SH: Od zahteva teksta, odnosno strukture.
SU: Da li se ovo odnosi na sve prevodioce?
SH: Ne. Ne postoji prevod koji je 100 posto savršen. Umesto toga, postoje etička pravila prevođenja. Na primer:
Nabil al-Hufar je među najznačajnijim prevodiocima, kako u Siriji tako i u inostranstvu. On prevodi sa nemačkog na arapski. Njegovi prevodi imaju, u suštini, „perspektivu udaljenosti“, što je prelepa fraza koju pozajmljujem od pesnika da opišem Nabilovu moralnu i estetsku ekspresivnost.
Konačno, pročitala sam tekst Amina Malufa na originalnom jeziku i primetila sam razliku: prevedeni tekst nema isti stepen lepote i sjaja kao original.
Možda imamo sreću da imamo prevodioce sa dobrim poznavanjem jezika, prenosa, kulture i interakcije sa drugima.
SU: Da li osećate razočaranje trenutnom kulturnom scenom u Siriji?
SH: Naravno. Šta možete očekivati usred ove stvarnosti u kojoj živimo?
SU: Izvinjavam se zbog sledećeg pitanja, ali moram da ga postavim: baš kao što ste sačuvali misiju svog pokojnog oca da održite Dar Atlas, postoji li neko ko će nastaviti tu istu misiju kada vas ne bude? Kakva je konačna sudbina Dar Atlasa?
SH: Ne postoji niko, nema ni naslednika. Dugo sam razmišljala o tome.
Postoji nekoliko opcija. Mogla bih da predam izdavačku kuću nekoj kompetentnoj i poštenoj osobi kako bi opstala. Međutim, ne mogu da je predam nikome iz svoje porodice, pošto smo moja sestra i ja obe neudate. Imam brata, ali on uopšte nije uključen u Dar Atlas. Sva preostala porodica je u dijaspori, s obzirom da smo palestinskog porekla.
Da, to pitanje me muči i razmišljam o alternativnom planu. Još uvek ne znam. Još nisam započela proces predavanja Dar Atlasa bilo kome, jer još uvek mogu da upravljam svime i da ispratim projekte.