Deca sa Daunovim sindromom u Bosni i Hercegovini kroz video igru uče o bezbednosti na internetu

Image of a video game created for kids with Down syndrome.

SafeClick (‘bezbedan klik’) je video igra koja decu sa Daunovim sindromom uči o bezbednosti na internetu. Virtuelni asistent, Sova Sol ih vodi kroz igru. Fotografija: programeri igrice; koristi se uz dozvolu.

Ovaj intervju deo je serijala u kome se predstavljaju radovi pojedinih korisnika bespovratnih sredstava u okviru programa Digital Spark. Program se sprovodi u okviru projekta Mehanizam regionalne podrške (Regional Mechanism Support; EECA), koji realizuju Fondacija Metamorphosis i TechSoup, u partnerstvu sa organizacijom CIVICUS, u okviru inicijative Digitalna demokratija (DDI). Globalni glasovi objavljuju uređenu verziju u skladu sa sporazumom o deljenju sadržaja.

Deca i mladi sa Daunovim sindromom su, kao i njihovi vršnjaci, radoznali kada je reč o tehnologiji i internetu, ali često ne postoje odgovarajući alati prilagođeni njihovim potrebama koji bi im pomogli da nauče kako da sigurno koriste internet. Tako je i u Bosni i Hercegovini, gde su potrebe dece sa intelektualnim teškoćama često zanemarene, te neretko ostaju digitalno izolovana zbog zabrinutih roditelja i staratelja za njihovu sigurnost i moguće rizike na internetu.

U Bosni i Hercegovini živi oko 550-700 dece i adolescenata s Daunovim sindromom. Podršku im pružaju tri specijalizovana udruženja koja funkcionišu na području cele zemlje: Udruženje „Život sa Daunovim sindromom FBiH”, Udruga za Down sindrom Mostar i DOWN SY I MI. Kako bi decu učila o sigurnoj upotrebi interneta, ova udruženja oslanjaju se na postojeće alate za digitalnu sigurnost, koji se uglavnom zasnivaju na tekstu, apstraktnim objašnjenjima i složenom jeziku, koji nije prilagođen deci sa Daunovim sindromom.

Stefan Filipovic

Stefan Filipović. Fotografija se koristi uz dozvolu.

Grupa programera, IT stručnjaka i dizajnera u Bosni i Hercegovini radi na tome da popuni praznine u oblasti digitalne bezbednosti, razvijajući alat prilagođen deci i adolescentima sa Daunovim sindromom. Njihov cilj je da mladima pomognu da razumeju kako da se bezbedno ponašaju na internetu i samouvereno donose odluke u digitalnom okruženju.

Redakcija Globalnih glasova je putem imejl prepiske razgovarala sa Stefanom Filipovićem, članom ove grupe, o tome kako su osmislili video-igru koja decu sa Daunovim sindromom uči digitalnoj bezbednosti. Intervju je uređen radi jasnoće i sažetosti.

Globalni glasovi (GG): Recite nam nešto više o vašoj organizaciji i zašto ste odlučili da se uključite u projekat Digital Sparks.

Stefan Filipović (SF): Mi smo tim IT stručnjaka, programera i dizajnera iz Bosne i Hercegovine. Uglavnom se bavimo komercijalnim tehnologijama, ali imamo iskustva i u razvoju edukativnih video-igara i igara sa društveno korisnom svrhom, kao što su Eureka – Edukativna video-igra namenjena deci, i Lea & Leo, igra koja se bavi životom dece sa dijabetesom.

Pridružili smo se projektu Digital Sparks jer smo želeli da svoje iskustvo iskoristimo za podršku grupi koja je, po našem mišljenju, često zanemarena prilikom osmišljavanja digitalnih proizvoda. Mladi sa intelektualnim teškoćama koriste mobilne telefone i internet, ali mnogi digitalni alati jednostavno nisu osmišljeni tako da uzimaju u obzir njihove potrebe.

Video-igra SafeClick (Siguran klik) omogućila nam je da radimo na nečemu konkretnom i korisnom, ali i da naučimo kako da dizajniramo na inkluzivniji način i kako da aktivno uključimo edukatore i same korisnike u taj proces.

GG: Koji problem ili izazov u vašoj zajednici vas je podstakao da pokrenete ovaj projekat? 

SF: Tokom saradnje sa Servis centrom „Dajte nam šansu – Zvjezdice”, udruženjem i dnevnim boravkom koji pruža besplatnu podršku deci, mladima i osobama sa smetnjama u razvoju, uočili smo da mladi sa Daunovim sindromom koriste mobilne telefone i internet, ali da postoji veoma malo materijala o bezbednosti na internetu koji su posebno prilagođeni njihovim potrebama.

Većina materijala sadrži mnogo teksta, složena objašnjenja ili interfejse koje je teško pratiti. Koliko nam je poznato, roditelji i edukatori često se zato usredsređuju na ograničavanje korišćenja interneta, umesto na to da mlade nauče kako da postupaju u opasnim situacijama.

Želeli smo da pokušamo nešto drugačije. U igri SafeClick koristimo jednostavne priče, situacije iz svakodnevnog života, slike i elemente igre kako bismo korisnicima pomogli da uvežbaju šta da rade u situacijama kada dobiju sumnjivu poruku, upoznaju nekoga na internetu ili dožive sajber-nasilje.

GG: Koje su ključne promene ili aktivnosti koje je Vaša organizacija sprovela tokom učešća u projektu?

SF: Razvili smo prvu verziju igre SafeClick, koja je trenutno na čekanju odobrenja za objavljivanje u App Store i Google Play prodavnici. Namenjena je mobilnim uređajima, a odlikuju je jednostavne i pristupačne interakcije, kao i vizuelni scenariji.

Jedna od naših važnih odluka bila je da korisnike ne kažnjavamo zbog grešaka. Umesto toga, igra im objašnjava šta se dogodilo i pruža im priliku da pokušaju ponovo. Blisko smo sarađivali sa edukatorima i roditeljima i na osnovu njihovih povratnih informacija prilagođavali scenarije kako bi bili lakši za razumevanje.

Trenutno smo u fazi dogovaranja mentorskih sesija sa mentorom koji nam je dodeljen u okviru projekta. Cilj nam je da pronađemo dodatne mogućnosti za promociju igre i dopremo do što većeg broja korisnika.

GG: Kako je učešće u projektu uticalo na korisnike organizacije i zajednicu kojoj pružate podršku? Navedite neke primere.

SF: Iako će igra uskoro biti objavljena, prve povratne informacije nastavnika specijalnog obrazovanja i roditelja već su nam dosta pomogle. Posebno zahvaljujemo Jeleni Žilić i njenoj deci, koji su prvi testirali igru i dali nam dragocene povratne informacije. Njihova iskustva pomogla su nam da uvidimo da situacije koje je teško objasniti rečima mogu postati mnogo razumljivije kada se prikažu vizuelno i uvežbavaju kroz igru.

Na primer, umesto da korisniku samo kažemo da ne odgovara nepoznatoj osobi na internetu, SafeClick mu omogućava da vidi poruku, sam odluči kako da postupi, a zatim uvežba blokiranje te osobe, prijavljivanje njenog profila i obaveštavanje osobe koja brine o njemu o celoj situaciji. Zaista verujem da smo uspeli da apstraktnu temu pretvorimo u nešto što mladi mogu da razumeju i kroz igru nauče kako da primene u praksi.

GG: Kako su se Vaše znanje, svest i iskustvo u oblasti digitalne demokratije i građanskog prostora promenili učešćem u projektu?

SF: Pre ovog projekta, pristupačnost smo uglavnom posmatrali kao pitanje samog proizvoda i korisničkog iskustva (UX). Rad na igri SafeClick pomogao nam je da pristupačnost sagledamo iz drugačije perspektive. Bezbedno korišćenje interneta važno je i za ravnopravno učešće u svakodnevnom životu, za komunikaciju, učenje, pronalaženje informacija i povezivanje sa zajednicom.

Ako osoba ne može da razume ili bezbedno koristi digitalne usluge, rizikuje da bude izostavljena. Takođe smo naučili da privatnost i pristupačnost ne treba da budu sitnice koje se dodaje tek na kraju razvoja proizvoda, već nešto o čemu treba voditi računa od samog početka. To ćemo primenjivati i u našim budućim projektima.

GG: Koje su najznačajnije lekcije i iskustva koja ste stekli kroz projekat?

SF: Najvažnija lekcija koju smo naučili jeste da je, zapravo, veoma teško napraviti nešto što je tehnički jednostavno. Kod komercijalnih proizvoda lako je stalno dodavati nove funkcionalnosti. Međutim, tokom razvoja igre SafeClick morali smo neprestano da se pitamo da li su određeno dugme, animacija, rečenica ili ekran zaista neophodni.

Naše prethodno iskustvo sa projektima Eureka – Edukativna igra i Lea & Leo pomoglo nam je da shvatimo koliko video-igre mogu biti korisne u učenju, ali SafeClick nas je, ipak, naučio mnogo više o kognitivnoj pristupačnosti i važnosti osmišljavanja sadržaja u saradnji sa nastavnicima i samim korisnicima.

GG: Šta dalje? Kako ćete znanja i digitalne kapacitete koje ste razvili tokom projekta primeniti u svom budućem radu i u zajednici?

SF: Naš trenutni cilj je da objavimo igru SafeClick, predstavimo je u medijima i obavestimo širu zajednicu o njenoj dostupnosti. Dugoročno gledano, planiramo da na osnovu ovog iskustva razvijamo širi spektar digitalnih alata prilagođenih marginalizovanim grupama, kao i da nastavimo da istražujemo kako igre i drugi digitalni alati mogu da olakšaju učenje i učešće u društvu osobama koje su često izostavljene iz procesa razvoja i primene tehnologija namenjenih široj populaciji. Otvoreni smo za nove saradnje i partnerstva.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se пријави се »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.