Klimatska kriza i životna sredina u Centralnoj Aziji – ima li nade?

Jezero Isik Kul u Kirgistanu. Centralna Azija je preplavljena ekološkim katastrofama koje su pogoršane klimatskom krizom. Fotografija preko (CC BY-NC-SA 2.0)

Države Centralne Azije – Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan – suočavaju se sa ozbiljnim ekološkim izazovima, koji se dodatno pogoršavaju klimatskim promenama. Ova pitanja su složena, isprepletena i često ukorenjena u zajedničkom sovjetskom nasleđu ovih zemalja.

Države Centralne Azije su se 2. decembra sastale u okviru Centralnoazijskog dijaloga na visokom nivou o klimatskim promenama i otpornosti u Taškentu, glavnom gradu Uzbekistana. Predstavnici vlada iz svih zemalja Centralne Azije, zajedno sa diplomatskom zajednicom i međunarodnim organizacijama, civilnim društvom i predstavnicima privatnog sektora, sastali su se kako bi uspostavili multilateralni dijalog i „razvili dugoročnu viziju za izgradnju otpornosti na klimatske promene i prirodne katastrofe zajedničkim preduzimanjem holističkih klimatskih akcija.“ Bio je to redak multilateralni sastanak među regionalnim državama, i došao je u hitnom trenutku.

Lista pitanja uključuje kako se boriti protiv klimatske krize u Centralnoj Aziji i njenih nasleđenih ekoloških katastrofa: intenzivnog zagađenja vazduha, krčenja šuma, nuklearne kontaminacije i ekološke katastrofe Aralskog mora koje nestaje. Prema podacima švajcarske kompanije za tehnologiju kvaliteta vazduha IQAir, gradovi u Centralnoj Aziji spadaju među najgore na svetu prema zagađenju vazduha. Istraživanja pokazuju da su glavni izvor zagađenja vazduha stare termoelektrane na ugalj iz sovjetskog doba koje greju gradove tokom oštrih zima. Krčenje šuma je još jedan ozbiljan problem – IUCN, globalna unija vlada i organizacija civilnog društva, zaključila je da je uzrok krčenja šuma u ​​Centralnoj Aziji ekonomski pad iz 1990-ih godina, koji je doveo do toga da se ljudi više oslanjaju na useve i stoku, što dovodi do seče lokalnih šuma.

Pogled iz vazduha na Aralsko more 1989, levo, i 2014, pokazuje ekstremni nivo gubitka vode. Kombinovana fotografija: NASA, javni domen.

Nuklearna kontaminacija je još jedan faktor koji i dalje ugrožava živote lokalnog stanovništva u ovom regionu. U Kazahstanu, Semipalatinsk je nekadašnji sovjetski nuklearni poligon koji se nalazi na severoistoku zemlje. Prema kazahstanskim naučnicima, stanovništvo u blizini Semipalatinska i u susednim regionima i dalje pati od genetskih problema i raka, iako je poligon zatvoren već više od 30 godina. U Kirgistanu, eksploatacija uranijuma takođe nanosi ozbiljnu štetu po zdravlje stanovnika obližnjih sela. I konačno, na ovoj otrežnjujućoj listi, nestanak Aralskog mora je možda najpoznatija ekološka katastrofa u regionu: intenzivno navodnjavanje za proizvodnju pamuka u sovjetsko doba isušilo je ono što je nekada bilo jedno od najvećih kopnenih mora na svetu. Depresivna publikacija čiji je autor NASA dokumentuje šokantan pad nivoa vode, čak i poslednjih godina.

Efikasan i zajednički odgovor rizikuje da bude ometen unutarnjim problemima u širem regionu, uključujući autokratske vlade, korupciju, kršenje ljudskih prava i opstrukcije osnovnih sloboda izražavanja, udruživanja i okupljanja, kao i rodnu nejednakost. Do danas, iskustva država Centralne Azije sa ometanjem civilnog društva i aktivista ne podstiču optimizam. Najnovije informacije IPHR-a za CIVICUS Monitor prate situaciju sa građanskim slobodama i rangiraju Uzbekistan i Turkmenistan kao „zatvorene“, Kazahstan i Tadžikistan kao „suzbijene“ (Kazahstan je pao na lestvici nakon nasilja u januaru) i Kirgistan kao „opstruiran“. Freedom House takođe rangira sve zemlje Centralne Azije kao „neslobodne“, osim Kirgistana, koji je „delimično slobodan“. Drugim rečima, aktivisti civilnog društva u Centralnoj Aziji su pod stalnim pritiskom, a nevladine organizacije i aktivisti retko su u stanju da efikasno rade na osetljivim slučajevima vezanim za životnu sredinu. To znači da se civilno društvo — uključujući grupe civilnog društva koje se bave problemima životne sredine i klimatskim promenama — često suočava sa ozbiljnim teškoćama u uslovima rada.

U izveštaju iz 2022. godine napisanom za IPHR, profesor Sebastijen Pejrouz sa Univerziteta Džordž Vašington istražio je kako nedostatak bezbednog prostora civilnog društva u kojem bi se mogli pokretati i rešavati ekološki problemi značajno ometa efikasnost mera za ublažavanje klimatskih promena i zaštitu životne sredine.

Države Centralne Azije, kao i druge autoritarne zemlje, ističu se po svom centralizovanom upravljanju ekološkom politikom odozgo na dole, što podriva odgovornost vlade i ometa angažman civilnog društva koji je od suštinskog značaja za podizanje ekološke svesti i predlaganje pristupa ekološkim pitanjima. Autoritarna opstrukcija nezavisnih istraživanja organizacija civilnog društva o životnoj sredini, kao i ozbiljan nedostatak dijaloga između civilnog društva i političkih vlasti, predstavljaju ozbiljnu pretnju ekološkoj budućnosti regiona i, posledično, ekonomskoj i socijalnoj budućnosti njegovog stanovništva.

Mapa koja prikazuje smanjenje glečera Fedčenko na Pamiru u Tadžikistanu. Flickr slobodna upotreba preko (CC BY-NC-SA 2.0)

A klimatske promene predstavljaju pretnju za Centralnu Aziju koja se jasno nazire. Topljenje glečera, povećane obilne padavine koje izazivaju smrtonosna klizišta, rizici od poplava i nepopravljiva šteta po ekosisteme širom regiona javljaju se kako temperatura raste. Azijska razvojna banka procenjuje da je gubitak glečera u širem regionu 30 procenata u poslednjih 50-60 godina. Kazahstan je, na primer, izgubio šokantnih 45 odsto svojih planinskih glečera u poslednjih 60 godina. U Kirgistanu se gubitak glečera procenjuje na 16 odsto u poslednjih 70 godina, a u Tadžikistanu se takođe smanjuje broj glečera. Tadžikistanski naučnici to pripisuju porastu temperature od 15 odsto u poslednjih 70 godina. Klizišta su posledica gubitka glečera, ali su takođe izazvana promenama padavina koje su povezane sa klimatskim promenama, a planinski teren u velikim delovima Centralne Azije pogoršava ovaj rizik. Ovi događaji neizbežno dovode do štete po lokalni biodiverzitet.

Potencijalna intervencija vlade?

Danas se centralnoazijske vlade, nažalost, ne bave sistematično ovim pitanjima. U izveštaju IPHR-a o životnoj sredini za 2022. godinu, Sebastijen Pejrouz je otkrio da vladama u Centralnoj Aziji često nedostaje politička volja da deluju po pitanjima klime i životne sredine, a i kada takvi napori postoje, često su deo državnih PR strategija. Pejrouz je otkrio da iako su sve centralnoazijske vlade primenile zakone i strategije za zaštitu životne sredine i borbu protiv klimatskih promena, one su bile manje uspešne u integraciji ovih strategija u ekonomsku politiku. Države Centralne Azije su se obavezale da će smanjiti proizvodnju gasova staklene bašte u okviru Pariskog sporazuma. Gledajući na gusti, smeđi smog koji ovih dana prekriva Almati, ovo je nešto što mi u Centralnoj Aziji s nestrpljenjem iščekujemo.

Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) veruje da Centralna Azija ima potencijal da bude prekretnica u svetskoj borbi protiv globalnog zagrevanja:

Ovaj region ima značajan potencijal da da veliki doprinos globalnim naporima da se porast temperature zadrži ispod dva stepena Celzijusa smanjenjem proizvodnje gasova staklene bašte, modernizacijom proizvodnje na farmama, izgradnjom klimatski pametnih gradova i infrastrukture, zaštitom ranjivih ekosistema i stvaranjem transformacionih zaokreta koji su potrebni za prelazak sa privrede zasnovane na proizvodnji, koja je veoma zavisna od prirodnih resursa, na privredu zasnovanu na uslugama, koja pridaje veću vrednost zaštiti prirodnih resursa i ekonomskoj održivosti.

Ali to se neće dogoditi sve dok vlade u zemljama Centralne Azije ne dozvole da se čuje glas civilnog društva i aktivista kada se raspravlja o ovim pitanjima.

Primer kako to može da se uradi viđen je u Kazahstanu pre nekoliko godina. Prelepa oblast Kok Žailau („Zeleni pašnjak“ na kazahstanskom) u planinama u blizini grada Almati trebalo je da bude rasprodata iz zaštićenog nacionalnog parka, a pojavile su se informacije da će se na ovom mestu izgraditi skijalište kao deo višemilionskog projekta povezanog sa jednim od najbogatijih ljudi Kazahstana, Seržanom Žumašovim, koji je takođe bio u Gradskom veću Almatija. Umešanost velikog novca i bogatog lokalnog političara stvorila je kontroverzan slučaj, a aktivisti koji su protestovali povremeno su hapšeni. Ipak, istaknuti lokalni aktivisti, umetnici, pisci i nevladine organizacije organizovali su proteste i prikupili preko 30.000 potpisa protiv tog projekta. U 2019. godini, nakon osmogodišnje borbe, predsednik Kasim-Žomart Tokajev zabranio je izgradnju odmarališta u Kok Žailau.

Nažalost, takvi primeri da se čuju ekološki aktivisti su retki u Centralnoj Aziji. U Kirgistanu, na primer, lokalna medijska NVO Kloop pokušala je da reši problem pristupa čistoj vodi u selima i udaljenim regionima. Prema Kloopu, uprkos milionima iz međunarodnih fondova koji su ubačeni u Kirgistan da bi se poboljšao pristup vodi, samo 123 sela su dobila pristup bezbednoj vodi za piće u poslednje dve godine, ostavljajući 300 sela bez ikakvog pristupa vodi za piće. U svom novom projektu, Kloop pomaže ljudima u ruralnim zajednicama da prate probleme sa vodom i da pozivaju lokalne zvaničnike na odgovornost za obezbeđivanje čiste i bezbedne vode za piće u ruralnim zajednicama. Nažalost, Kloop – zajedno sa drugim nezavisnim medijima u Kirgistanu – sada je pod pritiskom zbog svojih novinarskih aktivnosti, što znači da je njihov društveni rad za vodu takođe ugrožen.

Sebastijen Pejrouz je zaključio u izveštaju IPHR-a o klimi za 2022. godinu:

Ekološka situacija se neće poboljšati bez ozbiljne akcije političkih vlasti u regionu. Takva akcija bi trebalo da obuhvati omogućavanje ekološkim organizacijama civilnog društva, akademicima i stručnjacima da slobodno sprovode istraživanja, uključujući i ona o osetljivim pitanjima. Stručnjaci iz instituta, istraživačkih centara i univerziteta koji su uključeni u ekološki sektor moraju biti u stanju da rade bez pritiska ili straha od odmazde.

Civilno društvo je kamen temeljac svake zdrave države. Stoga se nadamo da će države Centralne Azije dozvoliti lokalnom civilnom društvu da se njihov glas čuje u rangu sa državnim zvaničnicima, drugim stručnjacima i međunarodnom zajednicom i da bude uključeno u rad na izgradnji regiona koji je otporniji na klimatske promene.

Autorka kolumne Mia Tarp Nurmagambetova, konsultantkinja za Centralnu Aziju Međunarodnog partnerstva za ljudska prava (IPHR).

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.