Kao najveći arhipelag na svetu, sa preko 17.000 ostrva, priobalne vode Indonezije su domaćini ogromnoj i raznovrsnoj mreži morskog života i ekosistema. Pošto povećane temperature okeana zbog klimatskih promena sve više ugrožavaju morske ekosisteme, vredi izbliza i lično pogledati neka čudna i vanzemaljska stvorenja koja naseljavaju okeane koji su nam dragi, kao i sile koje im prete.
Ovaj foto esej predstavlja kratak snimak biodiverziteta u obalskom ekosistemu Indonezije i govori o ekološkim i društvenim pretnjama sa kojima se suočavaju.
Pikachu nudibranch
Ova mala stvorenja se nalaze u Indijskom okeanu i zapadnom Pacifiku. Ime su dobili jer podsećaju na legendarni lik Pokemona. U dužini od samo pet centimetara, teško ih je locirati i relativno se retko nalaze.
Rak bokser
Rak bokser je jedno od zanimljivijih stvorenja koja se nalaze na indonežanskom morskom dnu. Ima simbiotski odnos sa morskim anemonama koje ubadaju — hrani ih u zamenu za zaštitu — i drži ih u svojim prednjim kandžama da uplaši potencijalne predatore.
„Ovi rakovi drže morske anemone pričvršćene za svoje kandže u horizontalnim pokretima dok se kreću“, kaže Seven Seas Media [1] (Medija sedam mora), grupa marinaca. „Ovaj šareni prikaz služi kao prirodno sredstvo odvraćanja predatorima, a kada je direktno ugrožena, rak će iskoristiti morsku anemonu u naprednom, ’udarnom‘ kretanju prema agresoru.
Carski škampi
Ovi šareni škampi mogu narasti do dužine od 1,9 centimetara i često se nalaze na većim domaćinima.
Mali i obični hipokampus seahorse
Sa najviše dva centimetra, mali morski konjić (levo) je jedna od najmanjih vrsta morskog konjića na svetu.
Nalazi se isključivo u Koralnom trouglu [4], trouglastom regionu koji se proteže od Filipina i Malezije na istoku do Indonezije i Istočnog Timora na jugu, i Solomonovih ostrva na zapadu. Ovaj ružičasti morski konjic obično živi u ružičastim palminim lepezastim koralima ili drugim mekim koralima i morskim travama koje mu omogućavaju da se izuzetno dobro kamuflira.
Druga slika je uobičajeni morski konjic hipokampusa. Kao i svi morski konjići, hipokampus koristi svoj rep kao sidro da se veže za korale, biljke i druge površine. Verovatno je najpoznatiji po neobičnom načinu razmnožavanja, u kome ženka proizvodi jaja, koja mužjak inkubira kroz kesicu u repu do porođaja.
Fimbirana jegulja
Fimbrirana jegulja može dostići dužinu od 81 centimetar [5]. Postoji preko 200 različitih vrsta jegulja, od kojih je većina otrovna. Iako ove jegulje retko napadaju ljude, ako su ugrožene, poznato je da napadaju, a njihovi ujedi sadrže opasne toksine. Njihovi zubi oštri kao žilet takođe mogu izazvati značajno krvarenje i neslavno su bolni. Većina napada se navodno dešava kada ronioci nesvesno stave ruke u rupe koje zauzimaju jegulja.
Sipa
Sipa, ili sipe, je glavonožac, rođak poznatijih lignji i hobotnice, i često se lovi da bi se prodala kao morski plodovi. Veruje se da su jedni od najpametnijih beskičmenjaka. Prema National Geographic-u [6]:
Sipe imaju veliki odnos veličine mozga i tela – među najvećim od svih beskičmenjaka—što ih čini neverovatno inteligentnim. Mogu da broje i mogu da se sete šta, gde i kada su poslednji put jeli; osobina pamćenja za koju se nekada verovalo da je jedinstvena za ljude.
Neke vrste sipa su klasifikovane kao ugrožene. Trenutno, njihove najveće pretnje su zakiseljavanje okeana — promene pH okeana zbog sve veće emisije ugljen-dioksida u atmosferi i okeanu — i prekomerni ribolov.
Jelka crv
Jelka crvi su spiralni crvi koji su dobili ime po svom svečanom, kupastom izgledu. Obično se prostiru oko 3,8 centimetara i mogu se naći u mnogim bojama, uključujući crvenu, narandžastu, zelenu i žutu. Koriste svoje šarene perje za pasivno hranjenje i disanje. Oni su sedelačka stvorenja dok se crv zariva u stenu da bi se usidrio usred strujnih fluktuacija. Veoma su osetljivi na okruženje oko sebe i, ako se osećaju ugroženo, brzo će se povući u svoju jazbinu.
Morske pretnje
Prema Organizaciji UN za obrazovanje, nauku i kulturu [7], „više od polovine svetskih morskih vrsta moglo bi da dođe do ivice izumiranja do 2100. godine“. Oni dodaju:
Povećanje temperature povećava i rizik od nepovratnog gubitka morskih i obalnih ekosistema. Danas se primećuju široko rasprostranjene promene, uključujući oštećenje koralnih grebena i mangrova koji podržavaju život u okeanu, i migraciju vrsta na veće geografske širine i nadmorske visine gde bi voda mogla biti hladnija.
Većina gore navedenih stvorenja nastanjuje ekosisteme grebena Indonezije. Oko 25 procenata svih morskih životinja živi u „morskim kišnim šumama“ — koralnim grebenima. Ovi grebeni su gusti vrtovi koji vrve životom i biodiverzitetom. Oni takođe igraju suštinsku ulogu u održavanju morskih ekosistema i zaštiti zemljišta od erozije.
Pored svog biološkog značaja, oni su i glavni izvor poslova za priobalne zajednice, ključni ekonomski pokretač, i izvor hrane i lekova.
Prema Konferenciji Ujedinjenih nacija o trgovini i razvoju (UNCTAD [8]), od 2016. godine, 3 milijarde ljudi se oslanja na okeane za život, a više od 350 miliona radnih mesta je povezano sa okeanima širom sveta.
Indonezija ima površinu od oko 51.020 km2 koralnih grebena — što predstavlja oko 18 procenata ukupnog sveta.
Međutim, postaje jasno da su veličanstvena stvorenja prikazana u ovom delu, kao i naše priobalne ekonomije, ugrožene jer klimatska kriza zagreva vode okeana i ugrožava obalne ekosisteme. Veliki koralni greben u Australiji je već iskusio [9] značajno izbeljivanje korala [10], fenomen gde korali jarkih boja miruju i postaju sablasno beli usled spoljnih pritisaka kao što su temperature zagrevanja, zagađivači ili promena pH nivoa vode. Izveštaj koji je objavila australijska uprava za morski park Velikog koraljnog grebena u maju 2022. pokazuje da je 91 odsto velikog koralnog grebena „ispoljilo izvesno izbeljivanje“.
Iako neke grupe pokušavaju da obnove koralne grebene, kao što je ovaj ženski tim za očuvanje korala u Gilli Airu [12], u Indonezji, jasno je da bez ozbiljnih društvenih promena, sledeća generacija možda neće moći da se upozna sa neverovatnim stvorenjima koja su prikazana iznad.
Eko-turizam i ronjenje
Fotografije su sakupili iskusni ronilački majstori — stručnjaci koji su prošli niz ronilačkih kurseva i ispitivanja, odobrenih od strane lidera međunarodnih kurseva ronjenja, Profesionalnog udruženja instruktora ronjenja (PADI [13]) ili Međunarodne škole ronjenja (SSI [14]).
Iako iskusni instruktori znaju kako da upravljaju morskim ekosistemima na održiv način, rekreativno ronjenje može direktno i indirektno da nanese štetu morskom životu.
Direktna šteta se odvija pod vodom jer je poznato da neiskusni ronioci udaraju, lome ili ometaju korale i morski život.
Pojačani razvoj ronilačkih centara i drugih turističkih objekata za rekreaciju na obalama, oštećenje korala usled povećane upotrebe čamaca i zagađenje gasom iz motornih čamaca takođe predstavljaju indirektnu pretnju za obale. Povećana upotreba i razvoj obale takođe dovode do većih količina otpada i plastike, koji >neizbežno završavaju u okeanu.
Neki organizatori ronjenja, naučnici i vlade nadaju se da će ublažiti ove rizike blokiranjem preterano korišćenih lokacija za ronjenje, omogućavanjem da se područje oporavi i uvođenjem dozvola.
Postoje i inicijative poput inicijative Zelene peraje [15] i Projekat AWARE [16], dva globalna pokreta za očuvanje podvodnog područja. Oni organizuju kampanje koje se bave problemima otpada i plastike, pretnjama ajkulama i drugim morskim predatorima, promovišući održivo ronjenje i morski turizam, i finansiraju projekte regeneracije korala.
Gabriel Grimsdič, menadžer programa u Ogranku za morske i obalne ekosisteme Programa UN za životnu sredinu, sumirao je izazove implementacije održivog priobalnog turizma.
Turizam može biti mač sa dve oštrice. S jedne strane, to je izuzetno važno za privredu i može približiti ljude prirodi tako da više cene čuda okeana. S druge strane, ako se to ne uradi na održiv način, može da uništi i sam ekosistem koji turisti dolaze da posete.