Iz Sirije ostatku sveta : Beleške o tiraniji, ratu i beznađu

Slika autora Carabo Spain sa Pixabay.

Pisao Jihad Eddin Ramadan

Zasnovane na istinitim događajima, uključujući i one iz života prijatelja i porodice autora, ove beleške prikazuju brojne aspekte sirijske tragedije i ističu krhkost tamošnjeg života. Šalju jasnu i snažnu poruku: da Sirijci, kao i bilo koji drugi narod, zaslužuju da žive u miru, dostojanstvu i slobodi. Originalni tekst je prvo preveo Tesbih Habbal sa arapskog na engleski.

„Ja sam dete koje ide u osnovnu školu na istoku, zapadu, jugu, severu Sirije – ili negde između. Uopšte nije bitno gde je moja škola.” Moj san je bio da budem učiteljica. Moja škola, baš kao i moji snovi, pretvorila se u prah. Preko noći sam premeštena u kamp. I lišena snova.”

„Ja sam beba. Živim sa sedmoro braće u trošnoj kući. Ali obožavam naš dom. To je moj raj, moja oaza mira. Ali onda, jedne mirne noći, pojavile su se divlje zveri u ljudskoj koži. Ubile su me, i mene i moju braću. O, dragi moj oče, to su uradili samo zato što si im rekao ‘ne’.”

„Ja sam nestašno dete. Svakog dana Ramadana, tražim majci da mi kupi odeću i nove cipele za Aïd. Mojim prohtevima je došao kraj kada sam konačno mogao da probam moje odelo i nove cipele. Gledam kako mama sakriva moju novu odeću u orman – sakriva je čekajući Aïd. A onda je u sekundi eksplodirala granata i ja sa njom. Da ne bi čula moje jecaje, majka spušta moju odeću za Aïd i nove cipele na moj grob.”

„Naglo sam ostario kada sam video da hladnokrvno ubijaju mog oca i moja dva brata u kontrolnoj sobi. Nisam želeo da me ostave u životu, da lutam sam ledenim ulicama. O, moj Bože, zašto jednostavno i mene nisu ubili! Ne bi me svi smatrali ludakom…”

Ja sam umetnik. Sviram violinu. Komponovao sam pesme koje nose glas i gnev mog voljenog kraja. Usadio sam seme nade u srca stanovnika. I borio sam se protiv bede i smrti svojom melodijom, sve dok moja duša nije otišla na počinak u raj.

„Još uvek sam samo devojčica, ali me je moj silovatelj pretvorio u ženu. Sa osam godina. Napao me u maloj školskoj prostoriji. U toj prostoriji sam često kupovala bombone. Dao mi je bombone i čips, i rekao: ‘Ne brini se, ne moraš da platiš.’

Ja sam mlad čovek, dobra osoba. Oružje sam uzeo u ruke da bih branio svoju zemlju. Znao sam ko su mi neprijatelji, a ko prijatelji. Nikad nisam pomislio da bi me mogao ubiti moj brat i drug u borbi. Dok su me sahranjivali na groblju mučenika, blizu mog rodnog grada, video sam lice mog ubice. Plakao je. Bio je moj brat, moje meso, moja krv. Izdao me je za nekoliko dolara.

Otac sam, imam preko 50 godina. Ovde više nemam porodicu. Često mislim na sina koji je pobegao preko mora. Pričam sa njim svako veče, nežno i brižno, dok sedim na klupi u gradskom parku. Pevam mu: Voleo bih da mogu da te vidim svakog dana, dete moje.

Ja sam mali dečak. Majka me odvela trulim brodom da bi mi spasila život. Moji roditelji, putnici broda balam, kao i svi ostali, mrtvi su. Talasi su me doneli na obalu, nedaleko od mesta sa kog smo krenuli u tajnosti. Naš krijumčar je pobegao. Celi svet se sažalio na moju sudbinu, ali moja priča je vrlo brzo iščezla. Sve što je od nje ostalo je slika utopljenog dečaka Ejlana, kog su ubile ljudske zveri.

Ja sam krhki pesnik. Zatvorili su me u mračni podrum zato što sam odbijao da veličam gospodara. Maltretirali su me, mučili me strujom, iskopali mi oči i silovali me. Kada su me oslobodili, mogao sam da gledam jedino srcem i osećanjima. U očima drugih, ja sam samo jedno beznačajno, nepotpuno biće koje je izgubilo razum.

Ja sam nevino dete. Izvukli su me iz ruševina i snimili me. Ne znam ko mi je srušio krov nad glavom. Ne znam ko me je spasao. Ne znam kako treba da se ponašam ni kako da glumim. Prerano ste od mene napravili filmsku zvezdu!

Ja sam pšenično polje, nišem se uz vetar, spremno za žetvu. Čekam poljoprovrednika koji se brine o meni, da poseče moje seme svojim plemenitim srpom. Zamišljam kako se moje klasje pretvara u hleb za one koji gladuju. Ali spalila su me zla bića, u sred sezone žetve. Pobrinuli su se za to da neko baci opušak cigarete koji je spalio sva polja moje zemlje.

„Ja sam bista Abul-ala Al-Mari-a, Belov hram i statua i statua Ibrahima Hananua na konju. Srušili su me ljudi koji su došli iz celog sveta, iz starih vremena barjaka i osvajanja. Razapeli su svoje crne zastave na mojim ruševinama. Uništili su hram i statuu i ubili konja, jer su oni bili smatrani idolima umesto Boga.”

Ja sam sarkastični umetnik. Naslikao sam sliku zlog lider. Bio je to košmar. Spalili su moje slike i oteli moje olovke i četkice. Tukli su me i slomili mi prste, govoreći: Ovo ti je kazna za vređanje našeg voljenog lidera. Lider je izgubio strpljenje i vreme je da prestaneš da slikaš, ili ćemo se postarati da nestaneš sa lica Zemlje.

Ja sam Sirijac koji je ustao protiv celog sveta i povikao: Ja sam ljudsko biće, nisam životinja’. Ali šta sam dobio zauzvrat? Reči kao sto su ‘preterano zabrinut’ Ban Ki-moon, i jedan mali Trampov tvit: ‘Da, naravno! On je životinja (Al-Asaad) – niste vi.'”

„Ja sam pekar. Mesim hleb sa zaatarom i sirom. Sanjam o piti s narandžom ili maslinama. Opkolili su me u Jarmuk kampu i uzeli mi pšenicu, brašno i hleb. Okačili su hleb na ogradu koja me okružuje da bi me uhvatili, kao da mame miša mrvicama hleba. Svaki put kad bih, nateran glađu, pokušao da se oslobodim, pucali bi na mene i pre nego što bih došao do hleba.”

Ja sam svaki Sirijac. Uspravno stojim pred tiranijom. Svet me je napao u borbi protiv terorizma, iako sam ja njegova prva žrtva. Osudile su me sve nacije i religije. Ali nećete me pobediti. Nećete poljuljati moju odlučnost i nećete me sprečiti da sanjam o boljoj budućnosti, u kojoj će sijati sunce pravde.

Jihad Eddin Ramadan je sirijski pisac i advokat, poreklom iz Alepa, naseljen u Beču kao izbeglica. Tesbih Habbal je istraživač i izdavač iz Sirije, i trenutno radi na Univerzitetu u Čikagu.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.