
Umetničko delo „Pošta je brza, samo stiže sporo” ispred glavne pošte u Skoplju, Severna Makedonija.
Ovaj članak autora Nikole Pisareva, istoričara umetnosti i pionira kreativnog aktivizma u Severnoj Makedoniji, koji obavlja funkciju programskog direktora u Centar za savremenu umetnost u Skoplju, deo je serijala „U fokusu” Globalnih glasova za septembar 2026. godine, pod nazivom „Protest u demokratiji”.
Poslednjih decenija, prakse koje uvode umetnost neposredno u svakodnevni život ljudi postaju sve učestalije. Njih mogu pokrenuti umetnici, aktivisti, neformalne grupe ili građani koji koriste kreativna sredstva kako bi skrenuli pažnju na neki problem, izrazili neslaganje ili pozvali na promene. Javni prostori postaju mesta gde akcija susreće publiku, izaziva reakciju i pokreće dijalog. Ovakav pristup, u kojem se umetnička i kreativna sredstva koriste radi zalaganja za pronalaženje rešenja ili podsticanja društvenih promena, naziva se umetnički aktivizam.

„Spomenik dijazepamu” skrenuo je pažnju na prekomernu upotrebu lekova koji se izdaju na recept. Fotografija: Nikola Pisarev. Koristi se uz dozvolu.
U suštini, umetnost i aktivizam imaju različite, ali komplementarne uloge. Aktivizam teži promeni određene situacije putem strateškog planiranja i zagovaranja; umetnost, s druge strane, nije nužno „za” ili „protiv”, ali može duboko da dirne ljude na emotivnom nivou.
Umetnost može da promeni način na koji ljudi posmatraju i doživljavaju određenu situaciju. Ona otvara nove perspektive i asocijacije, a njeni efekti nisu uvek trenutni niti lako merljivi. Umetnički aktivizam objedinjuje ove mogućnosti: on koristi emotivni doživljaj umetnosti kao podsticaj za delovanje i usmerava to delovanje ka promeni.
Umetničke akcije u javnom prostoru u Severnoj Makedoniji pružaju lokalne primere istraživanja ovog pristupa. Mnoge od ovih akcija nastale su kroz direktno bavljenje konkretnim problemima, a ne kao deo neke šire metodologije. One su proistekle iz želje da se ukaže na nepravdu, postavi važno pitanje ili pomogne u rešavanju nekog problema.

Urbana umetnička akcija „Pecanje rupa na putu” u Velesu, u Severnoj Makedoniji, koja je obuhvatala javni performans i distribuciju foto i video materijala. Fotografija: Nikola Pisarev. Koristi se uz dozvolu.
Šta umetnički aktivizam čini upečatljivim?
Nije uvek potrebna velika masa ljudi da bi se skrenula pažnja na neki problem. Snažna akcija, doza humora ili neočekivan prizor mogu privući pažnju čak i kada ih stvori mala grupa ili samo jedna osoba. Time se ne zamenjuje snaga masovnog organizovanja, ali se omogućava delovanje u situacijama kada su resursi ograničeni.
Pored toga, usred neprestanog naleta informacija, neobična skulptura, dosetljiva poruka ili intervencija u javnom prostoru mogu prekinuti ljude u njihovom uobičajenom, mehaničkom pregledanju sadržaja. Oni mogu fotografisati i podeliti taj događaj, čime, putem društvenih mreža i komunikacionih platformi, proširuju njegov domet daleko izvan mesta na kojem se odigrao.
Ipak, veliki broj pregleda ne znači da je problem rešen. Vidljivost je prilika koju treba povezati sa samim ciljem te akcije.
U okruženjima visokog rizika ili u autoritarnim sistemima, kreativno delovanje može aktivistima pružiti veći prostor za rad, čak i u uslovima pritiska. Humor, metafore i neočekivani oblici delovanja ponekad omogućavaju da se neki problem učini vidljivim bez direktne konfrontacije. U određenim slučajevima, osobe koje stoje iza akcije mogu ostati anonimne. To ih, međutim, ne čini imunim na pritiske: nivo rizika zavisi od konteksta, same teme i načina na koji se akcija sprovodi. Ipak, kreativni pristup može omogućiti organizatorima da preuzmu na sebe deo tog pritiska, istovremeno smanjujući izloženost zajednice na koju se akcija odnosi.
Isto tako, problem koji je skriven u izveštajima, procedurama ili pojedinačnim iskustvima može ostati nevidljiv za širu javnost. Umetnička akcija može pretočiti složenu situaciju u sliku, predmet ili prizor koji ljudi mogu lako da prepoznaju. To može podstaći građane, stručnjake i donosioce odluka da razgovaraju o tom problemu i mogućim rešenjima. Izazov je učiniti poruku jasnom, a da se pritom ne iskrivi suština samog problema.
Umetnost takođe poseduje svojstvo da traje dugo nakon što nestane iz javnog prostora. Prizor, simbol ili predmet mogu prerasti u priču koju mediji i javnost nastavljaju da dele i nakon što se sama intervencija završi.
Ljudi koji stoje iza neke akcije ne moraju biti stručnjaci za svaki aspekt problema. Ipak, neophodno je da razumeju njegovu suštinu, koriste pouzdane informacije i saslušaju one koji su njime direktno pogođeni.
Postoji bezbroj načina na koje umetnički aktivizam može uticati na zajednicu. On može podstaći trenutnu reakciju vlasti, promeniti način na koji ljudi sagledavaju određeni problem ili ohrabriti druge društvene aktere da se uključe.
Neposredna reakcija i rešavanje problema

Satirična ploča, navodno iz Ginisove knjige rekorda, za „svetski rekord u najdužoj izgradnji puta”; reč je o ulici u Skoplju koja je godinama stajala nedovršena. Fotografija: Nikola Pisarev. Koristi se uz dozvolu.
Određene akcije podstiču nadležne organe na brzu reakciju. To se najčešće dešava kada je reč o konkretnim problemima sa lokalnom infrastrukturom: udarnim rupama, neispravnom uličnom osvetljenju, kvarovima na vodovodnoj ili elektroenergetskoj mreži, kao i manjim ekološkim problemima.
U Severnoj Makedoniji zabeleženi su brojni primeri: „Ginisov rekord za najdužu izgradnju puta”, gumene patkice postavljene u blato na ulazu u vrtić u Štipu, „pecanje” u udarnim rupama u Velesu, proslava prvog rođendana klizišta u blizini Kratova, kao i protest „Labudovo jezero” u Ohridu. Ove akcije učinile su probleme vidljivijim i doprinele njihovom rešavanju.
Međutim, akcije u domenu ulične umetnosti mogu se baviti i širim pitanjima, kao što su zaštita ličnih podataka, pretnje usled dezinformacija ili korupcija.
Promena stavova i percepcija
Neki problemi se tretiraju kao nedodirljivi, dok stručna i aktivistička objašnjenja često teško dopiru do šire javnosti. Umetnički aktivizam može premostiti taj jaz zahvaljujući pristupačnosti umetničkog dela: jednostavna i razumljiva forma može olakšati razumevanje ozbiljnih pojava i politika, podsticajući ljude da preispitaju stavove koje su možda ranije prihvatali ili koje do tada nisu ni primećivali.

Jednostavna peraja od stiropora koja su simulirala ajkule u reci Vardar u centru Skoplja, smeštena pored građevina u obliku jedrenjaka izgrađenih u okviru projekta „Skoplje 2014”, predstavljaju jedan od primera umetničkog aktivizma u javnom prostoru. Fotografija: Nikola Pisarev. Koristi se uz dozvolu.
Među poznatim primerima umetničkog aktivizma u Severnoj Makedoniji izdvajaju se: „Ajkule u Vardaru”, koje su predstavljale komentar na projekat „Skoplje 2014”, „Oči drveća”, posvećene prekomernoj seči stabala u Skoplju, „Spomenik dijazepamu”, postavljen radi podizanja svesti o preteranoj upotrebi lekova na recept; govor ohridske pastrmke povodom Svetog Nikole, džinovsko gnezdo koje nosi poruku ptica, kao i kampanja za referendum o spasavanju Gradskog trgovačkog centra, istorijskog javnog objekta u Skoplju.
Koristeći različite pristupe, ove akcije su podstakle građane da preispitaju svoje stavove o javnim politikama i odlukama.

Umetničke intervencije skreću pažnju na težak položaj drveća. Fotografija: Nikola Pisarev; koristi se uz dozvolu.
Podsticanje reakcija javnosti i šireg angažovanja
Neke akcije imaju za cilj da izazovu reakcije i mobilišu različite aktere. To ne uključuje samo nadležne organe i institucije, već i strukovna udruženja, specijalizovane nevladine organizacije i druge grupe koje se bave određenim pitanjima. Ponekad se takve grupe ređe bave problemima sa kojima se suočavaju građani, bilo zato što je komunikacija sa zajednicama ograničena, bilo zato što nerado napuštaju svoje zone komfora.
Mediji u ovom procesu igraju važnu ulogu. Podstaknuti određenom akcijom, oni traže odgovore od različitih aktera. Kada odgovori izostanu, raste pritisak na te aktere da problem shvate ozbiljnije. Na taj način, pažnja javnosti i medijsko izveštavanje mogu podstaći šire angažovanje.

„Kabina sa čistim vazduhom” koja, ironično, nudi „svež planinski vazduh” u gradu Skoplju, koji trpi zbog prekomernog zagađenja. Fotografija: Nikola Pisarev; koristi se uz dozvolu.
Rane akcije povodom zagađenja vazduha u Skoplju, sprovedene 2010. i 2011. godine, predstavljaju jedan takav primer. Uz podršku medija, grupa „Urbane umetničke akcije” (Urban Art Actions) izvršila je pritisak na ekološke organizacije da pitanju zagađenja vazduha pristupe ozbiljnije.
Sličan pristup primenjen je u akcijama kao što su „Hleb za sve” (posvećena problemu siromaštva), „Koliko još žrtava?” (o bezbednosti biciklista u Skoplju), kao i u novijim akcijamau smerenim na zagađenje reka (u okviru kojih je korišćena pokretna skulptura koja prikazuje fekalije kako plutaju). U ovim slučajevima, pritisak javnosti doprineo je tome da navedene probleme ozbiljnije shvate kako organizacije, tako i šira javnost.
Deo efikasnosti umetničkog aktivizma proizilazi iz samog načina na koji se akcije osmišljavaju i izvode. Priprema se često odvija u ateljeu ili garaži, a uprkos tome što zahteva ozbiljan trud, taj proces može biti veoma zanimljiv i kreativan. Ovakav način rada može pomoći pojedincima da izbegnu određene aspekte „sagorevanja” (burnout) koji su česti u dugotrajnom aktivizmu, mada on ne uklanja pritiske koji neizbežno prate javno delovanje.
Još jedan razlog za efikasnost umetničkog aktivizma, a ujedno i razlog zbog kojeg on postaje sve vidljiviji u javnoj komunikaciji, jeste njegova sposobnost da problem učini takvim da ga je teško ignorisati. Kada do toga dođe, politička cena neadekvatnog delovanja može porasti. Vlasti tada počinju da posmatraju problem kroz prizmu njegovog mogućeg uticaja na glasače na predstojećim izborima. Ako je cena rešavanja problema niža od potencijalnog gubitka glasova ili srazmerna tom gubitku, veća je verovatnoća da će uslediti reakcija i pronalaženje rešenja.






