Vlade i dalje mogu slobodno da koriste softver Pegaz bez zaštite ljudskih prava

Ilustracija Gibran Akuino (CC BY 4.0 International), prvi put objavljena na La Red en Defensa de los Derechos Digitales (R3D) iz Meksika.

U septembru 2022. Sabolč Panji, mađarski istraživački novinar Direkt36, objavio je priču o tome kako je softver Pegaz donet u Mađarsku. Izveštaj pokazuje koliko lako vlade mogu da iskoriste tehnologije nadzora bez zaštite ljudskih prava.

Panii — takođe meta Pegaza — objasnio je okolnosti pod kojima je Pegaz doveden u Mađarsku i ulogu Nacionalne službe bezbednosti (NSS) u transakciji. Direkt36 je 2021.otkrio da su novinari i političari u Mađarskoj mogli biti prisluškivani ovim alatom.

Prema Direkt36, Služba nacionalne bezbednosti je 2017. godine naručila od kompanije Communication Technologies Ltd. da nabavi špijunski softver koji je razvila izraelska kompanija NSO Group. Prema izvorima upoznatim sa okolnostima transakcije, špijunski softver je kupljen za 3 milijarde forinti (oko 7,45 miliona evra). Istraga je utvrdila da je cela transakcija ostala tajna jer je u oktobru 2017. godine skupštinski Odbor za nacionalnu bezbednost jednoglasno i bez pitanja izuzeo kupovinu špijunskog softvera iz javnih nabavki.

Tadašnji vlasnik-izvršni direktor Communication Technologies Ltd. bio je Peter Neuman, koji je, pored svog rada u filozofiji nauke i istraživanja o veštačkoj inteligenciji, bio pripravnik za sajber bezbednost u američkom Ministarstvu za unutrašnju bezbednost 2013. godine i imao je mnogo veza i sa glavnim članovima vlada pre 2010. i sa Fidesom. Posle 2010, njegovo ime je postalo poznatije kada je postao savetnik za interese medija oko Ujedinjene mađarske jevrejske kongregacije (EMIH), koju je vodio rabin Slomo Keves, a kasnije je postao izvršni direktor Telegrafa, koji je vlasnik lista 168 Hour i takođe je povezan sa EMIH.

U mesecima nakon što je Komitet za nacionalnu bezbednost odobrio kupovinu Pegaza, još jedan igrač se pojavio u Komunikacionim tehnologijama. Laslo Hetenji, koji ima iskustvo u unutrašnjim poslovima i bio je ekskluzivni mađarski predstavnik Ekonomista i Volstrit džornala, stekao je prvo deset, a zatim i 33 odsto udela u kompaniji.

Njima se 2019. pridružio još jedan vlasnik, Laslo Tasnadi, bivši državni sekretar za sprovođenje zakona i poverenik Šandora Pintera, ministra unutrašnjih poslova, koji je karijeru započeo pre promene režima. Pre 1989, Tasnadi je radio u borbi protiv terorizma za obaveštajne službe pre nego što je prešao u sedište policije u Budimpešti.

Direkt36 je pročitao iz evidencije kompanije da je prihod Komunikacione tehnologije doo, koja takođe trguje sajber tehnologijama, porastao sa 150 miliona forinti (oko 373.000 evra) na 3,5 milijardi forinti (8,7 miliona evra) u 2018. nakon akvizicije kompanije Pegaza.

NSS je prvo preko ove kompanije nabavio kvotu od 50 uređaja, ali je ona ubrzo morala da bude povećana zbog porasta interesovanja za Pegaz među mađarskim obaveštajnim službama. Prema izvorima koje je intervjuisao Direkt36, NSS je koristio Pegaz u operacijama svih civilnih službi nacionalne bezbednosti, ali ne i Vojne Službe nacionalne bezbednosti.

Bivši obaveštajac je za Direkt36 rekao da je špijunski softver korišćen u Mađarskoj i nakon što je izbio slučaj Pegaz. Njegove kolege koje su još bile aktivne rekle su ovom čoveku da je korišćenje Pegaza neko vreme suspendovano, ali da je kasnije nastavljeno radi tajnog nadzora.

Tajne službe imaju u suštini neograničena ovlašćenja prikupljanja podataka u Mađarskoj. Ne postoje strogi uslovi za nadzor, a ne postoji ni nezavisno telo koje bi to kontrolisalo. Najnoviji slučaj Pegaza pokazao je da to nije teoretski problem: mobilni telefoni mađarskih građana su hakovani bez ikakvog poznatog nacionalnog bezbednosnog razloga.

Priča o Mađarskoj nije jedinstvena među zemljama koje su angažovale Pegaz da cilja na glasove neslaganja. Postoji hitna potreba da se reguliše globalna trgovina tehnologijom nadzora uz uključivanje zaštite ljudskih prava.

Čuvari digitalnih prava, kao što je Privacy International (Međunarodna privatnost), podižu svest o kršenju ljudskih prava povezanih sa neregulisanom trgovinom i upotrebom komercijalnog špijunskog softvera od 1995. Godine 2019. Dejvid Kej, bivši specijalni izvestilac UN-a za slobodu izražavanja, izjavio je da postoji potreba za „trenutnim moratorijumom na globalnu prodaju i transfer tehnologije privatnog nadzora“. Takođe je rekao da se „nezakonito praćenje nastavlja bez očiglednih ograničenja“. Ipak, zemlje poput Mađarske i dalje mogu slobodno da koriste softver bez ikakvih problema, čak i nakon otkrića Pegaza.

Skandal Pegaz pokazuje kako nedemokratske vlade širom sveta mogu da koriste tehnologiju za praćenje i suzbijanje aktivista za ljudska prava, novinara i neslaganja. NSO grupa, proizvođač Pegaza, tvrdi da ima uspostavljene procedure koje bi joj omogućile da se bavi slučajevima kada su na meti softvera zaštitnici ljudskih prava. Kada je Human Rights Watch upitao kako kompanija reaguje na takve optužbe, ukazala je na svoju politiku uzbunjivača i Izveštaj o transparentnosti. Ovo poslednje uključuje neke informacije o pristupu kompanije ljudskim pravima. On opisuje kako procenjuje, uz pomoć sistema bodovanja, stanje ljudskih prava u zemlji pre nego što se sa njom trguje. Direkt36 je preneo, „Belgija je postigla 80, Španija 75, Poljska i Mađarska oko 64-65, a Saudijska Arabija oko 30″. Direktor NSO-a za usklađenost je naveo da kompanija ne radi sa zemljama sa rezultatima manjim od 20.

Nakon otkrića Pegaza, vlade su preduzele nekoliko koraka kako bi izvršile pritisak na kompaniju. Grupa NSO Group je dodata na listu trgovinskih ograničenja (Lista entiteta) američkog Ministarstva trgovine zbog „postupanja protivno spoljnoj politici i interesima nacionalne bezbednosti Sjedinjenih Država“. Grupe za ljudska prava su, međutim, pozvale Evropsku uniju da ode dalje i stavi NSO Grupu na svoju globalnu listu sankcija za ljudska prava. Nekoliko organizacija za praćenje ljudskih prava i nezavisnih eksperata pozvalo je države „da odmah uvedu moratorijum na prodaju, prenos i upotrebu tehnologije nadzora“ dok se ne uspostave odgovarajuće mere zaštite ljudskih prava. Od tada nisu preduzeti značajniji koraci.

Paniijeva nedavna istraga pokazuje koliko je neprozirna industrija međunarodne trgovine komercijalnim nadzorom. Ova neprozirnost izuzetno otežava pozivanje kompanija i država na odgovornost za povrede ljudskih prava. Hitno su potrebne sankcije usmerene na industriju i čvršće mere zaštite ljudskih prava da bi se konačno okončala decenijama duga kršenja ljudskih prava. Nažalost, izjava Privacy International-a iz 1995. godine i dalje stoji: „U ovom okruženju tehnologije nadzora postaju tehnologije političke kontrole”.

Posetite stranicu projekta za više tekstova Monitora neslobode.

 

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.