Može li aktivizam za LGBTQ+ prava biti ključan za preokretanje nazadne politike na Bliskom istoku?

Snimak ekrana za YouTube video Uhapšeni u Egiptu zbog podizanja zastave duginih boja, čiji je autor Human Rights Watch.

Autorka Kamil Arket

Dok mnoge zemlje širom sveta sve više usvajaju politike i prakse prilagođene LGBTQ+ zajednici, neke zemlje u regionu Bliskog istoka i Severne Afrike (eng. MENA) kreću se u suprotnom smeru.

Od Egipta preko Turske do Irana, vlade se suprotstavljaju prihvatanju LGBTQ+ zajednice, i čak pribegavaju društvenim medijima i mobilnim telefonima da bi je pratile i napadale. Društvene stigme takođe ometaju napredak. Zaista, LGBTQ+ zajednica na Bliskom istoku je pod značajnom pretnjom i zagovornici međunarodnih prava moraju da vrše pritisak na vlade MENA regiona da transformišu svoje politike kako bi stvorile inkluzivnije društvo bez straha i ugnjetavanja.

Iako se sadržaj zakona koji se odnose na LGBTQ+ osobe razlikuje od zemlje do zemlje u regionu MENA, većina nacija ima stroge zakone protiv homoseksualnosti, od kojih su mnogi nasleđeni od kolonijalnih sila kao što su Francuzi i Britanci. Pored toga, neke zemlje su usvojile zakone protiv istopolnih seksualnih odnosa ili izražavanja transrodnog identiteta na osnovu tumačenja šerijatskog prava. Ovi pravni okviri i postojeće društvene stigme u vezi sa queer ili transrodnim osobama u regionu sve više otežavaju pripadnicima LGBTQ+ zajednice da uspostave i održavaju bezbedne i inkluzivne prostore.

U jednom istaknutom slučaju u Egiptu, Sara Hegazi, egipatska queer feministkinja, uhapšena je nakon što je podigla zastavu duginih boja na koncertu u Kairu 2017. godine. Fotografija je objavljena na Fejsbuku i podeljena više puta, privlačeći pažnju i kritičara i zagovornika LGBTQ+ zajednice. Nekoliko dana nakon što je slika postala viralna, egipatska vlada je intervenisala, uhapsivši Hegazi zbog “pridruživanja zabranjenoj grupi koja ima za cilj mešanje u ustav.” Vlada je takođe pregledala snimke koncerta. Privela je desetine drugih posetilaca koncerta koji su istakli Prajd zastavu, kao i građane koje smatraju gej ili transrodnim osobama. Vlada je Hegazi držala u pritvoru tri meseca pre suđenja. Za to vreme, egipatske vlasti su je mučile elektrošokovima i boravkom u samici. Takođe su ohrabrivali druge zatvorenike da je napadnu i zlostavljaju. Nakon puštanja na slobodu, Hegazi je otišla u egzil u Toronto ali je, nažalost, 2020. godine oduzela sebi život.

Posle koncerta, egipatska vlada je takođe pokrenula masovnu kampanju hapšenja:

Kao deo ove kampanje, egipatske vlasti su kreirale lažne profile na platformama za upoznavanje istopolnih osoba i koristile ih da uhvate u klopku queer osobe.

U Iranu, ozloglašenom zbog pogubljivanja LGBTQ+ pojedinaca, nadzor platformi društvenih medija je stalno prisutan. LGBTQ+ zajednica se sve više seli na Tviter, Instagram i Telegram kako bi izrazila svoja osećanja nezadovoljstva prema iranskom režimu. U očima režima, homoseksualnost se smatra grehom koji se kažnjava smrću. Godine 2007. bivši predsednik Mahmud Ahmadinedžad je uzviknuo, “U Iranu nemamo homoseksualce,” dok je Merdad Bazrpaš, član parlamenta, izjavio da je “velika čast za Islamsku Republiku da krši prava homoseksualaca.” Zaista, iranska LGBTQ+ zajednica pati od ugnjetavanja i otuđenja od strane vlasti.

Pritisak na LGBTQ+ pojedince u Iranu pokazao se invazivnim i često brutalnim. Persijskim vlastima je dozvoljeno da indeksiraju aplikacije za društvene medije, kao što su Grindr i Hornet, da ucenjuju i hvataju pojedince u svoju opasnu zamku. Na aplikacijama kao što su Hotgram i Talaeii, verzijama Telegrama kojima je dozvoljeno da funkcionišu u Iranu (Telegram je zabranjen 2018. godine), vlasti mogu lako da hakuju aplikaciju zbog njene slabe politike privatnosti, a osnivači bi mogli biti prevareni da komuniciraju sa državnim zvaničnicima. Takva ograničenja i narušavanje privatnosti primoravaju mnoge u LGBTQ+ zajednici da pobegnu u liberalnije zemlje.

Anti-LGBTQ+ raspoloženje je takođe u porastu u Turskoj. Turski predsednik Redžep Tajip Erdogan rutinski daje neprijateljske i ponižavajuće komentare o LGBTQ+ zajednici, doprinoseći porastu anti-LGBTQ+ mržnje. Dugi niz godina Turska je smatrana tolerantnom zemljom koja se izdvaja u socijalno konzervativnom regionu MENA. Iako je homoseksualnost i dalje legalna u Turskoj, Erdogan je uložio značajna sredstva  u napadanje zajednice, što izaziva zabrinutost da bi u zemlji moglo doći do porasta zločina iz mržnje. Ovo napadanje je dovelo do toga da je Netflix otkazao seriju turske produkcije u kojoj se pojavljuje gej lik jer je vlada odbila da izda dozvolu za snimanje. Pored toga, prošlog juna turski mediji su bojkotovali francusku kompaniju sportske opreme Decathlon nakon što je ona izdala saopštenje u kojem se kaže da je solidarna sa LGBTQ+ zajednicom. Neki građani Turske veruju da ovi napori imaju za cilj da odvrate pažnju društva od neuspešne ekonomske i socijalne politike vlade.

Iako se ta zemlja ne smatra Bliskim istokom, vredi napomenuti da je Avganistan, koji deli granicu sa Iranom, trenutno usred LGBTQ+ krize. Iako stanje prava ove zajednice nije bilo idealno za vreme američke okupacije, rizik od nasilja i štete će se značajno povećati pod novom talibanskom vladom. Pre američke vojne okupacije Avganistana 2001. godine, talibani su bili dobro poznati po javnim pogubljenjima queer pojedinaca.

Sada kada ta grupa kontroliše zemlju, očekuju se slični ishodi. Prema izveštaju lista Los Angeles Times, tokom poslednjih nekoliko nedelja Talibani su se obračunavali sa brojnim segmentima stanovništva, uključujući i LGBTQ+ zajednicu. Pored toga, talibanski sudija je nedavno potvrdio za jednu nemačku medijsku kuću da je po šerijatskom pravu homoseksualnost nezakonita, i da će talibanski režim kažnjavati homoseksualnost kamenovanjem ili rušenjem zida na optuženog. Tokom proteklih nekoliko godina, mnogi queer Avganistanci su se razotkrili svojim porodicama i počeli da koriste telefone da komuniciraju i podržavaju jedni druge. Mnogi od ovih pojedinaca sada se plaše da će talibani zapleniti njihove uređaje i iskoristiti informacije koje pronađu da pohvataju i druge queer Avganistance.

Stambena zgrada osvetljena u duginim bojama za vreme Tel Aviv Prajd Nedelje, Izrael, 2015. Photo autor Edgardo W. Olivera (CC BY 2.0).

Uprkos napretku u pogledu LGBTQ+ prava u određenim delovima regiona, ova zajednica i dalje trpi. U Izraelu, zemlji u kojoj je vlada pod velikim uticajem verskih frakcija, zakonodavci su naglo napredovali u zadovoljavanju potreba LGBTQ+ zajednice. U širem regionu, aktivisti neumorno rade na borbi za svoja prava. Zaista, Tunis je sjajan primer snage LGBTQ+ zajednice, koja uspešno vrši pritisak na vladu da prekine analne preglede za krivično gonjenje homoseksualnosti.

Iako su ovi napori korak napred, zakoni koji kriminalizuju istopolne odnose opstaju. Organi vlasti se sve više oslanjaju na tehnologiju kako bi identifikovali i pratili članove ove zajednice. Slično onome što je zajednica uradila u Tunisu, zagovornici međunarodnih LGBTQ+ prava moraju nastaviti da vrše pritisak na vlade u regionu MENA da transformišu svoju politiku. Takve politike bi poboljšale situaciju za LGBTQ+ osobe, pružajući ovoj zajednici zaštitu i liberalnost, a istovremeno bi zaustavile nazadni obrazac koji je trenutno evidentan u regionu.

 Kamil Arket je konsultantkinja za međunarodni terorizam, zainteresovana za LGBTQ+ prava.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.