- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

„Moramo biti uključene u sindikate“, kaže feministička argentinska istraživačica

Kategorije: Južna Amerika, Argentina, Građanski mediji, Rad, Žene i ravnopravnost među polovima

Ilustracija Globalnih Glasova slike dve žene koje štrajkuju na prvoj liniji tokom štrajka njujorških radnika u industriji odeće, „Ustanak 20.000″. Fotografija iz javnog domena [1].

Danas malo ljudi shvata da moderna feministička borba u krajnjoj liniji proizilazi iz radničke borbe žena pogođenih siromaštvom, koje su radile u fabrikama odeće [2], na primer. Međutim, učešće žena u argentinskim sindikatima je ograničeno — nešto što bi istoričarka roda Aleksija Masholder želela da promeni.

Svega 18 odsto žena [3] u sindikatima trenutno ima vodeće pozicije u argentinskom sindikalnom pokretu, a većina njih radi u oblasti rodne ravnopravnosti, kulture i socijalnih usluga. Samo jedna žena [4] do danas je bila ko-liderka najvećeg sindikata u zemlji, Opšte konfederacije rada (CGT [5]).

Međunarodni dan žena, 8. mart, vodi poreklo od kombinacije dva odvojena pokreta. Godine 1909. sindikati predvođeni ženama organizovali su prvi masovni štrajk radnica [6], koji je trajao jedanaest nedelja. Dve godine kasnije, u jednoj njujorškoj fabrici odeće izbio je tragičan požar [7]. Većina njegovih žrtava bile su mlade imigrantkinje, što je pojačalo njihove radničke zahteve. Godine 1917, tokom Prvog svetskog rata, radnice u Rusiji su takođe vodile pokret protiv tadašnjeg ruskog cara Nikolaja II pod sloganom „Mir i hleb [8]“.

Uprkos stalnim naporima mejnstrim ekonomske kulture da se udalji od pravog porekla 8. marta, uz rasprodaje, popuste i promocije, mart je na kraju krajeva politički nabijen mesec čija su tema radnice.
Imajući u vidu takvo poreklo iz radničke klase i kako bi bolje razumeli trenutnu situaciju rada u Argentini, Globalni Glasovi su intervjuisali Aleksiju Masholder, koja je istraživačica u CONICET-u (Nacionalni savet za naučna i tehnička istraživanja), glavnoj vladinoj agenciji u Argentini koja podstiče razvoj nauke i tehnologije. Ona je takođe Sekretar za rodna pitanja i predstavnica Državnog udruženja radnika (ATE) u istoj toj organizaciji.
Prema Masholderovoj, nalazimo se na prekretnici u argentinskom feminističkom pokretu. Ona veruje da će više žena na pozicijama sindikalnih lidera pomoći da se ukine „dvostruko ugnjetavanje“ ekonomskog kapitalizma i patrijarhata. Uredili smo ovaj intervju radi jasnoće.

Patrisija Larus: Govorite o prekretnici koja se trenutno dešava u feminističkom pokretu, šta čini ovaj trenutak tako posebnim?

Autorka fotografije Aleksija Masholder, koristi se uz dozvolu.

Alexia Massholder: Si bien el feminismo no es algo nuevo, y viene abriéndose paso desde la osadía de pioneras como Olympe de Gouges [9], Mary Wollstonecraft [10] y Flora Tristán [11], con importantísimos aportes teóricos y prácticos de mujeres como Clara Zetkin [12], Aleksandra Kolontái [13] o Inessa Armand [14], las dimensiones como movimiento político son mucho más recientes. Las bases de una transformación profunda respecto al rol de la mujer en todos los ámbitos de la sociedad se están sentando en este momento sin dudas.

El crecimiento cuantitativo y cualitativo del feminismo como respuesta a la opresión de la mujer plantea una complejización respecto a las miradas sobre diferentes temas. Por un lado, nuevas preguntas y desafíos sobre la manera de hacer política, y también mayores articulaciones en las luchas contra la opresión de clase, raza, colonial, etc.

Por el otro, indudablemente, más allá de los desafíos nuevos y las complejidades internas, ya no hay manera de ocultar la cuestión de género en casi ningún ámbito, aunque nosotras mismas tengamos formas de pensar y actuar que no terminan de romper con «ideas» sobre la mujer, o formas de organización o de familia, que vienen siendo hegemónicas desde hace tantos años. Pero estamos en eso. Seguramente futuras generaciones lo resolverán más fácilmente. Tenemos esa responsabilidad por todas las que ya no están.

Aleksija MasholderIako feminizam nije ništa novo i napreduje još od hrabrih napora pionirki kao što su Olimp de Guž [9], Meri Volstonkraft [10] i Flora Tristan [11], kao i značajnih teorijskih i praktičnih doprinosa žena poput Klare Cetkin [12], Aleksandre Kolontai [13] ili Inese Armand [14], njegov rast kao političkog pokreta je mnogo noviji. Osnova za duboku transformaciju uloge žena u svim aspektima društva se bez ikakve sumnje postavlja upravo sada.

Kvantitativni i kvalitativni rast feminizma kao odgovora na ugnjetavanje žena doveo je do kompleksnog pristupa različitim pitanjima. S jedne strane, postoje nova pitanja i izazovi u tome kako politika treba da funkcioniše, kao i veća artikulacija u kampanjama protiv klasnog, rasnog i kolonijalnog ugnjetavanja, itd.

S druge strane, rodna pitanja se zaista nigde ne mogu zaobići, iako možda imamo sopstvene načine razmišljanja i delovanja koji se u potpunosti ne suprotstavljaju dugovečnim „predstavama“ o ženama ili organizaciji i tipovima porodice. Ali radimo na tome. Buduće generacije će najverovatnije moći mnogo bolje da se nose sa time. Mi nosimo tu odgovornost za sve one koje više nisu ovde.

PL: Kakav je vaš stav o rodno/klasnoj artikulaciji?

AM: El feminismo como movimiento político se planta contra las relaciones desiguales y jerárquicas, y el sometimiento de identidades sexogenéricas [ed: identidades «sexuales» por la condición biológica y «de género» según el género con el que cada persona se identifica]. La profunda imbricación entre capitalismo y patriarcado ha configurado una división sexual del trabajo, roles específicos para la mujer y formas de opresión históricamente construidas.

Por supuesto que el feminismo avanza y se consolida por la ampliación de derechos, a partir de nuevas subjetividades. Pero al analizar la relación entre el patriarcado y el capitalismo se observa que la mujer es sometida por estos dos sistemas tanto en los espacios laborales remunerados (si es que las mujeres los alcanzamos) como en el espacio doméstico en donde las tareas de cuidado y reproducción de la mano de obra, son tareas no remuneradas. Se ocultan tras los discursos del amor maternal, el sostenimiento amoroso del marido, etc. Y la realidad es que esas tareas no remuneradas nos colocan a las mujeres en una posición completamente diferente a la de los hombres frente a nuestros trabajos. Y por eso es importante repensar nuestros espacios laborales y nuestra participación sindical también.

AM: Kao politički pokret, feminizam se protivi nejednakim hijerarhijskim odnosima i potčinjavanju seksualnih i rodnih identiteta [ur: „seksualni“ identiteti zasnovani su na biološkom statusu, a „rod“ je zasnovan na polu sa kojim se svaka individua identifikuje]. Značajno preklapanje između kapitalizma i patrijarhata uspostavilo je seksualnu podelu rada, specifične uloge žena i istorijski konstruisane oblike ugnjetavanja.

Na osnovu novih subjektivnih gledišta, feminizam, naravno, napreduje i jača svoju poziciju poboljšanim pravima. Međutim, analizom odnosa između patrijarhata i kapitalizma, potčinjavanje žena se može pronaći u okviru oba sistema, u plaćenim radnim sredinama (ako do toga dospemo kao žene) i u kućnim radnim sredinama, gde su reproduktivni rad i obaveze negovateljstva neplaćene. One se kriju iza govora o majčinskoj ljubavi i podršci muževima itd. Kada je u pitanju naš posao, realnost je to da ovi neplaćeni zadaci žene stavljaju u potpuno drugačiji položaj od muškaraca. Zbog toga je od suštinskog značaja da preispitamo naše radno okruženje i učešće u sindikatima.

PL: Interesovanje žena za sindikate nije ništa novo i zapravo datira od nastanka same feminističke borbe. Međutim, ovo je dugo bila sredina u kojoj dominiraju muškarci. Prisustvo žena je opalo i trenutno se suočava sa novim izazovima. Kao predstavnica državnog udruženja radnika CONICET, šta mislite o ovom poduhvatu danas?

Fotografija marša za prava žena, 8. mart 2023, Buenos Aires, autorka Maria Pas Ismael PH. Koristi se uz njenu dozvolu.

AM: Si bien la mujer siempre tuvo un rol fundamental en el mundo del trabajo, su representación política y sindical es más reciente. Si repasamos la historia del sindicalismo se verá que, como en todos los espacios que representan un poco de poder, la mujer ha estado prácticamente ausente. Y eso ha delineado un sindicalismo con reivindicaciones que no contemplan las particularidades del trabajo femenino en su mayoría. La ausencia de mujeres en paneles, programas curriculares, cargos, etc., se nota a simple vista.

AM: Iako su žene oduvek imale suštinsku ulogu u svetu rada, njihovo političko i sindikalno predstavljanje je mnogo novijeg datuma. Ako bismo se osvrnuli unazad na istoriju sindikalizma, videli bismo da su žene bile skoro odsutne. Slično kao na svim mestima gde postoji nekakva moć. Sindikalizam je u krajnjoj liniji definisan zahtevima koji, uglavnom, ne uzimaju u obzir specifičnosti ženskog rada. Jasno je uočljivo odsustvo žena na panelima, u nastavnim programima, na pozicijama itd.

PL: Na kraju, koja pitanja ostaju nerešena u oblasti rada u Argentini? Šta ostaje da se uradi?

AM: Es con el impulso y el empuje del movimiento feminista como movimiento revolucionario, transformador, en articulación con organizaciones sociales, políticas y sindicales, que se podrá lograr que las reivindicaciones por las que luchamos dejen de ser consignas y se transformen en leyes, regulaciones y convenios colectivos de trabajo, como lograr que se reconozcan las tareas de cuidado como un trabajo efectivo, erradicar la desigualdad imperante en el mundo del trabajo, ocupar los lugares que nos corresponden en la conducción y la decisión política tanto en nuestros trabajos como en los espacios sindicales.

No sólo como mujeres, sino también como lesbianas, trans y todas las identidades en la mayoría de los casos aún más perjudicadas en materia de derechos, dado la mirada hegemónica absolutamente binaria y heterosexual que impera en la política, el sindicalismo, la ciencia y los espacios de poder todos.

Si hoy podemos decir «El sindicalismo es con nosotras» ha sido por la fortaleza que el feminismo ha construido. Nuestra participación en el sindicalismo hoy es clave para poner una limitación a la doble opresión que mencionábamos antes, ya que nos permiten avanzar en nuestros trabajos, mejorar nuestras condiciones, nuestros derechos, como mujeres, lesbianas, no binaries, trans, madres, compañeras, como todo lo que decidamos ser.

AM: Samo pogonom i energijom feminističkog pokreta kao transformativnog revolucionarnog pokreta, i radom u saradnji sa društvenim, političkim i sindikalnim organizacijama, moći ćemo da obezbedimo da zahtevi za koje smo se borili prestanu da budu slogani i postanu zakoni, propisi i kolektivni ugovori o radu. Ovo uključuje obezbeđivanje toga da se dužnosti negovateljstva prepoznaju kao stvarni poslovi, iskorenjivanje postojećih nejednakosti u svetu rada, zauzimanje političkog vodstva i pozicija na kojima se donose odluke, na šta imamo pravo kako na našim radnim mestima tako i u sindikatima.

S obzirom na očigledne binarne i heteroseksualne hegemonističke poglede koji preovlađuju u politici, sindikalizmu, nauci i na pozicijama moći, ovo nije samo za nas kao žene, već i za lezbejke, trans i druge identitete koji su češće u ulozi žrtve kada se radi o pravima.

Danas je od suštinske važnosti da budemo uključene u sindikate kako bi se ograničilo gore pomenuto dvostruko ugnjetavanje. Ako možemo reći, „sindikalizam je sa nama“, to je zbog snage koju je feminizam stekao. To će nam omogućiti da napredujemo u karijeri, poboljšamo naše uslove rada i prava kao žene, lezbejke, nebinarne osobe, trans, majke, partnerke i bilo šta drugo što odlučimo da budemo.