- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Upoznavanje kurdske četvrti u Azerbejdžanu

Kategorije: Istorija, Manjine i rase, Obrazovanje, Omladina, Politika, Prava, Rad, Seobe i doseljavanje, Vlade

Ilustracija Meydan TV-a. Koristi se uz dozvolu.

Ovaj članak je prvo objavljen [1] na Meydan TV-u. Uređena verzija se ponovo objavljuje ovde u sklopu ugovora o partnerstvu za sadržaj.

Regija Jevlah u Azerbejdžanu, centralno transportno čvorište železnice i puteva, nalazi se 280 kilometara od glavnog grada Bakua, iznad reke Kure.

Šetajući ulicama koje se protežu od starog mosta preko reke Kure do železničke stanice Jevlah, možete sresti ljude koji se među meštanima izdvajaju svojim različitim dijalektima, izgledom i načinom života.

Iako ih većina naziva „Ciganima“, oni sebe zovu „Adžem Kurdi“ i kažu da su se njihovi preci ovde doselili iz Irana 1940-ih i 1950-ih godina. U regiji Jevlah, naselili su se u nekoliko ulica, koje su meštani nazvali „Ciganska četvrt“.

Etnograf Emil Kerimov rekao je za Meydan TV da bi ljudi koji žive u Jevlahu, u stvari, mogli biti Cigani ili Romi, kako ih zovu u Evropi. U 14. veku [2] predstavnici ove etničke grupe preselili su se iz Indije i proširili se po Evropi.

Teško je utvrditi koliko tačno Roma trenutno živi u Azerbejdžanu jer nemaju svi lične karte. Ali prema nezvaničnim podacima za 2012–2014. godinu, u Azerbejdžanu je živelo oko 10.000 Roma.

U Jevlahu, državni podaci pokazuju da ima 2.500 ciganskih stanovnika. I da, ova zajednica se u zvaničnoj državnoj statistici naziva „Cigani“.

Pa ipak, jezik kojim ta zajednica govori je kurdski. Ovo je za Meydan TV potvrdio predsednik Udruženja za očuvanje romske kulture Šukru Pjundik, koji je čuo audio snimke koje je snimala ekipa Meydan TV-a u Jevlahu. Među Romima, neki govore kurdski. A generalno, Romi imaju kurdsku, alevsku i abazijsku granu.

Prema rečima stanovnika Jevlaha, ovi ljudi su došli iz Irana i muslimani su. Dakle, etnograf Emil Kerimov sugeriše da su već u vreme njihovog preseljenja iz Irana bili predstavljeni ne kao Cigani/Romi, već kao Kurdi.

Generalno, Azerbejdžan se smatra dugogodišnjim mestom boravka Kurda, uključujući i Adžem.

Sve do prvog sukoba u Karabahu [3] početkom 1990-ih godina, Kurdi su tradicionalno živeli u istočnom Azerbejdžanu i Nahčivanskoj Autonomnoj Republici [4]. Trenutno [5] ima najmanje 60.000 Adžem Kurda. Većina njih identifikuje se kao muslimani šiiti.

Istorija karabaških Kurda

Dolazak Kurda u Azerbejdžan, i uopšte, na Južni Kavkaz, odvijao se u različitim periodima. Prvo pominjanje pojave Kurda u Karabahu vezuje se za mongolsku invaziju u 13. veku.

Na teritoriji današnjeg Istočnog Azerbejdžana naselili su se Kurdi, koji su sa otomanskom vojskom došli 1589. godine tokom Osmansko-safavidskog rata.

Kao rezultat ratova koji su se vodili u ovom regionu tokom 1918–1920. godine, neke grupe muslimanskih Kurda koji su živeli u Azerbejdžanu preselili su se u Jermeniju.

Nakon okupacije Karabaha [6], Kurdi su bili prinuđeni [7] da se presele u druge regione Azerbejdžana.

Prema rezultatima popisa iz 2009. godine, u Azerbejdžanu je živelo 6.100 Kurda. Prema zapadnim ekspertima, Kurdi čine približno 2,8 odsto stanovništva Azerbejdžana. Pretpostavlja se da u Azerbejdžanu trenutno živi više od 200.000 Kurda.

U samom naselju, uslovi za život i pritužbe zajednice govore o teretu ovdašnjeg života. Nema tekuće vode, kanalizacije, ni puteva. Kante za smeće su prepune đubreta.

Lokalni stanovnici koji su pristali da govore za Meydan TV žalili su se na nedostatak usluga generalno. Pored pitanja vode i kanalizacije, u nekim delovima naselja nema ni gasa ni struje.

Lokalni zvaničnici kažu da nisu dobili zvanične pritužbe, ali da će razmotriti probleme sada kada su o njima obavešteni nakon raspitivanja od strane Meydan TV-a.

Loši uslovi za život i nedostatak mogućnosti zapošljavanja nisu jedini problemi sa kojima se zajednica suočava. Mnoga deca koja odrastaju u toj zajednici ne idu u školu i nemaju formalno obrazovanje.

I ovde, kažu lokalne vlasti, iako su u prošlosti pokušavali da ubede roditelje da pošalju decu u školu, oni nisu slušali. Roditelji koji su govorili za Meydan TV rekli su da nisu u mogućnosti da priušte troškove školovanja.

Prema advokatu Samadu Rahimliju, bez obzira na tradiciju, običaje i materijalnu situaciju, srednje opšte obrazovanje u Azerbejdžanu je obavezno:

Izvršna vlast to može postići uz pomoć policije. Prvo, potrebno je sprovesti obrazovni rad. Ako roditelji nastave sa otporom, protiv njih se mogu preduzeti pojedinačne mere. Za ometanje školovanja deteta postoji administrativna odgovornost, i za pojedince je predviđena kazna od 100 manata. A za prinudu na prosjačenje zahteva se 15 dana pritvora. Ako se roditelji tako ponašaju dugo vremena, onda im mogu biti ograničena roditeljska prava. S tim u vezi, izvršna vlast bi trebalo da se obrati sudu. Ali za to je potrebna politička volja, koju izvršna vlast nema.

Za razliku od Azerbejdžana, u Evropi se uglavnom poštuju prava na integraciju i obrazovanje Roma koji tamo žive. Oni su slobodni da poštuju svoju tradiciju i običaje, objasnio je advokat Rahimli. Osim toga, u Evropi država pruža finansijsku pomoć porodicama kako bi deca mogla da uče, dodao je Rahimli. U slučaju Azerbejdžana, Savet Evrope je dao obavezu toj zemlji da obezbedi prava svojih etničkih manjina. Ta zemlja je takođe usvojila međunarodne sporazume UN o građanskim i političkim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i pristupila Konvenciji iz 1965. godine o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.

Pa ipak, diskriminacija je ono sa čime se suočava lokalno stanovništvo. Tokom posete ovom naselju, jedan stanovnik je uhvaćen na kamerama kako viče: „oni [Cigani] sramote Jevlah širom zemlje“.

Stanovnici „ciganskog kvarta” u Jevlahu osećaju se drugačije. Oni sebe smatraju delom Azerbejdžana i azerbejdžanskog naroda. Pa ipak, oni su siromašniji od većine lokalnog stanovništva, imaju manje šanse da nađu posao, i do sada nijedna državna struktura nije odgovorila na njihove apele. U nastavku pogledajte ceo video koji objašnjava situaciju Adžem Kurda [8].