Ova priča Sanelae Tufekčić je prvobitno objavljena na Balkan Diskursu, [2] projektu Centra za Postkonfliktna Istraživanja [3] (PCRC). [4] Globalni Glasovi objavljuju uređenu verziju kao deo sporazuma o deljenju sadržaja
Podnožje brda Cincar [5], nedaleko od grada Livno, u serverozapadnoj Bosni i Hercegovini (BiH), skoro 50 godina je dom za oko 400 divljih konja. Životinje su uspele sa se svih ovih godina prilagode teškim vremenskim uslovima i da prežive lovokradice i predatore. U pejzažu koji čine ogromni pašnjaci i šuma, ove veličanstvene životinje su jedinstvena pojava u ovom delu Evrope.
Sve do 1950-ih njihovi preci su se koristili u poljoprivredne svrhe, ali kada su njihovi vlasnici počeli da koriste mehanizovanija sredstva poljoprivredne proizvodnje, održavanje konja je postalo preskupo i oni su bili napušteni.
Iako se divlji konji u Livnu uglavnom okupljaju u oblasti visoravni Krug ispod planine Cincar, primećeni su i kako prolaze planinskim prelazom Borova Glava na granici između Livanjskog i Kupreškog regiona.
Tokom letnjih meseci, ljudi koji putuju preko planine Cincar imaju šansu da vide konje koji kreću na put kako bi pronašli hranu. Konji moraju da pređu i glavni put, duž koga se nalaze dva udubljenja sa vodom — jedini izvor vode u oblasti bez reka i jezera. Pošto je vodu tako teško pronaći, ovakvi bunari su posebno napravljeni za konje od strane članova Planinarsko-ekološkog društva Borova Glava [9].
Prelazak magistralnog puta, međutim, predstavlja rizik. U julu 2015. godine, komunalno vozilo kojim se prevozio gradonačelnik Knina, grada u susednoj Hrvatskoj, udario je jednog od konja [13], ostavivši ga sa polomljenom nogom. Konju je veoma teško da se oporaviti od slomljene noge, pa je, kao što je često slučaj u ovoj situaciji, životinja morala biti uspavana.
Ali ovaj inače tragični događaj imao je i nešto dobro u sebi. Naime, izazvao je veliku pažnju javnosti za stado, a livanjsko planinarsko-ekološko društvo Borova Glava preduzelo je dodatne mere da osigura zaštitu i brigu o konjima.
2013. godine, lokalna uprava [15] u Livnu je usvojila regulaciju po kojoj je lov na konje nezakonita aktivnost. Ranije su krivolovci ubijali konje zbog njihovog mesa, ali otkad je uredba donesena, nije bilo izveštaja o krivolovu. Međutim, krivolovci i dalje predstavljaju problem za ove konje, a bilo je i nekoliko slučajeva kada su vukovi napali stado.
Ova uredba je privremeno suspendovana u decembru 2017. godine [16], kada je opština tražila od državnih institucija da daju sredstva za zaštitu konja. Razlog su bili povećani zahtevi za nadoknadu štete [17] od strane vozača koji su imali saobraćajne nesreće u vezi sa stadom. Rizik se povećava tokom zime, jer konji dolaze na put da ližu so koju putari postave za topljenje leda.
Broj divljih konja u Livnu se povećao sa 286 u 2013 na 418 u 2019, a 65 novih ždrebadi rođeno je samo 2019. godine. Oni su postali atrakcija za veliki broj posetilaca koji dolaze da ih gledaju i fotografišu.
Konji trenutno imaju 145 kvadratnih kilometara određenih za ispašu i život, što je dovoljno za održavanje trenutne populacije. Takođe je u toku stvaranje novog udubljenja sa vodom koje se nalazi u podnožju planine Cincar.
Livanjski divlji konji su postali jedna od najpopularnijih turističkih atrakcija tog područja i mnogi posetioci iz celog sveta dolaze da vide jedan od retkih primera divljih konja koji još uvek postoji u Evropi. Identifikovano je sedam različitih stada, a neki su se konji odvojili od svojih stada kako bi sami lutali pejzažima.