
Fotografija preuzeta sa Fejsbuk stranice Voces del Alma. Koristi se uz dozvolu.
Nova antologija poezije okuplja autore koji pišu na ćabakanu, jednom od 170 jezika koji se govore na Filipinima. Ovaj jezik rasprostranjen je u Zamboangi, najjužnijem gradu na Filipinima, a izdvaja se kao jedini kreolski jezik u Aziji zasnovan na španskom.
Filipini su više od tri veka bili španska kolonija, ali španskim jezikom služili su se uglavnom pripadnici elite, sveštenstvo i kolonijalni vladari. Jedino se u Zamboangi razvio kreolski jezik na osnovu španskog.
Globalni glasovi pisali su 2018. godine o Bien Chabacano, blogu posvećenom promociji i dokumentovanju jezika ćabakano de Zamboanga. Njegov osnivač Džerom Erera ove godine pokrenuo je izdavački projekat i pozvao autore da pošalju svoje pesme za zajedničku zbirku. Kao rezultat saradnje, u julu ove godine objavljena je knjiga “Sombra y Luz” (Senka i svetlost), koja sadrži 23 pesme desetoro autora. Pesme se uglavnom bave temama poput ljubavi, porodice i identiteta zajednice Zamboange.
Erera je izjavio: „Ovaj projekat ne ističe samo to da je ćabakano i dalje vitalan kao književni jezik, već i napore njegovih govornika da stvaraju novu književnost i sačuvaju jezik kroz pisanu reč.”
Dodao je da naslov knjige treba da prenese poruku o suprotnostima koje oslikavaju promene u gradu Zamboangi. Korice knjige ujedno bude nostalgiju za cvećem kojim su nekada bile ukrašene gradske ulice.
Na koricama knjige prikazana je ulična svetiljka u stilu iz američkog kolonijalnog perioda, kakva se može videti duž zamboanškog bulevara. Na njima su i bugenvilije, za koje mi je otac pričao da su nekada bile sveprisutne u Zamboangi, dok je grad bio poznat kao Ciudad de Flores (Grad cveća).
Erera u svojoj pesmi pominje cveće i ptice koji obogaćuju život u gradu.
Maga pajaro que ta vola-vola,
Na maga rama de pono ta queda,
Alegre con uno y otro ta grita-grita,
Twit! Twit! Twit! Entero el dia.Mio pueblo Ciudad de Zamboanga,
Ciudad de Flores que llama.
De noche mucho pajaro ay columbra,
Na maga cable de corriente ta esta.
Ptice slobodno lete i lepršaju,
Šćućurene na granama drveća,
Veselo pevaju i jedna drugu dozivaju,
Ćiu! Ćiu! Ćiu! Po ceo dan.O, moj voljeni grade Zamboanga,
Grade cveća, tako te zovu.
Kad padne noć, jata ptica se okupljaju,
Na žicama sede, to im je običaj.
U intervjuu za Globalne glasove, Erera je ukazao na to da se u odabranim pesmama u velikoj meri koriste reči španskog porekla:
…mnogo se raspravlja o tome kako bi poezija na jeziku ćabakano trebalo da izgleda. Neki vole da se u njoj nađe mnogo španskih reči, dok drugi smatraju da bi trebalo da odražava ćabakano onako kako se govori svakodnevno. Mislim da se u većini pristiglih pesama često pribegavalo španskim rečima, pre svega zato što se autori koji pišu na ćabakanu oslanjaju na njih kako bi njihova dela zvučala formalnije i poetičnije. S obzirom na to da je reč o poeziji, smatrao sam da je sasvim u redu predstaviti ćabakano u jednom idealizovanom obliku.
Dodao je da je cilj antologije da podstakne veći broj ljudi da prihvate različite načine na koje se ćabakano koristi.
Ljudi već veoma dugo pokušavaju da ćabakano ukalupe u stroge okvire. Nadam se da će ove knjige pokrenuti razgovore o književnosti i pomoći da ljudi prihvate različite stilove pisanja na ovom jeziku.
Takav pristup dolazi do izražaja u pesmi „Escribi Chavacano, Conversa Chabacano“ („Piši na ćavakanu, pričaj ćabakano“), koja slavi ćabakano kao živ jezik.
Pozivajući se na pesme, eseje, basne i priče koje se prenose s generacije na generaciju, autor podseća čitaoce da jezik nastavlja da živi i razvija se kada se na njemu piše i govori, kao i kada se deli s drugima.
Zanimljiv je i sam naslov pesme, u kojem se koriste oba oblika naziva jezika, ćavakano i ćabakano, čime se ukazuje na to da su oba načina pisanja prihvaćena. Na taj način pesma ističe ne samo značaj očuvanja ćabakano jezika, već i bogatstvo i raznovrsnost njegove pisane književne tradicije.
(isidrofloreta: Još jednom čestitamo svim pesnicima odabranim na prvom takmičenju u pisanju poezije na jeziku ćabakano (Chabacano).
Vaše reči će sada živeti na papiru i doprineti očuvanju jezika ćabakano.
Zbirka Voces del Alma: Sombra y Luz („Glasovi duše: Senka i svetlost”) trenutno je u završnoj fazi pripreme i uskoro će biti objavljena. Više detalja, uključujući datum predstavljanja i informacije o tome kako nabaviti primerak, biće objavljeno u narednim nedeljama.
Od danas ćemo takođe deliti neke od nagrađenih radova sa ovog pesničkog takmičenja.
Odbrojavanje do objavljivanja zbirke Voces del Alma: Sombra y Luz počinjemo jednim od nagrađenih radova: „Escribi Chavacano, Conversa Chabacano” („Piši na ćavakanu, pričaj ćabakano“), čiji je autor Mark Metju D. S. Vinjas (Don Metju Enrikez Delos Santos).
Ova pesma predstavlja iskrenu posvetu jeziku ćabakano kao živom jeziku, koji nastavlja da cveta kroz priče, pesme, razgovore i zajedničke napore njegovih govornika i pisaca.
„Piši na ćavakanu, pričaj ćabakano” slavi ćabakano kao živi jezik književnosti, pripovedanja i svakodnevne komunikacije. Pozivajući se na pesme, eseje, basne i priče koje su prenosili stariji, autor podseća čitaoce da jezik nastavlja da napreduje kada se piše, govori i deli sa drugima.
Sam naslov je značajan zbog upotrebe oba oblika pisanja imena jezika – „ćavakano” i „ćabakano” – što odražava koegzistenciju dva prihvaćena pravopisa. Time pesma ističe ne samo važnost očuvanja jezika čabakano, već i bogatstvo i raznolikost njegove pisane tradicije.
Napomena uredništva: Ovde predstavljena pesma zadržava originalni naslov autora: „Escribi Chavacano, Conversa Chabacano” („Piši ćavakano, pričaj ćabakano”). Tokom uređivačkog procesa, neki radovi su pretrpeli manje izmene radi usklađenosti i formatiranja. Zbog toga čitaoci mogu primetiti male razlike između verzije objavljene na internetu i one koja se nalazi u štampanoj zbirci. #artbukcofi #chiplate)
U intervjuu za Asymptote Journal, Erera je govorio o teškoćama u pronalaženju autora koji pišu na ćabakanu, ali i o nadi da bi ovaj izdavački projekat mogao da podstakne nove književne inicijative.
Najveći izazov je održati kontinuitet, jer je teško pronaći pesnike koji pišu na ćabakanu. Ipak, nadam se da je ova antologija tek početak i da ćemo u budućnosti uspeti da objavimo i drugi tom.







