
Učesnici radionice „Oasis Data Lab” u Biškeku, u Kirgistanu. Fotografija: javni fond „Oasis”. Koristi se uz dozvolu.
Ovaj intervju je deo serijala koji predstavlja rad nekih od korisnika grantova u okviru programa „Digital Spark”. Program se sprovodi u sklopu projekta „Regionalni mehanizam podrške za Istočnu Evropu i Centralnu Aziju” (EECA), koji realizuju Fondacija „Metamorfozis” (Metamorphosis Foundation) i „TechSoup”, u partnerstvu sa organizacijom CIVICUS i pod okriljem Inicijative za digitalnu demokratiju (Digital Democracy Initiative (DDI) koja obuhvata Globalni jug. Intervju se objavljuje na platformi Globalnih glasova u okviru sporazuma o razmeni sadržaja.
Napredak Kirgistana u stvaranju inkluzivnog i pristupačnog okruženja za osobe sa invaliditetom ostaje ograničen, čak i sedam godina nakon što je zemlja 2019. godine ratifikovala Konvenciju Ujedinjenih nacija (UN) o pravima osoba sa invaliditetom.
Uprkos zakonskoj obavezi da preduzme mere za uklanjanje pravnih i fizičkih prepreka i pomogne osobama sa invaliditetom da vode samostalan društveni i ekonomski život, vlada nije ovoj obavezi dala prioritet u meri koju zahteva zajednica osoba sa invaliditetom u zemlji.
U takvim okolnostima, pozivanje vlade na odgovornost zahteva dokaze o tome koliko je fizička infrastruktura i dalje nepristupačna za više od 21.000 osoba sa invaliditetom u zemlji — što čini oko tri odsto stanovništva.
Jedna od organizacija koje predvode ove napore u Kirgistanu je javni fond „Oasis”. Oni dokumentuju stepen fizičke nepristupačnosti u glavnom gradu, Biškeku, uz pomoć osoba sa invaliditetom koje vrše procenu pristupačnosti objekata na osnovu sopstvenih iskustava. Tim Globalnih glasova je sproveo pisani intervju sa organizacijom „Oasis” kako bi saznao više o ovom radu, koji se odvija u okviru projekta „Digital Sparks” (Digitalne iskre). Intervju je uređen radi jasnoće i sažetosti.
Globalni glasovi (GG): Molimo vas, recite nam nešto više o svojoj organizaciji i o tome zašto ste odlučili da se uključite u projekat „Digital Sparks”.
Oasis (O): Organizacija „Oasis” osnovana je 2003. godine u Kirgistanu kao organizacija civilnog društva koja radi na izgradnji inkluzivnih zajednica u kojima svako može da učestvuje i ostvari svoj puni potencijal.
Pridružili smo se projektu jer znamo da nije moguće izgraditi inkluzivan grad bez slušanja ljudi koji se svakodnevno suočavaju sa preprekama u njemu
U Biškeku smo videli da se o pristupačnosti raspravlja kroz politike i pretpostavke, dok su stvarna iskustva ljudi uglavnom ostajala neprimećena. Želeli smo to da promenimo i da, uz pomoć podataka, učinimo isključenost vidljivom, merljivom i nemogućom za zanemarivanje.
Projekat „Digital Sparks” nam je pomogao da osnujemo „Oasis Data Lab” (Laboratoriju za podatke organizacije Oasis), objedinjujući podatke koje prikupljaju građani, digitalno mapiranje, pripovedanje i zastupanje interesa. Naš cilj nije bio samo da napravimo mapu, već da izgradimo most između stvarnih iskustava i procesa donošenja javnih odluka, pretvarajući svakodnevne prepreke u dokaze neophodne za promene.
GG: Koji problem ili izazov u vašoj zajednici vas je podstakao da pokrenete ovaj projekat?
O: Projekat je nastao iz praktičnog problema: osobe sa invaliditetom se širom Biškeka suočavaju sa preprekama, ali one nisu bile sistematski dokumentovane. Javni prevoz, ulazi, rampe, toaleti, signalizacija i drugi delovi urbanog okruženja mogu otežati svakodnevno učešće u životu zajednice. Ipak, bez pouzdanih i redovno ažuriranih podataka, te probleme je lako zanemariti.
Kirgistan je 2019. godine ratifikovao Konvenciju UN-a o pravima osoba sa invaliditetom, ali i dalje postoji jaz između formalnih obaveza i stvarne pristupačnosti u svakodnevnom životu. Prethodne procene su bile ograničene i nisu stvarale dinamičnu javnu evidenciju koja bi se mogla koristiti za praćenje napretka.
Stoga smo pošli od jednostavnog principa: pre nego što se pristupačnost može poboljšati, ona se mora izmeriti. A ljudi koji se svakodnevno suočavaju sa tim preprekama trebalo bi da budu direktno uključeni u prikupljanje tih dokaza.
GG: Koje su ključne promene ili aktivnosti koje je vaša organizacija sprovela tokom učešća u projektu?
O: Kroz inicijativu „Digital Sparks”, transformisali smo „Oasis Data Lab” u strukturisaniji prostor za digitalno građansko učešće. Okupili smo više od 30 mladih ljudi, uključujući osobe sa fizičkim invaliditetom, slepe i slabovide osobe, gluve osobe, društvene aktiviste i stručnjake za urbanizam.
Organizovali smo radionice o pravima osoba sa invaliditetom, inkluzivnosti, digitalnom zagovaranju, prikupljanju podataka, mapiranju i pripovedanju (storytelling). Značajna praktična promena bilo je uključivanje alata „Urbani pogledi” („Urban Eyes”) u naš rad. Putem ove aplikacije, učesnici mogu da procenjuju objekte koristeći geolokaciju, fotografije, upitnike i standardizovane pokazatelje pristupačnosti. Web platforma zatim vizuelizuje te informacije putem interaktivne mape, filtera, toplotnih mapa i indeksa pristupačnosti.
Što je najvažnije, projekat nas je pomerio sa pukog prikupljanja pojedinačnih pritužbi ka kreiranju strukturisanih, uporedivih građanskih podataka koji mogu podržati zagovaranje, dijalog sa nadležnim organima i urbano planiranje zasnovano na dokazima.
GG: Kako je vaše učešće u projektu uticalo na korisnike vaše organizacije i zajednicu kojoj služite? Molimo vas da navedete primere.
O: Jedan od najvećih uticaja ogleda se u promeni pozicije samih učesnika: oni više nisu samo pasivni korisnici usluga, već istraživači, digitalni posmatrači i aktivni građani.
Učesnici su već procenili 350 objekata širom Biškeka i svoja zapažanja pretvorili u georeferencirane podatke za mapu pristupačnosti grada. Rezultati jasno pokazuju razmere problema: 60,3 odsto procenjenih objekata imalo je prepreke vezane za rampe – bilo zato što rampa nije postojala, ili zato što je postojeća rampa bila neprikladna ili teška za korišćenje.
Projekat takođe omogućava učesnicima da uporede pristupačnost između različitih gradskih četvrti i tipova objekata, umesto da se oslanjaju isključivo na pojedinačne pritužbe. Podjednako je važno i to što učesnici uče kako da svoja otkrića predstave putem digitalnog pripovedanja i zagovaranja. Njihovo lično iskustvo pretvara se u strukturisane dokaze koji se mogu direktno predočiti donosiocima odluka i iskoristiti za argumentovanje konkretnih unapređenja.
GG: Kako su se vaše znanje, svest i iskustvo u vezi sa digitalnom demokratijom i građanskim prostorom promenili zahvaljujući učešću u ovom projektu?
O: Projekat je promenio naše razumevanje digitalne demokratije. Ranije smo digitalne alate posmatrali uglavnom kao sredstva za istraživanje, komunikaciju i zastupanje interesa. Inicijativa „Digital Sparks” pomogla nam je da shvatimo njihov dublji demokratski potencijal: digitalna demokratija može da promeni ne samo način na koji se informacije dele, već i to ko ih kreira, čiji su glasovi vidljivi i ko učestvuje u donošenju odluka.
Participativno mapiranje je pokazalo da tehnologija može da približi proces prikupljanja dokaza samim zajednicama. Ljudi mogu da dokumentuju prepreke sa kojima se suočavaju, učine ih vidljivim i iskoriste te dokaze kako bi zahtevali promene.
Takođe smo naučili da digitalna demokratija mora biti pristupačna, bezbedna i zasnovana na poštovanju prava. Što je još važnije, shvatili smo da, kako društvo postaje sve više digitalizovano, tradicionalni oblici učešća više nisu dovoljni. Digitalna demokratija pruža priliku da se građansko učešće učini inkluzivnijim, efikasnijim i bolje prilagođenim stvarnim potrebama.
GG: Koje su najvrednije lekcije i iskustva koja nosite iz ovog projekta?
O: Najvrednija lekcija koju smo naučili jeste da se princip „Ništa o nama bez nas” ne odnosi samo na kreiranje politika, već i na dokaze na kojima se te politike zasnivaju.
Iskustvo iz prve ruke može otkriti stvari koje konvencionalna provera ili inspekcija mogu prevideti. Kontrolna lista može pokazati da zgrada ima rampu, dok korisnik invalidskih kolica može ukazati na to da je rampa previše strma, klizava, uska, da nema rukohvate ili da i dalje ne omogućava samostalan pristup.
Takođe smo naučili da podaci moraju ostati dinamični. Pristupačnost se ne može izmeriti samo jednom i smatrati rešenim pitanjem; informacije se moraju ažurirati i povezivati sa aktivnostima zastupanja.
Na kraju, sami podaci ne dovode do promena. Njihova vrednost proizilazi iz kombinacije pouzdanih dokaza sa pripovedanjem, liderstvom u zajednici, javnom komunikacijom i strukturiranim dijalogom sa institucijama. Upravo ta kombinacija pretvara informacije u građansku moć.
GG: Koji je sledeći korak? Kako ćete primeniti stečeno znanje i digitalne kapacitete u svom budućem radu i u okviru svoje zajednice?
O: Naš sledeći korak je da „Oasis Data Lab” pretvorimo u dugoročni centar za građanske inovacije i rad sa podacima, umesto da to ostane samo jednokratni projekat. Planiramo da nastavimo sa razvojem aplikacije UrbanEyes i aplikacije Mape pristupačnosti Biškeka, uz redovno ažuriranje podataka i njihovo korišćenje za identifikaciju prioritetnih oblasti i podsticanje javne odgovornosti.
Takođe nameravamo da dobijene nalaze iskoristimo u dijalogu sa gradskom upravom Biškeka, Ministarstvom rada, socijalne zaštite i migracija, organizacijama civilnog društva, poslovnim sektorom i drugim zainteresovanim stranama. Ovi podaci mogu pomoći u prepoznavanju oblasti kojima su neophodna hitna unapređenja, kao i u kvalitetnijem planiranju infrastrukture i budžetiranju, zasnovanom na pouzdanim informacijama.
Učesnici će biti podstaknuti da nastave sa prikupljanjem podataka, kreiranjem digitalnih priča i deljenjem svojih veština sa drugim mladim zagovornicima promena. Dugoročno gledano, želimo da ovaj model prilagodimo i primenimo u drugim regionima, posebno u ruralnim sredinama.






