Ono što mi je zadavalo najviše briga kod rada u inostranoj kompaniji je neophodna komunikacija na engleskom jeziku. Na prijemnom ručku prvog dana, odjednom sam bio okružen gomilom stranaca čija imena nisam ni znao, zatim držanje dnevnih sastanaka putem konferencijske veze, takođe na engleskom, sa timovima u Kini i Americi. Moja veština slušanja i razumevanja engleskog jezika nije toliko dobra, ali su moje kolege i menadžeri bili veoma ljubazni u objašnjavanju stvari, pa me je to ohrabrilo. Ja sam neko kome je potrebno prilično vremena da se navikne na novu sredinu, i nisam jos uvek potpuno naviknut na novo radno mesto, ali polako učim kako stvari funkcionišu i ulažem puno energije u to da se prilagodim i postanem deo tima.
Iako još nisam u fazi kada bih mogao da kažem da sam potpuno ovladao kulturom nove kompanije, ja već osećam oštre razlike između kulture prethodnog posla, u IS (integracija sistema) industriji, i kulture mog trenutnog posla, u globalnoj kompaniji sa agilnim pristupom.
Agilno radno mesto
Ovaj agilni pristup softverskom razvoju je takođe zahtevao izvesna prilagođavanja:
Prvu stvar koju sam zapazio kao potpuno različitu je činjenica da je tim za razvoj pozicioniran veoma blizu centra poslovanja koji direktno utiče na prodaju i profit kompanije. Ovo naravno znači da su radnici na razvoju u bliskoj komunikaciji sa onima koji su glavni u poslovanju kao što su proizvodni menadžeri. Poslovni ljudi i programeri su u istoj prostoriji, a sa tačke gledišta jednog programera, to znači da se svakog dana, predlozi da, na primer, izbrišete polje kako bi pojednostavili kod i korisnički interfejs, brzo usvajaju i primenjuju u izdanjima za sledeći mesec.
Saznanje da će tvoj i najmanji doprinos da učiniš da se sistem jednostavnije koristi doprineti povećanoj prodaji je veliki motiv. U IS (integracioni sistem) industriji, sa fokusom na waterfall modelu razvoja, samo dodavanje ili uklanjanje polja zahteva zvanični zahtev i dobijanje odobrenja sa različitih nivoa uprave, i uglavnom traje nedeljama ako ne i mesecima kako bi se sve završilo. Ono što se uglavnom javlja kao posledica, kako ja vidim, jeste da čak iako programeri imaju dobru ideju, oni se neće mučiti da je predlože, pa umesto toga prosto primenjuju tačno ono što je napisano u specifikacijama, osim ako zaista ne postoji neki veliki problem.
Timovi [u Amazonu] su takođe mali, sa ljudima koji su glavni za operacije a koji su dovoljno bliski programerima da sa njima blisko sarađuju, što rezultuje daleko manjim obimom dokumentacije. Iako se ovo naravno razlikuje od tima do tima, otkrio sam da dok se wikis koriste za dokumentovanje post-razvoja koda, postoji vrlo mali broj ljudi koji prave Word ili Excel dokumente pre implementacije — najveći deo našeg vremena se potroši za kodiranje i testiranje jedinica u alatima kao što su Emacs, Vim i Eclipse. Na prethodnom radnom mestu, verovatno sam trosio najviše 10% svog vremena na projektu na samom pisanju kodova, pa je ovo za mene bila velika promena. S druge strane, moj engleski nije dobar, pa i kada bi ljudi pokusali nešto da mi objasne, često bih imao problema sa razumevanjem. Ovo me je nateralo da poželim jasno napisane specifikacije, ali pretpostavljam da je to kulturološka razlika.
Dinamično radno mesto
Model poslovanja u Amazonu se takođe razlikuje od njegovog prethodnog radnog mesta:
Kao dodatak, moje novo radno mesto prati model poslovanje-ka-potrošaču (B2C) u kome se stalno izdaju nove funkcije, pa čak i nakon perioda od nekoliko godina, jedva da postoje mogućnosti da se ceo sistem iznova izgradi. Naprotiv, postoji stalni pritisak da se poveća funcionalnost i srede greške, a refaktorisanje kodova se radi kad god nađete slobodnog vremena.
U tom smislu, gotovo da nema mogućnosti [u Amazonu] da se sistem izgradi od samog početka, kao što to čini integrator sistema (ISor). Stoga to možda nije najbolja vrsta posla za nekoga ko želi da uvek radi sa najnovijim jezicima i sistemima. S druge strane, integratori sistema nemaju puno prilika da održavaju i uređuju svoje sopstvene sisteme, pa iako bi njihov rad mogao biti zaista interesantan kada bi usvojili najnovije i najbolje tehnike za razvoj, u stvarnosti se većina zaglavi sa radom u starim sistemima.
Asaijev prethodni blog ja razmatrao takozvani „starosni limit” koji u Japanu iznosi 35 godina za programere. Ali u Amazonu ne postoji jedan takav starosni limit:
Jedna stvar oko koje sam bio zabrinut kada sam započeo novi posao je bilo moje godište, ali sam saznao da u globalnoj korporaciji ne postoji povlačenje iz struke sa 35 godina. Na novom radnom mestu se čini da se bave zapošljavanjem ljudi koji imaju nekakvo radno iskustvo pre nego tek svršenih studenata, pa za programera moje godište nije ništa čudno. Ustvari, ima puno veoma aktivnih programera ovde koji su puno stariji, gotovo starci — vrlo je verovatno da neki od njih imaju i unučiće. . Naravno, mesta se popunjavaju na osnovu znanja a ne godina, pa tako ima i puno mlađih programera na poslovima višeg ranga. (Napisao sam „starci”, ali takođe ima i puno žena programera u globalnim korporacijama.)
Feedback
U komentarima obeleživača, odgovori na post su bili pozitivni: