- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Zaboravljena priča o ženama koje su promenile istoriju računarstva u Latinskoj Americi

Kategorije: Južna Amerika, Argentina, Digitalni aktivizam, Građanski mediji, Istorija, Tehnika, Žene i ravnopravnost među polovima

“Kompjuter Klementina” (1962). Fotografija Programa za istoriju FCEN-a – Univerzitet u Buenos Ajresu, sa dozvolom da se koristi u studijske, istraživačke i nastavne svrhe. Priredili Globalni Glasovi. Izvor [1]

Malo ljudi zna da su Argentinke igrale značajnu ulogu u istoriji računarstva Latinske Amerike. Šezdesetih godina 20-tog veka stvoren je prvi programski jezik u Argentini, nazvan „Compilador del Instituto de Cálculo“ („Kompilator Instituta za matematiku“, skraćeno ComIC). Ovo je priča o tehnološkom prisvajanju od strane programera, matematičara i pedagoga u istorijskom kontekstu punom tehnoloških i političkih transformacija.

Programski jezik je skup „gramatičkih pravila“ i uputstava za računar. Dakle, na neki način, žene su naučile prvi argentinski naučni kompjuter tog vremena „da govori“.

Samo nekoliko godina nakon što je ženama u Argentini bilo dozvoljeno da glasaju, u burnom kontekstu u kojem je došlo do rađanja nekoliko diktatura, grupa studentkinja koje su nedavno diplomirale kao prva generacija naučnog računarstva na Univerzitetu u Buenos Ajresu [2] izgradile su ComIC kao dopunu nacionalnom kompjuteru „Klementina [3]“. U to vreme, računarstvo se smatralo javnim servisom.

Ovakva priča obično nije deo priznate istorije računarstva, i uloga žena je bila izbrisana ili zaboravljena, iako su bile njen temeljni deo. Urugvajska programerka Gaba, koja je tražila da bude imenovana svojim nadimkom jer je to njen javni identitet, naglasila je za Globalne Glasove da svi imamo priče o tehnologiji i da je važno da ih povratimo.

Vraćanje istorije pomoću naše tehnologije, u ovom slučaju istorije u Argentini i žena u razvoju tehnologije, takođe je deo obnavljanja naše sopstvene istorije.

U to vreme, računarstvo se nije smatralo pretežno muškim poljem interesovanja, za razliku od situacije danas kada su žene manjina u prirodnim i tehničkim naukama. Istraživačica Saša Kostanca-Čok je ispričala u svojoj knjizi Design Justice:

Niski nivo raznolikosti u tehnologiji nije uvek bio slučaj. U početku računari su bili ljudi koji su radili proračune, uglavnom žene. Kada je tehnologija postala relevantna, muškarci su preuzeli ovu industriju.

Programski jezici su obeleženi svojim istorijskim kontekstom, a ComIC nije izuzetak. Meksički programer i stolar Federiko Mena Kintero nam je rekao:

Istorija programskih jezika se ne odnosi samo na to kako dajemo uputstva računaru, već i na to kako zamišljamo mogućnosti računara. Jer ono što pišemo u programskom jeziku nije baš ono što računar može da uradi, [to ide dalje].

Gaba ima sopstvenu definiciju na osnovu svog iskustva rada za Tor Project [4], organizaciju koja brani slobodu na Internetu kroz otvorene mreže i otvoreni softver.

[Programski jezik je] način pristupa i strukturisanja dizajna o tome kako se stvari rade. Svaki programski jezik ima svoj način strukturisanja ili organizovanja toga kako da kaže stvari računaru. To je način strukturisanja toga kako objašnjavate nekom drugom kako da nešto uradi.

U to vreme, računarstvo se smatralo javnim servisom, pošto su univerziteti upravljali malobrojnim računarima koji su bili dostupni u Latinskoj Americi za naučne i akademske svrhe i za potrebe vlada. Stoga je ovaj programski jezik razvijen za prvi naučni računar u Argentini, poznat i kao Klementina, instaliran na Institutu za matematiku [5] Univerziteta u Buenos Ajresu, koji je korišćen za rešavanje problema u rasponu od proučavanja reka u tom području pomoću matematičkih modela do obrade Nacionalnog popisa iz 1960. godine.

U to vreme programski jezici su bili pisani tako da su prilagođeni za svaki računar, a ne za široku upotrebu u više modela računara. Dakle, priča o kompjuteru Klementina je neophodna da bi se ispričala istorija nastanka ComiC-a.

Moja draga Klementina

Prvi naučni kompjuter u Argentini je nazvan Klementina, što je preuzeto iz popularne američke pesme Oh My Darling, Clementine [6], koja je isporučena sa računarom modela Merkur kao primer kompjuterskog programa. Klementina je služila u vladinim agencijama u Argentini između 1961. i 1971. godine.

Jedan od najvažnijih događaja u radu ženske grupe sa Klementinom bio je Nacionalni popis stanovništva iz 1960. godine. Ovaj prvi zadatak je trajao 30 minuta, rekla [7] je na televiziji jedna od vođa projekta, matematičarka Rebeka Guber. Ona je napomenula da je u prve tri godine kompjuter podržavao celu argentinsku državu jer je bio jedini. Bile su to njegove najbolje godine jer je od prvog 30-minutnog zadatka Nacionalnog popisa prešao na rad od 24 sata dnevno, sedam dana u nedelji.

Prema rečima Manuela Sandoskog, koji je vodio pregovore za kupovinu kompjutera, citiranih u knjizi „Manuel Sandoski, el Sabio de la Tribu“ („Manuel Sandoski, Mudrac iz Plemena“):

Po prvi put je korišćen računar za razvoj i evaluaciju podataka, što je uštedelo dosta vremena. Ranije je bilo potrebno desetak godina samo za obradu podataka.

Takođe, ženska grupa je napravila ComIC programski jezik posebno za Klementinu, dok je ranije kompjuter radio na Autokod jeziku. Autokod se odnosi na skup programskih jezika koji su razvijeni između 1950. i 1960. godine. Noemi Susana Silvija Garsija, jedna od programerki, rekla je [8]:

Ovoj grupi je bio potreban novi jezik prilagođeniji korisniku od Autokoda, a projekat novog jezika, nazvan COMIC (Kompilator Instituta za matematiku), razvijen je i implementiran u celini od strane grupe koju je vodio profesor Vilfred Duran a činile smo je Klarisa Kortes, Kristina Zoltan, Lijana Lev i ja.

Klementina je dobro radila sve dok argentinska Federalna policija nije 1966. godine nasilno izbacila studente i profesore sa pet fakulteta Univerziteta u Buenos Ajresu tokom onoga što je postalo poznato kao La Noche de los Bastones Largos (Noć dugih palica [9]). Ovaj događaj je označio kraj istraživačkog rada i kasnije propadanje Klementine, uprkos tehničkim naporima da se računar održi u funkciji. Fakultete su zauzeli studenti, profesori i diplomci koji su se protivili političkoj intervenciji vojne vlade generala Huana Karlosa Onganije u univerzitetske poslove.

Nakon izbacivanja, došlo je do masovnih ostavki. Od tima od 70 ljudi ostalo je samo sedam tehničara, rezimirala je Guber. Mnogi iz najužeg i osnivačkog tima projekta pod okriljem Klementine otišli ​​su u izgnanstvo. Prema rečima Viktorije Bahar, prve programerke koja je diplomirala na programu Naučni računar:

Postojao je diskontinuitet, ali [rad] je zasejan na drugom mestu. I u tim drugim krajevima stopio se sa iskustvima tih drugih mesta.

Gaba u zaključku postavlja pitanje zašto je ovaj deo istorije tehnologije izbrisan i kako ga možemo povratiti.

[Važno je] vratiti tu istoriju u kojoj se razvoj tehnologije ne odnosi na ljude izolovane u garaži… Da razvijamo tehnologiju u zajednici, razvijamo tehnologiju sa drugima a ne potpuno izolovani. Da je na jugu i na drugim mestima koja nisu „prvi svet“ tehnologija takođe razvijena.