- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Sovjetski Savez je postojao 70 godina, ali ne očekujte da ćete ga naći kao lokaciju u svetu stripova

Kategorije: Centralna Azija & Kavkaz, Istočna & Centralna Evropa, Azerbejdžan, Belorusija, Estonija, Gruzija, Jermenija, Kazahstan, Kirgistan, Letonija, Litvanija, Moldavija, Rusija, Tadžikistan, Turkmenistan, Ukrajina, Uzbekistan, Istorija, Literatura, Umetnost i kultura, Most
[1]

Vrlo malo stripova je postavljeno u Sovjetski Savez. Izuzeci su „Korto Malteze u Sibiru, „Zlatna kuća Samarkanda“ i „Supermen: Crveni sin. Fotografija Filipa Stojanovskog (CC-BY 2.0 [2]) prikazuje nedavna izdanja tri stripa, objavljena u Srbiji.

Sovjetski Savez je postojao 70 godina, od 1922. do 1991., i na svom vrhuncu obuhvatao je 15 [3] država koje su se protezale od Baltičkog preko Crnog mora do Beringovog moreuza. Uprkos svom značaju u svetskim poslovima tokom većeg dela 20. veka, postoji jedna oblast međunarodne kulture u kojoj SSSR [4] jedva da je postojao: svet stripa.

SSSR nije imao svoju industriju stripa [5], pa nije mogao da proizvodi priče o sebi. I iako je nekoliko njenih saveznika objavilo stripove dok su bili deo Istočnog bloka [6] predvođenog Sovjetskim Savezom, sa mogućim izuzetkom povremenih priča iz Drugog svetskog rata, čak ni oni nisu imali nijednu veliku seriju smeštenu u SSSR.

Između 1947. i 1991., tokom Hladnog rata [7], mejnstrim američki strip nije ponudio mnogo prilika svojoj publici da se upozna sa sovjetskim narodom i njihovim zemljama, mimo klišea „mi protiv njih”.

Dok su američki stripovi o superherojima imali mnogo priča koje su uključivale sovjetske likove, kao što je Marvelova Crna udovica (Nataša Romanof) [8], vrlo malo ih je bilo smješteno u SSSR. A kada su bili, slično filmovima o Džejmsu Bondu [9], nisu se baš doticali života tamo van ograničenih okruženja, kao što su vojne instalacije, moskovski Crveni trg i Kremlj, ili kancelarije KGB-a.

Baze podataka pratilaca DC [10] i Marvel [11] stripova pokazuju da samo mali deo mejnstrim priča o superherojima koristi SSSR kao lokaciju 286 (183 [10] + 93 [12] + 10 [13]) u poređenju sa preko 20.291 smeštenim u SAD (4,344 [14]15,404 [15] + 543 [16]). Odnos je oko 70 prema jedan.

Tintin u zemlji Sovjeta

Prvi primer velike serije stripova sa pričom smeštenim u Sovjetski Savez pojavio se nekoliko godina nakon njenog formiranja. Avanture proslavljenog francusko-belgijskog reportera Tintina počele su pričom iz 1929. „Tintin u zemlji Sovjeta [17].”

Naslovna strana izdanja od 1. maja 1930 Le Petit Vingtième [18], na kojoj je objavljeno “Tintin Revient!” („Tintin se vraća!”) iz svoje avanture u Sovjetskom Savezu. Foto [19]: Wikipedia (pošteno korišćenje).

Umesto da izveštava, tamo Tintin deluje više kao tajni agent, bori se protiv „zlih komunista“, koji su predstavljeni kao banda krvožednih pljačkaša koji eksploatišu bespomoćno, pokoreno stanovništvo, kradući im hranu i ubijajući po svojoj volji. Oni se takođe vide kao nesposobne osobe koje nisu u stanju da uhvate heroja, koji se trijumfalno vraća kući u Brisel na doček heroja uz navijanje publike.

Kao osnovu za svoju prvu priču o Tintinu, autor Erže [20] iskoristio je veliki deo sadržaja anti-boljševičkog [21] pamfleta iz 1928. godine“Moscou sans voiles” [22](„Moskva bez velova“) bivšeg belgijskog diplomate Žozefa Dujea [23].

Izgleda da je ova priča takođe postavila standard za prikazivanje „Sovjetske Rusije“ kao sumorne i sumorne zimske pustoši, sa ledenom hladnoćom kao motivom koji se ponavlja.

Iako je prva serija bila komercijalno uspešna, autor je ovo delo smatrao nestandardnim i sirovim, i decenijama je odbijao zahteve za ponovno štampanje. Herge je pristao na ponovno objavljivanje tek 1973. kao reakcija na skupa nelicencirana izdanja „srednjeg kvaliteta“ koja su iskoristila rastuću bazu obožavatelja. U narednim decenijama, ranije izbegavana epizoda je „normalizovana” kao deo zbirki i ponovo je objavljivana u Belgiji i inostranstvu kroz prevode.

Ljubitelji stripa ovu epizodu uglavnom smatraju referencom u diskusijama koje suprotstavljaju Eržeova kasnija dela. Komentar o hrvatskom izdanju iz 2011. [24] na Stripovi.com, forumu/enciklopediji za objavljivanje stripova širom regiona bivše Jugoslavije, sumira opšti utisak zajednice:

Šovinistički, imperijalistički, rasistički, avantiristički. Zanimljiv jer pokazuje od kud je Tintin krenuo i ne puno više od toga.

[25]

Hrvatski album u tvrdom povezu koji sadrži „Tintin u zemlji Sovjeta i Tintin u Kongu” [24] (2011) i srpsko izdanje njegove parodije, „Spirou u zemlji Sovjeta” [26] (2021). Fotografija Filipa Stojanovskog, CC-BY.

Spirou & Fantasio: Pre i posle

Spirou à Moscou, naslovnica belgijskog izdanja iz 1990. od Dupuisa. Fotografija [27] sa Wikipedije, poštena upotreba.

Francusko-belgijski strip duo Spirou & Fantasio [28] imao je dve avanture u SSSR-u. Prvi je objavljen 1990. kao album “Spirou à Moscou” [27](Spirou u Moskvi). Ima lagan ton, karikirajući mnoge zapadnjačke stereotipe o Sovjetima [29], kao što je igranje samoubilačkog ruskog ruleta [30] i muškarci koji se pozdravljaju ljubeći se u usta.

Za razliku od svog prethodnog sunarodnika Tintina, ovaj par heroja reportera pomaže vlastima da se bore protiv infiltracije mafije, koju vodi Fantaziov zli rođak Zantafio, koji koristi slavenizovani akronim Tanaziof [31] kao nadimak.

Njihov drugi dolazak u Sovjetski Savez objavljen je 2020. godine, otprilike tri decenije nakon njegovog raspada.

“Spirou chez les Soviets” [32] („Spirou među Sovjetima”) može se posmatrati kao pametna parodija na Tintinovu avanturu i prvo putovanje dua u Moskvu, prošireno „posetama“ sibirskom gulagu [33], kosmodromu Bajkonur [34] i divljom vožnjom vozom. Iako smeštena u kasne 1950-te, ova priča se bavi i pitanjem neodrživosti staljinističkog državnog socijalizma, kao i depresivnim efektima kombinovanog komercijalizma i siromaštva koji su karakterisali društvenu propast tokom 1990-ih.

Korto Malteze

Jedan značajan izuzetak od „norme“ industrije je kultni klasik Korto Malteze [35], koji je napravio legendarni italijanski kreator stripova Hugo Prat [36] (1927-1995). Glavni lik je romantična i amoralna lutalica, koju često prate likovi zasnovani na istorijskim ličnostima.

Na primer, epizoda Korto Malteze u Sibiru [37], objavljena 1974. godine, uključuje nemoralnog ruskog avanturistu Raspućina, stalnog lika zasnovanog na samoproglašenom svetom čoveku i carskom savetniku Grigoriju Raspućinu [38] (1869-1916). U Pratovom izmišljenom univerzumu, Raspućin se prvi put pojavljuje kao gusarski mornar u priči smeštenoj u 1913, [39], dok se epizoda smeštena u Sibiru dešava 1918. tokom Ruskog građanskog rata [40].

Zlatna kuća Samarkanda [41], objavljena 1967. godine, je još jedan grafički roman koji Korta Maltezea vodi na sovjetsku teritoriju. On posećuje Tursku, Iran i nekoliko zemalja Centralne Azije, uključujući tadašnji sovjetski Uzbekistan i Tadžikistan tokom lova na blago smešteno 1922. godine.

Italijanska naslovnica Zlatne kuće Samarkanda. Fotografija Paolo Sorbello, koristi se uz dozvolu.

U jednom trenutku ove priče, lokalne sovjetske vlasti zadržavaju Korta i trebalo bi da ga pogube, ali on „izvlači konce” i telefonira prijatelju koji interveniše u njegovo ime. Prijatelj mu je Josif Džugašvili, kasnije poznat kao Josef Staljin [42], koga je Malteze upoznao dok je budući diktator radio kao „stidljivi noćni portir” u Ancon0 [43], Italija, 1907.

Paolo Sorbello [44], urednik Greater Central Asia (Velike Centralne Azije) za Globalne glasove, analizirao je italijansko izdanje i primetio:

U toj epizodi, Korto umiljato naziva Staljina „Bepi” i žali se na neuspešnu telefonsku vezu, dok sovjetski oficir koji sluša primedbe kako pogranične ratne zone koje planira da poseti imaju još lošiju infrastrukturu. Prolazak kroz Centralnu Aziju tokom borbe za vlast između carske Rusije, panturkskih pokreta i sovjetske vojske je opasna avantura za Korta. Pratov narativ se vrti oko slabe odanosti koju su vojske na periferijama imperija imale prema velikim silama. Prebeg vojnika, povlačenje i korupcija na graničnim prelazima su uobičajena pojava u ovoj avanturi mornara.

Prema rečima Vladimira Bitoljanua, izdavača stripova i suosnivača knjižare Bunker stripova [45] u Skoplju, Severna Makedonija, način na koji je Sovjetski Savez prikazan u grafičkim romanima Huga Prata ne razlikuje se od romantičnih prikaza desetina drugih lokacija širom sveta. U izjavi za Globalne glasove on je objasnio:

„Za razliku od nekih drugih autora stripova iz njegovog vremena, Prat ne pribegava stereotipima koji opisuju Sovjete kao posebno negativne. Naravno, njegove priče su pune lokalnih heroja i zlikovaca u pozadini ratova i drugih sukoba, ali njegov stil je realističan u predstavljanju pozitivnih i negativnih strana ljudskog karaktera na nepretenciozan način i bez političke pristrasnosti.”

Ljubitelji stripova sveta, ujedinite se!

Jedan grafički roman superheroja smešten u Sovjetski Savez ima počasno priznanje iako je nastao 13 godina nakon njegovog raspada. Kritički hvaljena miniserija DC-ja Supermen Crveni sin [46] (2003) prikazuje alternativnu priču o poreklu „šta ako”: 1953, beba Supermena ne sleće u čudno kukuruzno polje srednjeg zapada SAD, već u plodne ravnice prekrivene pšenicom sovjetske Ukrajine. Shodno tome, Supermen postaje sovjetski patriota, koristeći svoje moći da unapredi distopijsku državu zasnovanu na staljinizmu [47].

Strip priče smeštene van poznatih lokacija mogu se hraniti postojećim glavnim pristrasnostima i animozitetima ili obogatiti razumevanje potrošača medija o dalekim zemljama i kulturama. Industrija stripa je pod egzistencijalnim pritiskom zbog opadanja štampe širom sveta, a jedan od načina da se prilagodite novom dobu je da ponudite zanimljive priče koje odražavaju globalizaciju i unakrsnu oplodnju između zajednica.