Glavni cilj jezika ruske propagande je da pruži utisak da još uvek nema rata

Aleksandra Arkhipova, fotografija od Teplitsa, koristi se uz dozvolu.[/caption]

Anropolog Aleksandra Arkhipova proučava savremeni ruski folklor, koji uključuje strahove i glasine povezane sa ratom u Ukrajini, kao i jezik medija koji ruska državna propaganda koristi da manipuliše građanima. Uz dozvolu Teplitsa-e, nezavisnog medija o aktivizmu, objavljujemo skraćeni transkript njenog izlaganja na koferenciji „Internet bez granica” conference.

Vrlo često govorimo o tome da u Rusiji sada funkcioniše strašna propaganda, a ta propaganda utiče na ljude preko jezika. Gledam kako funkcioniše ovaj jezik propagande. 

Da li je generalno tačno da možete promeniti percepciju onoga što se dešava uz pomoć reči?

Počevši od 2017–2018, umesto reči „eksplozija“ u ruskim [državnim] medijima, počela je da se koristi reč „pljesak“. Mnogi ljudi me pitaju: „Pa šta ako koriste određenu reč, da li to zaista utiče na bilo šta?” Odgovor na ovo pitanje odavno su dali kognitivni lingvisti i kognitivni psiholozi.

Na primer, 2005. godine grupa istraživača je proučavala kako lekari saopštavaju pacijentima neprijatnu dijagnozu, koju na zovemo „otkazivanje srca“. Ovo je očigledno reč sa lošom konotacijom: neka vrsta sloma. bog toga lekari obično pokušavaju da zamene neprijatnu reč eufemizmima. 

Kada su pacijenti dobili dijagnozu sa rečima „otkazivanje srca“, rekli su da će sebe shvatiti mnogo ozbiljnije: pridržavati se dijete, piti lekove, pristati na operaciju. Međutim, kada im je umesto toga iskorišćen prijatniji eufemizam, kao što je „Ima tečnosti u plućima jer srce ne pumpa dobro“, oni su mnogo manje marili za svoje zdravlje.

Još jednom je dokazano da je jezikom zaista moguće manipulisati percepcijom ljudskog sveta. 

O eufemizmima u ruskom jeziku propagande 

Šta radi ruska propaganda? Menja reči na poseban način. Ne zamenjuje značenja, već konotacije, odnosno, zamenjuje asocijacije reči tako da svet doživljavamo boljim i sigurnijim — kao svet u kome nema rata!

Vratimo se na to kako su ruski državni mediji počeli da koriste izraz „pljesak“ umesto „eksplozija“. Zašto su to uradili? Jer reč „eksplozija“ ima veoma opasnu konotaciju: terorizam, smrt, katastrofa, rat. A reč “pljesak?” Pa, nekakav zvuk, možda čak i praznični, ali ne i događaj povezan sa smrću. Tako je reč „pljesak“ postepeno počela da zamenjuje rec „eksplozija“.

Strategija je da državni mediji potcenjuju izveštaje o bilo kakvoj šteti kako ne bi „uplašili” publiku.

Nakon što je počela invazija na Ukrajinu, već od 4. marta 2022. godine, u Rusiji je bilo zabranjeno pominjati reč „rat“. Umesto toga, nametnut je termin „specijalna vojna operacija“. Uvedena je vojna cenzura. Trenutno postoji 400 sudskih odluka u slučajevima „diskreditacije ruske vojske“. Ljudi su navodno diskreditovali rusku vojsku nazivajući rat ratom.

O uputstvima predsedničke administracije 

Imam divnog doušnika; u prvim mesecima rata radio je za veliku rusku saveznu publikaciju. I ova osoba mi je procurila instrukcije koje su stizale iz predsedničke administracije. 

28. februara, četiri dana nakon početka rata, njegov medij je dobio pismeno uputstvo:

 Ne koristite reč „rat“, umesto toga možete da koristite reči „oslobođenje“, „misija oslobođenja“, „specijalna operacija“. Ne sejete paniku. Još jednom da vas podsetim da je u vašim člancima nemoguće napisati reč „rat“, „vojna operacija“, „zarobljavanje od strane ruske vojske“; sada je to samo “specijalna operacija”

To se dogodilo četiri dana pre uvođenja vojne cenzure, ali su mediji već bili pod pritiskom.

Počelo je preoblikovanje jezika. Preoblikovanje se odnosi na rad sa udruženjima.

Podatke o poginulima tokom specijalne operacije morate uzimati samo iz zvaničnih podataka. Kada pokrivate specijalnu operaciju, nemojte pisati „uzeto pod kontrolu“ u odnosu na naselja; zamenite rečju „oslobođeno“.

To jest, prvo „zarobljeni“, zatim „uzeti pod kontrolu“, a zatim „oslobođeni“. Zato što reči „zarobljeni“ i „oslobođeni“ imaju različite konotacije. Reč „oslobođen“ ima jasno pozitivne asocijacije.

Tako se pojavljuju tri strategije: potpuno izbegavanje opasnih tema; kao zamenu izaberite reči koje nisu vezane za pogibiju ljudi i rat; demonizovati neprijatelja.

Važnost preoblikovanja odnosi se i na to kako je rat predstavljen. Za šta se borimo? Sa stanovišta ruske propagande, zarad denacifikacije, traženja nacionalista, oslobađanja ruskog govornog stanovništva it.

Drugi primer: “line of contact.” „linija kontakta“. Ovo je, naravno, zamena za reč „front“. Koristi se od februara 2022, prilično aktivno. Kao da nemamo ratni front, imamo „liniju kontakta“. U septembru je obavljen vojni poziv. Kada su građani regrutovani, rečeno im je da će „pomogati u odbrani linije dodira“. Nije im rečeno: „Bićete poslati na front“, ne. “Ići ćete da branite liniju kontakta.”

O otporu i stvaranju kontra-poruke

Kako se ljudi odupiru ovom novom jeziku? Jedan od načina je hakovanje samog sistema. Kada je počeo rat, uvedena je cenzura i zabranjena reč „rat“, na grafitima se pojavila divna tema „Reci rat naglas“. Ovo je veoma važna stvar jer sada u Rusiji ima mnogo ljudi koji se na svaki mogući način opiru jeziku propagande.

Mnogi ljudi van Rusije mi pišu da je ovo smeće, ovakav otpor ne pomaže. Ne slažem se sa njima. Kazna za ovaj jezički otpor kreće se od novčane do sedam godina zatvora. Reč je o ozbiljnim akcijama koje imaju za cilj da razbiju zonu udobnosti, da čovek izađe iz kuće da kupi hleba i, prešavši 300 metara, pročita o ratu i shvati da živi u situaciji rata, a ne da pokušava da izbegne ovu temu.

Glavni zadatak koji sebi postavljaju ljudi koji se nazivaju semiotičkim partizanima [partizani koji operišu znakovima] jeste da probiju informativno-propagandnu blokadu. Najbolji način je da kreirate ono što ja zovem „kontra-poruka“.

Evo jednostavnog primera: znak „Opasna zona, udaljite se od zgrade kada padnu ledenice“. Neko je dodao reč „Rusija“ i ispalo je „Opasna zona, Rusija“. Ovo je jednostavna kontra-poruka.

Ali kontra-poruka je komplikovanija: prvo je na ogradi bio ispisan poznati simbol podrške ratu, slovo Z, a noću je semiotički partizan dodao dva slova P i C i tako napravio kontra- poruka, veoma nepristojna gruba reč: „pizdets“ ili „jebote“.

Semiotički gerilci infiltriraju se u već postojeće propagandne akte i uništavaju ih iznutra. Novinarka Marija Antjuševa, koja je došla na brifing Ministarstva unutrašnjih poslova u Krasnojarsku, skinula je kaput i  otkrila žutu i plavu odeću, boje ukrajinske zastave. Ona je privedena, ali je ipak stvorila vizuelnu, jasnu kontraporuku.

Barem do sada, glavni napor propagandnog jezika je da ostavi utisak da još uvek nema rata.Ima nekih lokalnih događaja, ali nema rata, nema fronta, a promaja je delimična. Pre vojnog poziva, većina ljudi koje sam intervjuisao verovala je da se ništa strašno ne dešava i da će se sve vrlo brzo završiti.. 

A broj onih koji veruju da se ništa nije dešavalo i, što je najvažnije, da je to neka prolazna nevolja koja će prestati je, izjednačen sa onim ljudima koji prate vesti ruskih državnih medija.

Navodno, situacija će se uskoro promeniti.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.