„Zelena generacija“ jamajčanske škole želi više akcije, manje priče, za spas planete

Članovi školskog kluba „Zelena generacija“, čine svoj deo za životnu sredinu na Jamajci. Fotografije ljubaznošću Zelene generacije, koristi se uz dozvolu.

Campion College je nezavisna, srednja škola sa zajedničkim obrazovanjem u centru Kingstona. Osnovan 1960. od strane jezuita, ima odličnu reputaciju među akademicima i, kao i većina srednjih škola, poseduje nekoliko studentskih klubova. Jedan od njih je „Zelena generacija“ koja ima slogan „Pozeleni pre nego što zeleno ode“.

Razgovarao sam sa sadašnjim predsednikom kluba, 17-godišnjim Risom Grenlandom, kao i njegovom sestrom Marijom, i Džonatanom Šoom — obojica sa 15 godina i oba potpredsednika — o njihovim aktivnostima i ciljevima. Čak i dok deluju lokalno, razmišljaju i globalno.

Ema Luis (EL): Kako je počela „Zelena generacija“?

Maria Grinlend (MG): Grupa studenata je započela rad grupe 1990-ih. Među tim studentima su bili [sadašnji ministar životne sredine] Metju Samuda i [opozicioni politički kandidat] Imani Dankan-Prajs. U stvari, Metju je nedavno zasadio drveće u školi, sa odeljenjem za šumarstvo. Trenutno imamo oko 50 članova, uzrasta od 12 do 18 godina, tako da uključujemo celu školu.

EL: Na koje ste projekte najponosniji?

Ris Grinlend (RG): Više informacija o našim aktivnostima naći ćete na našoj Instagram stranici. „Monocikl” je jedan. Reč je o inicijativi da se recikliraju školske uniforme. Pre nekoliko godina, prerastao sam svoju kaki (žutomrka, boja zemlje, prim.prev.) uniformu – većina jamajčanskih škola ima uniforme kaki boje za dečake. Pitao sam se kako bismo mogli da ih promenimo. Mnogi studenti sa Jamajke imaju samo jedan komplet uniformi, koji svakodnevno peru. Uz pomoć Marije i Džordana Nakaša [još jedan član kluba] počeli smo da prikupljamo i redistribuiramo uniforme – dva miliona [jamajčanskih] dolara vredne [oko 13.000 američkih dolara], kako ne bi propale. Radi se od otpadu.

Planiramo da proširimo ovaj program. Imamo novu akciju koja počinje krajem juna i nastavlja se tokom leta. Naše aktivnosti su smanjene za dve godine, tokom COVID-19 kada je škola bila zatvorena. Međuti, tokom COVID-a, radili smo u maske i školski pribor. Dobili smo veliku korporativnu podršku i […] napravili maske. Trenutno su maske i dalje obavezne u školama. Takođe smo započeli kampanju „Isecite i bacite“, koja ohrabruje učenike da odseku konce svojih maski i recikliraju ih, kako bi zaštitili divlje životinje kao što su morske ptice koje ugrožavaju maske sa konopcima.

Početkom godine pravimo kalendar aktivnosti, koristeći neke od „posebnih dana životne sredine“ kao što je

Brat i sestra Marija i Ris Grenland, pokazuju školske uniforme iz inicijative za reciklažu njihovog školskog ekološkog kluba. Fotografija ljubaznošću Zelene generacije, koristi se uz dozvolu.

EL: Pričajte mi o vašoj „Nedelji nultog otpada“.

RG: To je bio naš prvi posao. Imali smo drugačiji događaj ili temu za svaki dan u nedelji: Ponedeljak bez mesa je trebalo da istakne da proizvodnja mesa, stočarstvo, itd. mnogo doprinose emisiji gasova staklene bašte.

Tee Totes utorak je uključivao mlađe učenike. Radili smo sa savetnicima za usmeravanje i naučili učenike polaznih razreda kako da naprave torbe od starih majica, tako da nisu morali da kupuju torbe i koristili bi manje plastike.

Sreda bez vetra je bila posvećena uštedi energije. Želeli smo da ljudi razmisle o načinima da smanje potrošnju električne energije.

Sadnju drveća u četvrtak je podržalo Odeljenje za šumarstvo, koje predvodi Nacionalnu inicijativu za sadnju drveća za obnovu šuma, borbu protiv klimatskih promena i stvaranje više zelenih površina za sve.

Petak brze mode uključio je akciju odeće za donacije dečjim domovima. Ima toliko mnogo otpada u modnoj industriji.

Takođe smo održali lov na smetlare/kviz u školskom dvorištu, kako bismo podigli svest među kolegama učenicima. Pokušavamo da prenesemo poruke putem najava na školskoj skupštini, flajera i infografika, kao i preko naše IG stranice.

Mladi jamajčani ekolozi Džonatan Šo i Marija Grenland, duboko u smeću. Fotografija ljubaznošću Zelene generacije, koristi se uz dozvolu.

EL: Koji oblik podrške dobijate od nastavnika, administratora i učenika?

DŽonatan Šo (JS): Mislim da smo dobili priličnu podršku u školi. Učenici nižih razreda takođe dolaze i pokazuju podršku. Imali smo 60 učesnika na nedavnom onlajn sastanku kluba. Trenutno nas je manje, jer je većina na raspustu. Ponovo se spremamo, jer smo tek u februaru ove godine nastavili sa nastavom licem u lice.

EL: Šta je sa vašim porodicama, prijateljima, roditeljima?

MG: Naše porodice nam pružaju veliku podršku. Naši roditelji već učestvuju u ovome. Neki roditelji su čak bili gosti predavači na sastancima kluba: na primer, jedan otac je govorio o kompostiranju.

Karolina Mefud iz fondacije Grejs Kennedi je bila od velike pomoći. Uradili smo nekoliko čišćenja plaža sa njima i imali smo veoma dobar odziv. Planiramo da posetimo projekat Čišćenje okeana u luci Kingston, zbog čega smo veoma uzbuđeni. Skupljaju smeće iz tri jaruge koje se slivaju u luku koja je tako zagađena.

Članovi Zelene generacije sa senatorom Metjuom Samudom, ministrom odgovornim za životnu sredinu i klimatske promene u kabinetu premijera nakon sesije o sadnji drveća na koledžu Campion. Samuda (u plavoj košulji i kravati) je bivši učenik škole. Fotografija ljubaznošću Zelene generacije, koristi se uz dozvolu.

EL: Da li ste zadovoljni uticajem koji ste napravili?

RG: Ja sam predsednik sa najdužim stažom u istoriji kluba. Neki od naših ciljeva su ostvareni. Tee Totes je oslonac nastavnog plana i programa za prvi razred, tako da učenici uče o otpadu. Klub je prerastao u punu učionicu učenika. Na svom vrhuncu, imao je 100 članova.

EL: Koja su glavna pitanja koja vas brinu u pogledu životne sredine?

RG: Zagađenje! Odnosno, zagađenje čvrstim otpadom. Kada vidite mangrove (drvo ili žbun koji raste uglavnom u tropskim obalnim močvarama koje su poplavljene tokom plime prim.prev.) u luci Kingston, to je šokantno. Vlada treba da se fokusira na veliko čišćenje širom zemlje. Jamajka je ostrvo. Mnogi Jamajčani zarađuju za život duž obale. Sve ovo direktno utiče na ribare.

MG: Kada čistite plaže, vidite veličinu problema. Kada satima radite na skupljanju smeća, pogledate okolo i vidite da je ostalo još toliko za čišćenje.

JS: Slažem se u potpunosti. Zelena generacija će, nadamo se, ohrabriti sledeću generaciju mladih lidera — i kreatora politike. Važno je da postanu ekološki svesniji.

EL: Šta mislite o klimatskim promenama?

RG: To je ogromna pretnja. Svetski lideri treba da pojačaju svoju igru i prestanu da obećavaju. Želimo akciju.

EL: Šta mislite kako bi se vaše aktivnosti mogle kopirati u drugim školama koje možda nemaju resurse koje vaša škola ima?

RG: Bili biste iznenađeni kada biste saznali da mnoge škole, posebno srednje tehničke škole, imaju ekološke klubove. Nedaleko od nas Gimnazija Papine ima potpuno funkcionalnu školsku farmu; to je uključeno u njihov nastavni plan i program. Voleo bih da vidim više partnerstava sa drugim školskim ekološkim klubovima. Mogli bismo više da sarađujemo za veći uticaj. Ali verujem da se stvari menjaju na bolje.

EL: Ko vas inspiriše?

RG: Ser David Atenboro jer je on jednostavno neverovatan. On je učinio toliko toga da ljudi svih uzrasta širom sveta postanu svesniji toliko mnogo aspekata našeg okruženja — dobrih i loših. Slušajući ga ne možete a da ne budete inspirisani jer svaki put naučite nešto novo i shvatite koliko je naš prirodni svet ugrožen i da svi treba da pokušamo da učinimo šta možemo da ga sačuvamo.

MG: Dr Džejn Gudol, jer smatram da je zaštita našeg biodiverziteta i edukacija drugih o njemu izuzetno važna. Divim se njenoj posvećenosti i očiglednoj ljubavi prema onome što radi.

JS: Mislim da me, generalno, inspirišu ljudi koji redovno izlaze u odbranu ekoloških pitanja i suočavaju se sa institucijama koje tome štete, grupe poput Petkovi za budućnost i Grinpis/a>.

EL: Da li ste optimisti u pogledu budućnosti planetet?

MG: Kada pogledam realnost, nisam optimista. Ali mislim da ne treba tek tako odustati. Voleo bih da verujem da se nešto može spasiti.

JS: Ima još mnogo toga da se uradi i nisam sasvim uveren da ćemo videti bilo kakvo poboljšanje. Tehnologija nam može dati određeni stepen nade, ali mislim da to možda neće biti dovoljno. Ne mislim da je sve to propast i sumor, a svest raste. Ali to mora biti praćeno akcijom.

RG: Ne mogu reći da sam veliki optimista, ali možda jesam više nego pre nekoliko godina. Barem svetski lideri sada priznaju da se klimatske promene dešavaju.

Ne radi se dovoljno u klimatskim akcijama. Treba nam jače ministarstvo životne sredine. Ekološka pitanja nisu ni u vestimas! Da, Jamajka je imala „zabranu plastike“, ali nam je potrebno mnogo više akcija te vrste.

Za male ostrvske države u razvoju (SIDS) kao što je Jamajka, to je ogroman problem — za nas, za našu decu i za decu naše dece.

Moji unuci možda neće znati kakvog je ukusa riba!

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.