Najvažnija lekcija naučena od pandemije COVID-19 je značaj slobode govora

Fotografija datoteke vlade Hong Konga.

Ovaj članak je napisao Kevin Kariko, stariji predavač na kineskim studijama na Univerzitetu Monaš. Prvobitno je objavljen u Hong Kong Free Press-u 25. marta i ponovo objavljen na stranicama Globalnih Glasova na osnovu sporazuma o podeli sadržaja.

Ako smo išta naučili od širenja COVID-19 širom sveta, to bi trebalo da bude važnost slobode govora.

Odluka Komunističke partije Kine da ućuti raspravu o novonastaloj bolesti i kazni lekare koji su podigli uzbunu stvorila je idealno okruženje da se ovaj virus proširi širom Vuhana, potom širom Kine, a na kraju i širom sveta.

Pošto se ovaj virus i dalje širi, inficira stotine hiljada i ubijaj desetine hiljada ljudi, zašto bi bilo pritisaka u Hong Kongu i šire da se utiša diskusija o ovoj bolesti i kazne lekari koji podižu uzbunu o njenom poreklu?

“…neizbežno ćemo se suočiti sa SARS 3.0”

18. marta, hongkonški list Ming Pao objavio je članak naslovljen „Ova pandemija je nastala u Vuhanu, pouke pre sedamnaest godina potpuno su zaboravljene.” Autri dr Kvok-Jung Jen i dr. Dejvid Lang su stručnjaci bez premca u svojoj oblasti. Dr. Jen je mikrobiolog čija je SARS studijska grupa otkrila ulogu koronavirusa u epidemiji SARS početkom 2003. Dr. Lang je takođe mikrobiolog koji je nedavno objavio o otkrivanju COVID-19 putem uzoraka sline.

U svom članku, autori nude praktične savete o razumevanju virusa za čitaoce. Prvo, oni objašnjavaju kako Svetska zdravstvena organizacija i Međunarodni komitet za taksonomiju virusa nazivaju viruse, istovremeno priznajući da je kolokvijalna upotreba „Vuhan upala pluća” razumljivo jednostavnija od COVID-19 ili SARS-CoV-2 i stoga je ne treba osuditi.

Drugo, Jen i Lung objašnjavaju da je genetsko sekvenciranje pokazalo da je virus verovatno nastao kod slepog miša pre nego što se proširio na srednjeg domaćina na pijaci morskih plodova u Vuhanu (najverovatnije ugroženog pangolina), koji je potom služio kao pojačani epicentar koji je od životinja prešao na ljude pre mutiranja kako bi se omogućio prenos sa čoveka na čoveka.

Treće, autori ističu kinesku teoriju zavere koju podupire država, a koja izvor virusa vidi u Sjedinjenim Državama, i ona je potpuno neutemeljena. Pravi izvor ovog virusa je kineska trgovina divljim životinjama, koju Komunistička partija Kine (KPK) nije uspela da zaustavi 17 godina nakon što se SARS proširio s civet mačaka na ljude. Ako se ova trgovina nastavi, autori tvrde, „u narednoj deceniji sigurno ćemo se neminovno suočiti sa SARS 3.0.”

Orvorena diskusija o poreklu ovog virusa i potrebi da se spreči nova pandemija, koju su napisali dva stručnjaka iz mikrobiologije koji su bili na prvoj liniji istraživanja i borbe protiv SARS-a i COVID-19: izgleda da nam je upravo takvo mišljenje potrebno u ovom trenutku.

Međutim, Jenov i Langov članak je stvorio oluju ljute polemike na kineskim društvenim medijima. Odmah sledećeg dana, autori su javno povukli svoj članak. Jen i Lang nisu objasnili koji su pritisci doveli do ove odluke, ali svako ko brine o sve krhkim akademskim slobodama u Hong Kongu, trebalo bi da bude duboko zabrinut ovim događajem.

Treći deo Jenovog i Langovog članka koji govori o kineskoj trgovini divljim životinjama nesumnjivo je najsporniji. Autori tvrde: „Koronavirus Vuhan je proizvod slabe kulture kineskog naroda, koji nepromišljeno hvata i jede divljač, nečovečno tretira životinja, ne poštuje život i nastavlja i dan danas da jede divljač kako bi udovoljila svojim željama. Izvori ovog virusa se nalaze duboko u lošim navikama kineskih ljudi. Ako ovo ostane nepromenjeno, za desetak godina neminovno ćemo se suočiti sa SARS 3.0.”

Bilo bi, naravno, nepravedno žigosati sve kineske građane za vlažna tržišta Kine. Takođe bi bilo nepravedno osuditi kompletnu kinesku kulturu zbog trgovine divljim životinjama. Međutim, Lang i Jen nisu to ni radili.

Vuhun mokro tržište i kineska trgovina divljim životinjama

Ne samo da je fer, nego je i neophodno da se osude trgovina divljim životinjama i mokra tržišta u Kini koja su do sada proizvela dve glavne bolesti (SARS i COVID-19) koje su ubile desetine hiljada širom sveta.

Ne samo da je fer, već je zaista potrebno i osuditi naučne prakse tradicionalne kineske medicine koje podstiču konzumiranje civet mačaka kako bi nahranili ki ili pangolin nivoe za lečenje muške impotencije. Mora se napomenuti da ovo ne predstavlja početak i kraj kineske kulinarske ili lekovite kulture, ali oni su zaista komponente tih kultura sa kojima se treba suočiti radi globalnog zdravlja.

Žigosanje političke kulture koja je omogućila kontinuitet ove trgovine divljim životinjama nije samo fer, već je i neophodna uprkos očiglednim dokazima o riziku koji donosi. KPK vrši opsežno nadgledanje i kontrolu nad mnogim aspektima života u Kini, do tačke da može zatvoriti civile zbog običnih komentara u privatnim razgovorima. Ipak, uprkos ovoj moći i kontroli, KPK je proaktivno izabrala da ne deluje protiv trgovine divljim životinjama skoro dve decenije nakon SARS-0, olakšava pojavu COVID-19.

Takođe je fer i više nego potrebno da se osudi politička kultura tajnosti i suzbijanje „loših vesti“ što je olakšalo širenje i SARS-a i COVID-19. Ta odluka da se ukori dr. Li Venliang zbog komentara na COVID-19 u privatnom razgovoru među lekarima pokazuje i doseg državne stranke i njenu strašnu zloupotrebu.

Iako ovi trendovi, naravno, ne predstavljaju kinesku kulturu u celini, oni su, međutim, stvarni sastojci političke kulture Narodne Republike Kine danas koju, za razliku od virusa koje je KPK sakrila, nije moguće jednostavno odbaciti.

Prema indeksu akademske slobode koji je objavio Institut za globalnu politiku, akademska sloboda u Hong Kongu u poslednjoj deceniji neprestano opada.

Akademska sloboda na ispitu

Da se ova priča završila povlačenjem Langovog i Jenovog članka, ova afera bila bi samo još jedan tužan primer kako KPK vrši pritisak na akademsku slobodu u Hong Kongu. Međutim, 20. marta, profesor Jon Solomonsa Univerziteta Jean Moulin u Lijon, Francuska pokrenuo je a peticiju na Change.org , upućenu Zang Ksiangu, trenutnog prorektora Univerziteta u Hong Kongu, u kojoj pritiska Zanga da otpusti Kvok-jung Jena. Postoji i kontra- peticija.

U svojoj peticiji, tvrdi da je Jenov i Langov članak „oživljava vokabular istorijskog rasizma” i naneo je „veliku štetu Univerzitetu u Hong Kongu, kao i Hong Kongu i globalnom civilnom društvu”. Zatim traži od Zanga da pruži javno objašnjenje podrške univerziteta za Jena. Poziva komisiju koja će istražiti „živu istoriju kolonijalnog rasizma” na Univerzitetu u Hong Kongu, i “dok čeka dalju istragu”, traži da univerzitet „preispita svoje imenovanje doktora Jena.”

U Solomonovoj radoznaloj želji da skrene pažnju na kolonijalnu zaostavštinu koja stoji iza Univerziteta u Hong Kongu, čije su zaostavštine svi svesni, on ignoriše dve daleko relevantnije zaostavštine.

Prvi je nasleđe kritičkog intelektualnog dela koje se proteže — uprkos paralelnom nasleđivanju represije — od nastanka političkog pisanja u Kini do danas. Iako Solomon nesumnjivo sebe predstavlja kao odvažnog ratnika koji se bori protiv orijentalizma, u stvari je neobično pretpostaviti da kritička rasprava o kulturnim praksama mora biti ukorenjena u „kolonijalnom rasizmu” — kao da je narod Kine jednostavno sedeo nekoliko milenijuma ne uspevajući da prepozna potencijal za kritičko razmišljanje, i kao da se bilo koja kritička rasprava o kulturi od tada mora oblikovati „kolonijalnim rasizmom”,

Ovaj spektar kolonizujućeg belog đavola koji proganja kulturnu kritiku, međutim, igra presudnu ulogu u ovoj naraciji prepravljajući Salomona kao belog spasitelja. Ipak moramo se zapitati od čega je tačno Solomon spašavao narod Kine: od članka koji je pozvao ljude da budu iskreni u vezi s poreklom virusa? Sto godina nakon Pokreta četvrtog maja, da li je kritična diskusija o konzumiranju pangolina sada van granica?

Druga zaostavština koju Solomon ignoriše — a isto tako, ironično, omogućava — je KPK-ova sve očiglednija primena političke korektnosti radi zaštite vlastite političke regresije. Svojim tipičnim esencijalizmom, Partija preispituje budnost protiv stigmatizacije ljudi kao zaštitu od hitno potrebne stigmatizacije opasnih praksi i političke tajne. Pohvalan ideal zaštite ljudi od stigmatizacije tada ironično služi svrsi zaštite od kritike moći i praksa koje stavljaju kineski narod i ceo svet u najveći rizik.

Ako se Solomon nije složio sa člankom Jena i Langa, onda nema razloga zašto nije mogao napisati članak u Ming Pao-u koji bi izrazio njegovo neslaganje i objasnio svoje sopstveno razumevanje nastanka COVID-19. Umesto da napiše otvoreno pismo jednom od autorovih podkancelara zahtevajući „objašnjenje” i „preispitivanje” njegovog imenovanja, očigledna je pretnja akademskoj slobodi sličnoj onoj koju predstavljaju lopovi koji su se više puta okupili na Univerzitetu u Hong Kongu da otpuste Benija Taia, ključnu figuru koja je predvodila proteste za demokratiju 2014. godine.

Protestanti za-Peking koji se okupljaju zbog pritiska na Univerzitet Hong Kong da otpuste Benija Taia. Fotografija Apple Daily-a preko HKFP. Koristi se uz dozvolu.

Kakva bi mogla da bude korist za Hong Kong ako bi se kaznio Jen za svoja razmišljanja? Mogli bi postojati stvarni rizici za svet ako bi se vodeći stručnjaci za istraživanje koronavirusa iz Hong Konga bojali da govore iskreno.

Takvo suzbijanje akademske slobode trebalo bi osuditi u svakom kontekstu. U današnjem Hong Kongu, gde i akademskoj slobodi, i slobodi govora sve ozbiljnije preti država-stranka koja gura istom linijom kao i Solomon, ova vrsta potiskivanja dvostruko je zaslužna za osudu. Ovakva vrsta suzbijanja slobodnog govora nas je dva puta uvukla u ovaj nered i verovatno će se to ponovo desiti. Malo je reći da je ponavljanje ove greške opasno.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.