Vlada Zimbabvea i dalje koristi informacije na internetu kako bi kontrolisala građanski angažman

Protestanti zahtevaju sklanjanje nekadašnjeg predsednika Roberta Mugabe (sada preminulog) sa vlasti 18. novembra 2017. godine. Fotografija korisnika platforme Flickr sa korisničkim imenom Zimbabwean-eyes (javno dobro).

Stanovnike Zimbabvea je rano ujutru 15. novembra 2017. godine dočekala vest da je bivši moćnik, preminuli Robert Mugabe svrgnut u državnom udaru i da se nalazi u kućnom pritvoru zajedno sa porodicom u predsedničkoj rezidenciji tzv. državnoj kući.

General major Sibusiso Mojo, sadašnji ministar spoljnih poslova, objavio je na državnoj televiziji da je predsednik bezbedan u državnom pritvoru i da je “situacija prešla na drugi nivo”.

Gotovo odmah nakon objave generala Mojoa, stanovnici Zimbabvea su bez oklevanja pohitali na društvene mreže, a naročito na WhatsApp, Tviter i Fejsbuk, kako bi se informisali o toj situaciji. Ova nova popularnost društvenih mreža u svrhu informisanja i pokretanja protesta razvila se prvi put među stanovnicima Zimbabvea kada su protestanti izašli na ulice i pomogli da se Mugabe skine s funkcije.

Nova vlada, predvođena Emersonom Dambudzoom Mnangagvom, zapazila je moć društvenih mreža. Kao bivši ministar državne bezbednosti, Mnangagva je takođe shvatio važnost i vrednost dezinformacija na političkom terenu Zimbabvea.

Mnangagva je, kao proračunati potez u svrhu učvršćivanja nove političke moći i kako bi obezbedio izbornu pobedu tokom predsedničkih i zakonodavnih izbora zakazanih za sledeću godinu, naredio omladinskoj ligi svoje vladajuće stranke – Afrički nacionalni savez Zimbabvea – Patriotski front (ZANU-PF) – da se „priključi društvenim mrežama i svetu interneta kako bi napala protivnika” marta 2018. godine.

U Zimbabveu nakon Mugabea, to je pogoršalo krizu izazvanu pogrešnim informacijama i dezinformacijama, ostavljajući stanovnicima Zimbabvea malo pouzdanih i tačnih izvora informacija kako bi se informisali o tranziciji zemlje i protestima protiv vlade.

Dok je nova vlada proglasila za “lažne vesti” sve nove vesti koje kruže društvenim mrežama za koje smatra da mogu da ugroze „status quo” zemlje, primenila je takođe i taktike koje imaju za cilj da obmanu javnost u pogledu delovanja po pitanju antivladinih protesta.

Prokletstvo slobodnog izražavanja onlajn

Zimbabve je doživeo veliki rast u pogledu upotrebe mobilnog interneta i društvenih mreža u poslednjih nekoliko godina. Stopa prodiranja interneta porasla je za 41,1%, sa 11% populacije na 52,1% između 2010. i 2018. godine, dok je prodiranje mobilnih telefona poraslo za 43,8% sa 58,8% na 102,7% u istom periodu. To znači da je sada pola populacije priključeno na internet, u poređenju sa samo 11% 2010. godine.

Međutim, pogrešne informacije i dezinformacije su pronašle plodno tle za širenje zahvaljujući raznim faktorima: ekstremna polarizacija u medijima, predložene vladine kontrole nad društvenim mrežama, loše metode zvanične komunikacije i slaba digitalna pismenost korisnika interneta.

Tokom antivladinih protesta u januaru 2019. godine, kada su državne bezbednosne snage uhapsile i pretukle stotine protestanata, vesti o ovim okršajima bile su u suprotnosti sa tvrdnjama vlade da su to „lažne vesti” ili da ih je u potpunosti poricala. Vlada je ograničila pristup uslugama interneta kako bi poremetila tok informacija i doprinela širenju konfuzije. Oni i njihove pristalice takođe su pribegli širenju pogrešnih informacije u javnosti o protestima i diskreditovali svaku istinitu informaciju ili izveštaje kao „lažne vesti”.

U Zimbabveu, građani obično smatraju opšta saopštenja koja izdaju ministri u vladi zvaničnim stavom. Na primer, zamenik ministra informisanja Energy Mutodi želeo je da ubedi ljude da je sve u redu i da su snimci i fotografije vojske koja patrolira ulicama delo „nekolicine odmetnika”. Mutodi je dodatno zavarao naciju kada je tvrdio na državnoj televiziji da nije bilo isključivanja interneta, već da je došlo do zagušenja mreže. 

U drugom potencijalnom slučaju sankcionisanja dezinformacija od strane vlade, milioni ljudi su ostali bez pristupa društvenim mrežama tokom januarskih protesta. Ostali su preuzeli aplikacije Virtual Private Network (VPN) kako bi se informisali, ali kružile su poruke kako će preuzimanje takvih aplikacija dovesti do hapšenja, što je dodatno stvorilo paniku i strah.

Kada je marta 2019. godine Čuvar ljudskih prava (HRW) objavio u tvitu izveštaj kojim osuđuju vladinu upotrebu “užasnog nasilja” tokom protesta u januaru 2019. godine, pristalice vlade su se aktivirale na Tviteru kako bi diskreditovali i napali HRW.

Jedan korisnik je tvitnuo da ta organizacija „širi gnusne laži” i opisao je HRW kao “neokolonijalnu organizaciju… plaćenu da blati nevine zemlje kako bi gurala hegemonske ciljeve SAD”. Drugi su ponavljali tvrdnje vlade i za nasilje krivili „odmetnike koji pokušavaju [sic] da unište ugled predsednika”.

A dezinfomacije o vladinim politikama i drugim događajima od javnog interesa nastavile su da se šire i van okvira januarskih protesta.

Nedavno su članovi vladajuće stranke ZANU PF postali aktivni na tviteru kako bi širili dezinformacije ka javnosti o nestanku Dr Piter Magombeji, vršioca dužnosti predsednika Udruženja lekara bolnica u Zimbabveu (ZHDA). On je otet 14. septembra 2019. godine, nakon objave o štrajku u zdravstvenom sektoru. Sekretar za odnose sa mladima pre ZANU PF opisao je Magombeja kao „lakrdijaša” i „sramotu za struku”. Nalog pod imenom Patriote ZANU PF izjavio je da je ta otmica „lažna”. Drugi su širili lažne tvrdnje da su lekari „ubili mnoge pacijente” zbog štrajka, uključujući više od 500 ljudi u jednoj bolnici.

Istorijaska zagonetka Zimbabvea

Kontrola medija u Zimbabveu potiče iz kolonijalne politike 20. veka, koja je ukaljana nasilnom potčinjenošću političkoj vlasti. Vlada Rodezije predvođena Ianom Smitom vrednovala je centralizovanu kontrolu propagande i informacija u svrhu oružja, ne samo da bi podržao legitimitet režima, već kako bi širio deziformacije o ratu.

Kolonijalna vlast je usvojila dosta zakona kako bi suzbila slobodno izražavanje ili neslaganje sa Smitovom rasističkom politikom i surovo su sprovodili te zakone da bi ciljali oslobodilačke vođe. Blokade informacija su predstavljale normu čak i pre nezavisnosti 1980. godine, a to je postavilo ton vlade u pogledu komunikacione politike i upravljanja medijima i u godinama koje su usledile.

Kao što je poznata južnoafrička novinarka i spisateljica, pokojna Hajdi Holand napisala u svojoj čuvenoj biografiji „Večera sa Mugabeom: Neispričana priča borca za slobodu koji je postao tiranin”:

So many in ZANU PF's hierarchy have lived with similar appalling violence woven into everyday life as if it were normal. The bush war, or Second Chimurenga, has never really ended in Zimbabwe.

Tako puno ljudi je živelo u hijerarhiji ZANU PF sa sličnim užasnim nasiljem utkanim u svakodnevni život, kao da je to normalno. Rodezijski građanski rat, ili Druga Čimurenga, nikada nije prestao u Zimbabveu.

Danas, Mnangagva nastavlja ovo nasleđe, suzbijajući glasove kritičara putem taktika širenja dezinformacija onlajn i isključivanjem interneta.


Ovaj članak je deo niza postova koji preispituju mešanje u digitalna prava metodama kao što su isključivanje mreže i dezinformacije tokom ključnih političkih događaja u sedam afričkih zemalja: u Algeriji, Etiopiji, Mozambiku, Nigeriji, Tunisu, Ugandi i Zimbabveu. Ovaj projekat je finansirao Afrički fond za digitalna prava Saradnje u vezi sa međunarodnom politikom ICT za Istočnu i Zapadnu Afriku (CIPESA).

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.