Da li vidite sve one jezike gore? Mi prevodimo članke Globalnih Glasova da bi svetski građanski mediji bili dostupni svima.

Kriza u Eurozoni: 2011 Reakcije društvenih medija

Ova stranica je dio našeg specijalnog izvještaja Europa u krizi.

Prošla 2011 godina pamtiće se po Europskim dužničkim krizama i njihovim utjecajima na globalnu ekonomiju, ali također i po njihovim teškim posljedicama u svakodnevnom životu. Kriza je započela u 2007. godini i po svemu je jedinstvena u poslijeratnoj ekonomskoj povijesti. Europa proživljava svoje najtamnije ekonomske dane od 1930-tih godina.

Zahvaljujući porastu interesa za ovu temu kao i širenju platforma socijalnih medija, u zadnjih je nekoliko mjeseci došlo do razmnožavanja “ekonomskog blogiranja”(i tvitovanja). Stavovi, mišljenja i reakcije preplavljuju socijalne medije pokušavajući pronaći odgovor na pitanje kakva budućnost očekuje Eurozonu.

Uzimajući u obzir rast poreza uz smanjenje plaća, penzija i beneficija, neka osnovna dobra postaju sve manje dostupna. Indijski bloger Deepankar Basu je napisao naekonomskoj webstranici Sanhati::

Ove [stroge] mjere ukidaju potrošnju i povećavaju poreze u cilju smanjivanja državnog deficita. Rezanja u državnoj potrošnji i povećanja poreza, u ovom trenutku dovode do najgorih mogućih stavova, drastično smanjuju potražnju i tjeraju ekonomiju u recesiju.

Državni dugovi, loši rejtinzi: protesti došli na ulice

Camp site at Puerta del Sol, Madrid, Spain. Photo by Julio Albarrán, republished under a CC License.

Središnje mjesto na trgu Puerta del Sol, Madrid, Španija. Slikao Julio Albarran, ponovno objavljeno uz dozvolu CC.

Smatra se da je kriza započela u tri zemlje – Irskoj, Grčkoj i Portugalu – ali se vrlo brzo raširila u Španiju i Italiju.

U trenutku kada su međunarodne agencije za izdavanje kreditnih rejtinga donijele svoju ocjenu o solventnosti (sposobnosti plaćanja državnog duga) svake pojedinačne zemlje izgledalo je kao da su “začarali” budućnost Eurozone. Ova moć nad sudbinom svake od zemalja izazvala je velike debate u cijeloj Europi, postavljajući pitanja o legitimnosti njihovih analiza.

U Portugalu je tako došlo dosnažnih nemira i reakcija nakon što je nezavisna američka agencija za kreditne rejtinge Moody’s procjenila portugalski dug kao bezvrijedan.

Ali prava jezgra protesta se pojavila u maju. Sve je započelo u Španiji sa pokretom 15M, koordiniranim od strane omladinskog pokreta Istinska Demokracija Sada [es], koji je bio iznimno aktivan online i organizirao masovne demonstracije protiv korupcije, nezaposlenosti i političke strukture koja navodno podržava dvopartijski system.

Acampadas rođeni na trgu Plaza del Sol u Madridu brzo su “inficirali” druge španjolske gradove , Barcelonu, Sevilju i Malagu. U samo nekoliko tjedana pokreti su oživjeliu drugim evropskim gradovima i globalno, kasnije nazvani Okupirajmo Wall Street.

  "#campmap for "#worldrevolution" - More than  600 demonstrations and camp outs were ignited in solidarity with Spanish protesters by the end of May, 2011.

"

 

Mnogi su, uključujući vodeće medije [es], ubrzo napravili poveznicu između takozvane Španske Revolucije i Arapskog Proljeća.

Como si se tratara de la plaza Tahrir, en Egipto, escenario de las protestas populares[es]. El caldo de cultivo del derrocamiento de Hosni Mubarak. Esto es distinto pero puede ser el embrión de algo. Quién sabe.

Čini se kao da smo na trgu Tahrir, u Egiptu, scenarij za popularne ustanke, i put prema zbacivanju Mubaraka. Ovo je drugačije, ali bi moglo biti sjeme nečega. Tko zna.

Solidarnost sa španjolskim protestima je vrlo brzo došla iz Grčke, prve zemlje Europske Unije koja je osjetila jačinu mjera štednje od strane IMF i ECB još od 2010. U Grčkoj su naročito snažni bili protesti protiv mjera štednje. U junu su održani mirni protesti i sakupljanja na Syntagma (Ustavnom) trgu, i kada su štrajkači namjeravali okružiti zgradu parlamenta na dan glasanja za Srednjoročni Program Štednje došlo je do nasilnih sukoba sa policijom.

Protesti i demonstracije su nastavljeni u toku ljeta posebno u Španiji i Grčkoj. Nakon što su velike reforme i strogi štedni planovi opće usvojeni u “PIIGS” zemljama (Portugal, Irska, Italija, Grčka i Španija) u kasnu jesen došlo je do prekretnice u Europskoj dužničkoj krizi..

“Krv i suze”: recept za štednju

Pod pritiskom financijskih tržišta i savjeta Europske Komisije neke su vlade bile prisiljene usvojiti takozvane mjere štednje usmjerene na eliminiranje neodrživih proračuskih deficita. Činilo se da recepti imaju neke zajedničke osobine u svim zemljama: rezanje u socijalnoj potrošnji i socijalnim uslugama, dodatni porezi, povećanje poreza i smanjenje plaća čime građani plaćaju za krizu.

U Španiji je intenzivna socijalna debata o gospodarskom planu za oporavak dovela do novih protesta u septembru nakon proglašavanja #reformazo (#velikareforma). Španija, a zatim i Italija, su odlučile uvesti ustavne promjene u cilju ograničavanja javne potrošnje (proračunska stabilnost). Kao reakcija započeli su protesti u cijeloj zemljiorganizirani od straneskupština Puerta del Sol i cijelokupnog pokreta 15M protiv onoga što je Istinska Demokracija Sada! nazvalaFinancijski Državni Udar.

Runner statue mocked up as a rioter. Photo courtesy of the Athens indignants' multimedia team, licensed as CC BY-NC-ND 3.0

Skulptura trkača pretvorena u štrajkača. Slika ljubaznošću Atenskog protestnog multimedijalnog tima, licenca CC BY-NC-ND 3.0

U Grčkoj je u oktobru organiziran protest bez presedana za vrijeme ‘Ochi Day‘ (Dan Ne) parade jer su Grci bili ogorčeni nemilosrdnim i neučinkovitim mjerama štednje, kulminirajući u takozvanom sporazumu “šišanja (rezanja) duga” kojeg su dogovorile banke i europski političari čime je, kako mnogi predviđaju, označen početak nove strane “okupacije” zemlje.

Utjecaj mjera štednje je bio naročito težak u Grčkoj u kojoj se povećao broj samoubojstava i kriminalitet, i gdje su socijalna i zdravstvena pomoć sve skuplji. Visoka cijena (preko 1000 eura)poroda u javnim bolnicama je samo jedan primjer negativne socijalne poslijedice aktualne krize.

Međutim tu su i izvještaji o žrtvama eksplozivnog koktela precjenjenih nekretnina, financijske krize i visoke stope nezaposlenosti. Tisuće obitelji je sada bez domova. Široka kampanja je započela u Španiji protiv stambenih špekulacija i za zaustavljanje izbacivanja i preseljenje obitelji u nekorištene stanove.

Mobiliziranje na ulicama i Internetu

Osim ekonomskih tema i njihovih posljedica na građane Europskih zemalja, demokratsko sudjelovanje i građanska prava postali su dio javne rasprave. Masovno sudjelovanje u protestima i demonstracijama protiv mjera štednje – kako online tako na ulicama – je nešto novo na Europskoj političkoj sceni.

Mnogi, kao što je to slučaj u Portugalu, su istaknuli kako je postojala alternativa za vertikalne ekonomske mjere nametnute od strane EC, IMF i ECB, kao što je to model Islandskog iskustvaizravne demokracije. Island je odbio međunarodnu sanaciju i mnogi smatraju da postoje drugačija rješenja za aktualnu krizu osim onih po kojima se očekuju deseci godina teškog budžetnog ograničenja kako bi se spašavali posjednici obveznica.

Još je jedan problem nastao u prošlim mjesecima, nakon što je došlo do bitnih promjena u vladama triju europskih zemalja. Promjenau Španiji je došla zbog prijevremenih izbora, dok su novi premijeri Grčke i Italije izabrani od strane šefa država ali bez opće podrške.

Ostavka Silvija Berlusconija je bila naročito značajna ne samo za Italiju, već i za čitavu Europsku Uniju, pošto su zemlje morale smiriti financijsko tržište kako bi zadržale pod kontrolom kamatne stope državnog duga. Nakon “Partya za smjenjivanje Berluskonija” Talijani i Europljani pogodjeni krizom suocili su se sa ruznom realnoscu.

I dok se europska finacijska katastrofa širi, vlada stroga štednja i produbljava kriza a ekonomisti predviđaju recesiju (bez presedana?), možda će prošla 2011 biti zapamćena kao “izgubljena godina” europske ekonomske povijesti.

Ova stranica je dio našeg specijalnog izvještaja Europa u krizi.