu put do pretraživača sadržaja i servisa za deljenje sadržaja. Njih dele korisnici koji su prvobitno platili pristup, koji onda žele da podele svoja otkrića s drugima i istovremeno se uzdižu u hijerarhiji foruma voajera.

I tako je video s Polinom Anisimovom pronašao svoj put ka “nekonvencionalno porno” delu na jednom pretraživaču sadržaja, zajedno s hiljadama drugih sličnih videa. Bila je to samo jedna epizoda u “seriji” koja se snima već godinama u javnim toaletima (a možda i dan danas ima još skrivenih kamera).

Na jednoj stranici pretraživača sadržaja, Polina je otkrila da je bilo pet “sezona” videozapisa snimljenih u ženskim toaletima, koji su počeli 2011. a završili se 2015. godine. Kao “zemlja proizvodnje” navedena je Rusija. Svaka “sezona” sadrži snimke odozgo 200 žena različite dobi dok se olakšavaju pred skrivenim kamerama. Materijal koji je poslednji postavljen, zabeležen navodno prošle godine, je postavljen u januaru 2016. Svaki video poseduje određeni serijski broj i, sudeći po poslednjem snimku, izgleda da cela serija sadrži više od 2.000 video zapisa.

“Samo jedna od tih kamera skrivenih u javnim toaletima snimi stotine ‘modela’ u jednom danu, ali postoji samo desetine novih videa svake nedelje,” žali se jedan korisnik foruma.

Fascikla sa video snimcima iz 2011. sadrži dosta raznovrsnog materijala. Neki od videozapisa su snimljeni iz unutrašnjosti septičke jame prenosnih toaleta, a drugi pokazuju kupatila ukrašena svetlim pločicama. Ta mesta se ne pojavljuju u kasnijim “sezonama.” U fascikli 2011., pronaći ćete i videozapise snimljene u kupatilu koje je identično s onim koje može da se vidi u videu s Polinom Anisimovom i još najmanje jedne druge žene koju je otkrio njen anonimni špijun. Druga žena kaže da je u pitanju kupatilo u moskovskom kafiću Shokoladnitsa u blizini metro stanice Oktyabrskaya.

The preview of a video filmed on hidden camera.

Pregled videozapisa snimljenog skrivenom kamerom.

Ovo kupatilo se pojavljuje u stotinama videa u toku drugih “sezona.” Izgleda da je jedna kamera bila postavljena u kanti za smeće blizu toaleta, i u nekim video snimcima crna kesa za smeće delomično pokriva objektiv fotoaparata. Za videozapise snimljene u drugom javnom toaletu, kako vereruje anonimni doušnik, koristila se kamera prerušena u metalni držač za papire prikačena za vrata, na mestu za kačenje kaputa. “Nemam pojma kako su uspeli da izbuše rupe za eksere za vreme radnog vremena i da zamene jednu stvar s drugom,” kaže doušnik.

The women’s bathroom at the Shokoladnitsa cafe in Moscow near the Oktyabrskaya metro station. Photo: TV Rain. Used with permission.

Ženski javni toalet u moskovskom kafiću Shokoladnitsa u blizini metro stanice Oktyabrskaya. Fotografija: TV Kiša. Koristi se uz dozvolu.

Kada je Polina otkrila na Facebooku šta joj se dogodilo, korisnici jednog popularnog foruma voajera su otvorili posebno mesto gde se raspravljalo o “procurelom materijalu.” Nekim od komentara spominju Shokoladnitsa lanac kafića.

“Ja vam mogu reći jednu stvar u koju sam potpuno siguran: ne treba da očekujemo nikakve nove videosnimke iz Shokoladnitsa u skorije vreme,” napisala je jedna osoba na forumu. “Ali oni još nisu našli drugi Shokoladnitsa,” odgovara drugi korisni.

Jedan od korisnik se upitao da li se možda sam kafić nalazi iza snimanja skrivenom kamerom: “…lenja zabluda da zaposleni ili menadžeri imaju bilo kakve veze s tim će biti odbačena pre ili kasnije, ali sada, osim samih tih komada — obezbeđenje [kafića] će tražiti ‘ispod WC šolja,’ zabrinuti zbog drugog skandala,” napisao je.

Osim kafića Shokoladnitsa blizu metro stanice Oktyabrskaya, žrtve koje je kontaktirao anonimni doušnik su otkrile postavljene skrivene video kamere u javnim kupatilima koje su se nalazile u tri druga Shokoladnitsa kafića u Uici Tverskaya, Lomonosov Prospekt, i u blizini metro stanice Paveletskaya. Pretraživanjem fotografija na Instagramu, može da se vidi da je unutrašnjost javnog kupatila u kafiću Shokoladnitsa u Ulici Tverskaya izgledala isto kao i pre dve godine kao što se vidi na snimcima videa skrivene kamere za koje voajeri kažu da su snimljeni 2012., 2013. i početkom 2014. godine. Javno kupatilo je od tada preuređeno

Zaposleni u kafiću Shokoladnitsa su odbili da daju svoj komentar.

The restroom at Shokoladnitsa on Tverskaya Street. Photo: TV Rain. Used with permission.

Javni toalet u kafiću Shokoladnitsa u Ulici Tverskaya. Fotografija: TV Kiša. Koristi se uz dozvolu.

The preview of a video filmed on hidden camera.

Pregled videozapisa snimljenog skrivenom kamerom.

Instagram screenshot.

Slika sa Instagrama.

Instagram screenshot.

Slika sa Instagrama.

2014. godine, korisnik na web stranici Žena.ru je pisao o skrivenoj kameri koja je navodno otkrivena u ženskom toaletu u kafiću Shokoladnitsa u Lomonosov Prospektu, gde je naveo da “su zaposleni u kafiću bili neverovatno neljubazni, a nisu se čak ni izvinili.” Jedan od zaposlenih u jednom od dva Shokoladnitsa kafića u Lomonosov Prospektu je izjavio za TV Kišu da nije znao ništa o incidentu sa skrivenim kamerama u njihovim prostorijama. Iz drugog Shokoladnitsa kafića kažu da se desio incident, ali da se desio u nekom drugom kafiću. (Zaposleni su odbili da navedu gde.)

Video kolekcija u pitanju je snimljena na najmanje sedam različitih lokacija, ali svi oni sadrže identične bež i smeđe boje, pa je nemoguće utvrditi gde se tačno ti javni toaleti nalaze.

Zaposleni u kafiću Shokoladnitsa nisu bili raspoloženi da komentarišu takve incidente. Odmah pošto je Anisimova otkrila šta se dogadilo, generalni direktor lanca kafića, Tamara Shesterina, je obećala u intervjuu da će obezbeđenje kafića da proveri izveštaj o skrivenim kamerama. Ona je izjavila da sigurnosne kamere ove kompanije rade samo u hodnicima i u radnim prostorijama, i tvrdi da nema nikakve informacije o skrivenim kamerama postavljenim u kupatilima.

Govoreći za radio stanicu Eho Moskve, član sigurnosnog tima u kafiću Shokoladnitsa je takođe posumnjao na prisutnost takvih kamera u kupatilima, rekavši da bi bilo teško da se to ne primeti.

Tamara Shesterina je obećala da će proslediti pitanja TV Kiše službi obezbeđenja kafića Shokoladnitsa, ali je dva dana kasnije rekla da će predstavnici kompanije dati komentar samo “kada se za to ukaže potreba.” Na kraju, direktor marketinga Elena Rusanova je izjavila za TV Kišu da Shokoladnitsa odbija da komentariše po tom pitanju. Kompanija nije kontaktirala Polinu Anisimovu.

***

Polina kaže da njen potencijalni pravnik smatra da bi njen slučaj trebao da bude zanimljiv policiji, s obzirom na njegovu razmeru. Mari Davtyan, druga pravnica, kaže da postupci ljudi koji snimaju i šire te videozapise spadaju pod kazneno delo u članu 137., koji zabranjuje narušavanje privatnosti. “Pitanje privatnosti pokriva sve intimno u životima ljudi, ne samo ono što se odnosi na pol, nego sve ono što društvo smatra da je privatno. S obzirom da ljudi idu sami u toalet, to je privatni trenutak u njihovim životima koji se ne tiče drugih ljudi,” Davtyan objašnjava.

Davtyan kaže da nikada nije radila na slučajevima kao što je ovaj, ali je upoznata sa slučajevima u kojima sud priznaje da je širenje seks traka povreda privatnosti. “Po toj logici, sasvim je moguće da se pretpostavi da se i širenje tih videozapisa [iz toaleta] može klasifikovati u skladu s članom 137.,” kaže ona, dodajući da svaka upotreba osobe na slici (uključujući vidrozapise) bez odobrenja te osobe je takođe kršenje administrativnog-koda člana 152.1.

Kako kaže Davtyan, ne može da se kaže da li videozapisi koji su napravljeni u javnim toaletima mogu da se zakonski kvalifikuju kao pornografija, sve dok stručnjak ne uradi veštačenje. “Pornografija podrazumeva polni odnos ili neku vrstu seksualnog ponašanja. Jasno je, međutim, da je ovaj snimak napravljen u svrhu seksualnog uzbuđenja, pošto su videosnimci podeljeni web stranicama koje su napravljene za takav materijal,” kaže ona.

U isto vreme, neke od žena koje je kontaktirao anonimni doušnik su odbile da odu u policiju. “One se nalaze u fazi poricanja, i razmišljaju: ‘Ako ja ne kažem ništa, to znači da se to nije dogodilo,’” kaže Anisimova, pokušavajući da objasni njihovu logiku.

“Veoma je traumatično kada većina ljudi sazna da su služili kao seksualni objekti a da toga nisu bili svesni,” kaže psiholog Veronika Kashirina. “To je zato što je povreda lične privatnosti vezana za kršenje našeg osećaja za ličnu sigurnost, a intimna sfera je povezana s našim biološkim, socijalnim, duhovnim i vrednosnim sferama. To je prostor koji osoba obično čuva od autsajdera. Jasno je da je bes normalna reakcija na povredu takve psihološke granice, kao i želja da se prestane sa tim, i da se osoba zaštiti od sličnih stvari u budućnosti.” Kashirina kaže da u nekim slučajevima ovi napadi na privatnost mogu da pouzrokuju povrede na žrtvama, ne kao one koje doživljavaju žrtve silovanja, na primer, kod kojih se mogu razviti post-traumatski stresni poremećaji. U tim slučajevima, kaže, osoba bi trebala da zatraži pomoć stručnjaka.

U međuvremenu, Polina, kaže da je to što je iznela svoj slučaj u javnost bio njen “prirodni obrambeni mehanizam.” “Bila sam ljuta, uznemirena, i prirodna posledica mojih emocija je taj [Facebook] post. U ovom slučaju, osećam kao da postoje paralele s nasiljem u porodici. Odmah sam se setila kako je Anya Zhavnerovich [ruska novinarka koja je javno otkrila da je bila žrtva porodičnog nasilja] hrabro govorila o svemu što joj se dogodilo. I nisam prva koju je kontaktirao taj anonimni tip. Ostali su ga ili jednostavno zabranili [na Vkontakte], ili su zaćutale, nakon što su saznale istinu,” kaže Anisimova.

Ovaj tekst je sa ruskog preveo urednik RuNet Echoa, Kevin Rothrock, uz dozvolu TV Kiša.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.