- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Dekolonizacija podataka za borbu protiv digitalnog autoritarizma

Kategorije: Kina, Ljudska prava, Most, GV Podrška, Unfreedom Monitor

Slika Parkera Kofmana [1] na Unsplash-u [2]. Slobodno se koristi pod Unsplash licencom [3].

Poslednjih godina mnogo se pisalo o rastućoj pretnji koju predstavljaju vlade koje sve više prikupljaju, ograničavaju i manipulišu podacima u autoritarne svrhe. Dok su „podaci“ ključni za razumevanje promene prirode državne represije, oni imaju dvostruku ulogu u digitalnim autokratijama: oruđe ugnjetavanja i takođe sredstvo kolonijalizma i asimilacije.

Godine 2016., Tačer, O’Salivan, i Mahmudi su koristili metaforu „kolonijalizam podataka“ u svom istraživanju [4] kako bi opisali kako vladina kontrola i posedovanje podataka stvara asimetriju moći između njih i njihovih građana. Prema Escalante et al [5]., kolonijalizam podataka se odnosi na „zasićenost sveta tokovima podataka, ali i na zajednice i planetarne prostore čija je moć da kažu ne izbrisana.” Uprkos proizvodnji ogromne količine podataka, korisnici pametnih telefona, računara i raznih tehnologija imaju minimalno vlasništvo nad tim podacima. Međutim, države nastavljaju da kolonizuju akumulirane podatke koji odražavaju skoro svaki aspekt života njihovih građana — kao što su njihova etnička pripadnost, politički stavovi, verske i duhovne prakse, zdravlje i seksualna orijentacija — za svoje političke interese. Kolonijalizacija podataka, dakle, označava novu strategiju za države i velike tehnološke kompanije da koriste tehnologiju u represivne svrhe.

Nedavna ilustracija toga kako državno vođen kolonijalizam podataka predstavlja pretnju pojedincima, posebno pripadnicima rasnih, etničkih i verskih manjinskih grupa, jeste akumulacija i pristup biopodacima od strane kineske vlade [6] u autonomnom regionu Sinđang Ujgur (XUAR). Vlada vodi opsežan projekat asimilacije u KSUAR-u, koji je sedam zemalja, uključujući Sjedinjene Države, prepoznao kao kulturni genocid nad manjinskim Ujgurima. Nedavno curenje evidencije kineske vlade [7] iz biroa javne bezbednosti u KSUAR-u još jednom je otkrilo militarizovanu i nehumanu prirodu zatočeničkih logora, gde je više od milion Ujgura bilo proizvoljno zatočeno [8]Kolonizacija bioloških podataka od strane vlade je kritičan aspekt njenog projekta asimilacije.

2016., Kineska vlada je pokrenula program „Lekarski pregled za sve” [9] koji zahteva prikupljanje bioloških podataka Ujgura pod izgovorom besplatne zdravstvene zaštite. Prikupljeni podaci predstavljaju veoma detaljne biološke profile Ujgura, od šara šarenice do uzoraka DNK. Na taj način, Lekarski pregled za sve olakšava vladino širenje digitalnog autoritarizma na dva načina. Prvo, pruža nove mogućnosti za nadzor u KSUAR-u. Sarađujući sa lokalnim kompanijama visoke tehnologije, kineska vlada stvara složenu mrežu za nadzor koristeći biopodatke Ujgura. Otisci šarenice, glasovni obrasci i bilo koji drugi biološki dokaz o Ujgurima se koriste za razvoj novih tehnologija nadzora [10] kako bi se lako identifikovale, klasifikovale i označile manjine. Stoga, vlada praktikuje proširenu verziju digitalnog autoritarizma kako bi ugnjetavala manjine u regionu. Drugo, državni monopol nad biopodacima omogućava asimilaciju Ujgura jer službenici otkrivaju žene koje su trudne ili „treba“ da budu podvrgnute prinudnom abortusu i prisilnoj sterilizaciji [11]. akle, državni kolonijalizam podataka otvara put za ugnjetavanje, asimilaciju i stalne zločine u KSUAR-u.

Kolonijalizam podataka je sličan tradicionalnom kolonijalizmu u smislu prisvajanja ljudskog života. Države stoga koriste svoje vlasništvo nad podacima da regulišu ponašanje i kulturne i verske prakse manjina. Nedavni izveštaj Citizen Lab-a o digitalnoj transnacionalnoj represiji [12] pokazuje da digitalne autokratije koriste prednosti kolonizovanih podataka da regulišu ponašanje svojih građana i ugnjetavaju ih čak i kada su u inostranstvu. Prema izveštaju, zemlje poput Kine, Saudijske Arabije, Sirije i Vijetnama koriste različite tehnologije da ućutkaju i zastraše antivladine aktiviste u inostranstvu. Suočeni sa tehnološkom represijom, aktivisti intervjuisani u izveštaju pominju emocionalni stres i nesigurnosti koje doživljavaju.Prema aktivistima u inostranstvu, transnacionalna represija njihovih vlada ih tera da promene svoje ponašanje na mnogo načina: „održavanje niskog profila na mreži, objavljivanje slika određenih lokacija tek nakon što ih napuste i traženje da se biografije konferencija drže van mreže“ su neki od njih. Oni se takođe odnose na digitalno ciljanje njihovih porodica. U izveštaju, ujgurski aktivista u inostranstvu navodi da je kineska vlada primorala njegove rođake da rade kao punomoćnici kako bi prikupili informacije o njemu tokom njihovih WeChat (Ćaskamo) razgovora.

U svetlu ovih primera, postoji potreba za dekolonizacijom podataka kako bi se suočili sa digitalnim autoritarizmom. Ali kako? Primarna strategija bi mogla biti podsticanje ljudi da budu kreatori sopstvenih tehnoloških alata [13] umesto da se ponašaju kao puki potrošači. Iako mnogi ljudi imaju tehničke veštine izvan osnovnog kodiranja, ljudi se i dalje u velikoj meri oslanjaju na unapred određeni tehnološki softver i algoritme. Korisnici tehnologije, posebno oni iz manjinskih i autohtonih grupa, treba da budu u mogućnosti da aktivno učestvuju u procesima stvaranja tehnologije. Ovaj cilj se može postići samo kroz redizajniran i inkluzivniji obrazovni sistem koji pruža neophodne alate za tehnički razvoj pojedinaca. 

Druga strategija bi mogla biti pozivanje autoritarnih zemalja na odgovornost ako kolonizuju podatke u represivne svrhe. Međunarodno društvo treba da se zalaže za bolje tehnološke zakone i propise koje bi pratile političke i građanske inicijative. Tehnologija se brzo razvija dok kreiranje tehnoloških politika i zakona traje mnogo duže. Kao rezultat toga, autokratije koriste postojeće praznine u propisima. Politički i pravni propisi koji bolje odgovaraju mogu sprečiti rizik od budućih kršenja. Na ovaj način, čak i ako se ne eliminiše odmah, stepen kolonijalizma podataka može biti smanjen.


Molimo vas da posetite stranicu projekta za više tekstova Monitora neslobode [14].