
Venecuelanske alake. Fotografija Thu Huynh. Slobodna licenca. hhttps://www.pexels.com/photo/hallaca-on-a-plate-19141531/
Latinoamerička gastronomija tokom Božića je raznolika kao i domovi u regionu: svaka porodica, grad, region i država imaju svoje tradicije, rituale i recepte.
Tokom božićnih proslava, trpeze regiona pune su bunjuele, likera, pečenja, raznih vrsta hleba, supa, sosova, tamalima i drugih poslastica. Da bismo proslavili ogromnu latinoameričku gastronomsku kulturu, okupili smo saradnike iz regiona da predstave tradicionalna božićna jela svake zemlje; poreklo, istoriju i šta to jelo znači za kulturu svake zemlje.
Alaka (Venecuela)

Alaka. Fotografija Hugo Londono. Slobodna licenca. https://www.flickr.com/photos/sinlentes/46240837432
Alake su glavne kao deo tradicionalnog venecuelanskog božićnog jela, koje se sastoji od alake, salate od piletine i krompira, pernila, hleba sa šunkom i obično je praćeno krem punčom. O poreklu alake postoji mnogo mitova i legendi, a nije tačno utvrđeno kako je nastalo ovo božićno jelo. Alaka se pravi od testa od kukuruznog brašna, začinjenog slatkim čilijem, piletom ili pilećom čorbicom i obojena onotom u žuto, punjeno čorbom od govedine, svinjetine i piletine ili piletine. U Venecueli, svaki region ima različite recepte za alaku, a sastojci se razlikuju na istoku, Andima, u centru i na zapadu.
Pored dobro poznatog i omiljenog venecuelanskog jela, alaka takođe predstavlja centar venecuelanske božićne kulture: porodice se obično okupljaju da prave alake, što može da potraje i do tri dana, a svaka kuća deli svoje porodične alake sa prijateljima, komšijama, kolegama i poznanicima.
Lečona (Kolumbija)

Punjeni odojak napravljen u kineskoj kutiji. Repost sa @sumitoestevez. Fotografija por Pochove. Licenca sa dozvolom za distribuciju. https://www.flickr.com/photos/12980547@N07/37251786036
U svim decembarskim proslavama, Kolumbijci uživaju u nezaobilaznin grickalicama sezone, kao što su natila, dulce de leche sa panelom (šećerna trska) i bunjuelos, pržene kuglice od brašna sa sirom. Međutim, božićni i novogodišnji praznici zahtevaju jači obrok, koji može varirati u zavisnosti od regiona.
Lečona postaje sve popularnija zato što može da nahrani do 100 ljudi. Sa svojim prethodnicima u kastiljanskom roštilju, andski regioni centralno-zapadne Kolumbije, Tolima i Huila, prilagodili su ovo jelo nacionalnoj gastronomiji, koja se trenutno sastoji od kompletne svinje punjene pirinčem i graškom koja se dvanaest sati kuva u pećnici od cigle.
Vitel Tone (Argentina)

Vitel Tone. Fotografija Emili. https://www.flickr.com/photos/ebarney/32703539898
Tokom godina, Vitel Tone, jelo koje je rođeno u Italiji i njegovo ime znači govedina od tunjevine, postalo je ikona božićne gastronomije u Argentini. Veruje se da je jelo u Argentinu stiglo zahvaljujući seobi Italijana posle Drugog svetskog rata, a da je naširoko prihvaćeno kao lokalno jelo zbog jednostavnog recepta i svežine jela, a idealno je za tople decembarske dane u okolini, pošto je u Italiji ovo letnje jelo.
Mnogi ljudi u Argentini opisuju Vitel Tone kao ukus koji vas podseća na detinjstvo.
Kolemono (Čile)
Na božićnoj večeri u Čileu tradicionalno se jede pečena piletina ili ćuretina uz krompir, uskršnji hleb, punč, božićne kolačiće i voće kao što su lubenica, dinja, grožđe, papaja, jagode i trešnje, između ostalog. Ipak, omiljeno božićno piće je Colemono, ili Cola de Mono, koktel od rakije, mleka, kafe, šećera i začina.
U knjizi „Beleške za istoriju čileanske kuhinje“, objavljenoj 1943. godine, istoričar Eugenio Pereira Salas navodi da je Huana Flores tvorac alkoholnog pića koje se mora probati tokom decembra i božićnih proslava. Druge zemlje u regionu imaju slično piće na božićnoj večeri.
Interesantna činjenica: Cola de Mono je takođe naslov poznatog čileanskog nezavisnog filma, koji se dešava tokom Božića 1986. u Santjagu, Čile.
Tamales (Ekvador)
Ekvadorska božićna hrana je poznata po raznovrsnosti elemenata koji je čine: na stolu ne nedostaje meso ili šareni pirinač, razni sosevi i ogroman izbor slatkiša.
Tamales je, međutim, jedno od jela najpoznatijih po dočaravanju božićnog duha. Postoji stotine varijacija recepta, ali uglavnom ga čine kukuruzno testo sa svinjskom masti punjeno svinjetinom ili piletinom i umotano u listove ačire i tako je spreman za kuvanje. U gradovima ekvadorske Sijere kao što su Kito, Ambato i Loja, tamale je uvek prisutan na božićnim okupljanjima.
Interesantna činjenica: tamales predstavlja gastronomsko nasleđe Ekvadora. Evo dokumentarca o složenosti njegove istorije.
Panes con pollo (El Salvador)
Tokom Božića, Pupusas, nacionalno jelo Salvadora, zauzima zadnje mesto u korist Panes con Polo; ovo je jedna od tipičnih jela koje Salvadorci pripremaju za božićne praznike. Obrok koji se služi na tradicionalnoj porodičnoj večeri za Badnje veče varira od porodice do porodice; međutim, skoro sva domaćinstva će poslužiti Panes con Polo. Panes con Polo je poželjno jesti u bilo koje vreme i nudi se svakom posetiocu koji se pojavi u kući.
Panes con Polo se lako pravi, a svako domaćinstvo ima svoj sopstveni način pripreme. Ono što je lepo u pripremanju ovog jela je u tome što pojedete ukusnu hranu i imate šta da ponudite posetiocima. Uobičajena fraza koju će svako čuti kada posećuje salvadorsko domaćinstvo tokom Božića je: „Da li želite Pan con Polo?”