- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Dok Putin propoveda o ‘suverenitetu’ i tehnološkoj modernizaciji, stručnjaci tuguju zbog gubitka sloboda na internetu

Kategorije: Istočna & Centralna Evropa, Rusija, Censorship, Digitalni aktivizam, Ljudska prava, Politika, Prava, Sloboda govora, Tehnika, RuNet Echo, GV Podrška

U svom godišnjem obraćanju, Vladimir Putin je obećao Rusima brži i pouzdaniji internet; stručnjaci kažu da sigurno neće biti slobodniji. // TASS/kremlin.ru pod CC2.0

Vladimir Putin se 20. februara obratio ruskom parlamentu u svom godišnjem obraćanju [1]. Obećao je ogromna ulaganja u socijalne programe i civilnu infrastrukturu, posebno ističući internet tehnologije:

Уже в текущем году необходимо принять генеральную схему развития инфраструктуры цифровой экономики, включая сети телекоммуникаций, мощности по хранению и обработке данных. И здесь также нужно смотреть вперёд. Задача ближайших лет – организовать повсеместный доступ к высокоскоростному интернету, начать эксплуатацию систем связи пятого поколения, 5G.

Ove godine moramo da usvojimo glavni plan za razvoj infrastrukture digitalne ekonomije, uključujući telekomunikacione mreže, kao i kapacitete za skladištenje i obradu podataka. I ovde moramo da gledamo napred. Zadatak za narednih nekoliko godina je da se osigura univerzalni pristup brzom internetu i da se počnu koristiti 5G komunikacione mreže.

Možda zvuči progresivno da se poboljša internet infrastruktura i omogući da svi Rusi budu na mreži. Međutim, sve to će se desiti u vreme nezabeležene online kontrole informacija u Rusiji. 

U februaru su objavljena dva izveštaja koja su zabeležila oštar, stalan trend pada internet sloboda. Zaista, čini se da će, dok će više Rusa imati pristup internetu, to biti internet koji će se zasnivati na vladinim sve strožim uslovima.

Jedno istraživanje urađeno [2] od strane agencije Agora, grupe za ljudska prava, navodi različite načine na koje ruske vlasti sputavaju individualne korisnike, društvene mreže i internet medije. Najznačajniji trend, navodi Agora je talas zakona i propisa koji prisiljava pružaoce internet usluga i tehnološke divove da “prate” sadržaj na internetu u ime ruske vlade.

U više navrata, pružaoci internet usluga su bili primorani da blokiraju pristup web stranicama za objavljivanje informacija o sudskim postupcima ili otkrivanje korupcije u vladi. U jednom slučaju visokog profila, provajderima je naređeno da blokiraju pristup web-stranici Alekseja Navalnog [3], istaknutog opozicionog aktiviste i borca protiv korupcije. Agorin izveštaj navodi sledeće:

Власти подготавливают почву для блокировки сервисов, которые считают основными катализаторами массовых протестов, пытаясь представить ее как требование соблюдать национальное законодательство. Делегирование полицейских и цензорских функций частным игрокам не только минимизирует ущерб репутации, но и, очевидно, более оправдано с точки зрения расходования ресурсов и эффективности контроля

Vlasti utiru put blokiranju on-line usluga koje vide kao katalizatore za masovne proteste, dok pokušavaju da predstave ovu represivnu akciju samo kao zahtev za poštovanje nacionalnih zakona. Dodeljivanje funkcija nadgledanja i cenzure privatnim akterima ne samo da smanjuje reputaciju, već osigurava i efiksniju kontrolu i potrošnju.

Agora takođe napominje da je došlo do naglog povećanja ograničenja na pojedine sadržaje: ukupno je 2018. godine cenzurirano 662.842, u odnosu na 115.706 u 2017. godini. To uključuje blokirane web-lokacije i pojedinačne URL-ove, online novinske članke, postove društvenih medija koji važe za “ekstremističke” ili “zapaljive” itd.

U retkim slučajevima dobrih vesti, jedna od najozloglašenijih tačaka ruskog krivičnog zakona, članak 282, (“Podsticanje mržnje ili neprijateljstva, kao i poniženje ljudskog dostojanstva”,) odgovorno je za većinu krivičnih postupaka za online govor, usvojen je amandmanom [4] koji je usvojen u decembru 2018. godine. Izgleda da je to dovelo do smanjenja krivičnih gonjenja u vezi sa govorom na internetu. Međutim, pravni stručnjaci su skeptični u pogledu moguće “liberalizacije” ruskih zakona.

Agorin izveštaj predviđa da javni tužoci mogu preći na korišćenje drugih, manje strogih članaka i u krivičnom iu upravnom kodeksu da bi kaznili neslaganje. To bi im omogućilo da ućutkaju pojedine korisnike i organizacije, dok bi izazvali manje vidljivu reakciju javnosti.

Agora takođe napominje da zapadne IT platforme sve više pristaju na zahteve ruskih vlasti, trend koji je Runet Echo ranije pokrivao [5]. Navodeći Google-ov Izveštaj o transparentnosti [6], Agora kaže da je Google u junu 2018. godine zadovoljio 79 odsto svih zahteva za uklanjanje podataka od strane ruske vlade, dok je samo 62 odsto sličnih zahteva od američkih vlasti ispoštovno. Googleov izveštaj pokazuje da su zahtevi ruske vlade za uklanjanje sadržaja porasli petostruko za šest meseci 2016. godine, sa 2.045 u junu na 11.164 u decembru.

Što se tiče Google-a, nije ispunio nijedan od 94 zaheva za uklanjanje od strane ruske vlade koje je klasifikovao pod “kritika Vlade.” Google takođe daje neke primere sadržaja koji uklanjaju, a značajan deo je zaista opasan za javnost: oglasi za ilegalne kockarnice koji na prevaru ljudima uzimaju teško zarađene rubalje, nasilna rasistička propaganda, internet tržišta lekova koji prodaju opasne supstance itd.

Međutim, Google je spremno dočekao zahteve za uklanjanje videa aktivista [7] koji pozivaju na borbu protiv korupcije — jer su ti skupovi proizvoljno proglašeni “nesankcionisanim” i time kršili strogo restriktivan zakona usmeren na gušenje javnog mišljenja.

Twitter, Google i Facebook su pokazali da su voljni da uklone sadržaj ili da ga učine nedostupnim za ruske korisnike [8] kada dobiju zahteve od ruskih vlasti da poštuju lokalne zakone. Malo je naznaka da kompanije uzimaju u obzir izuzetno restriktivnu prirodu nekih od ovih zakona, ili da ih upoređuju sa ruskim ustavom.

Još jedan izveštaj Društva za zaštitu interneta [9] (DZI) još je mračniji u svojim predviđanjima: naslovljen je “Novogodišnji pesimizam,” i beleži najduži i najoštriji pad indeksa slobode govora na internetu od početka merenja 2016. godine. DZI navodi sedam događaja koji su utucali na indeks u januaru, i svi na negativan način: od novih zakonskih propisa do istaknutih slučajeva, kao što je krivično gonjenje [10] Iane Antonove, pedijatrijskog hirurga u Krasnodaru, koja je bio meta za deljenje videozapisa od strane Open Russia (Otvorena Rusija), aktivističkog medija koji je proglašen za “nepoželjnu organizaciju.”

Povezanost s “nepoželjnom organizacijom” — na listi koju propisuje vlada [11] uključuje i Nacionalnu zadužbinu za demokratiju i Fondaciju za otvoreno društvo — predstavlja prekršaj koji se kažnjava zakonom koji je 2015. uveden nizom kazni, od teške kazne do zatvorske. Deljenje Facebook video materijala se takođe smatra za “saradnju sa nekom nepoželjnom organizacijom,” a to je Antonova naučila na teži način.

Izveštaj DZI-ja je takođe naglasio potencijalno oštećenje “zakona Klišas”, koji je došao kao deo paketa restriktivnih zakona koji se trenutno razmatraju u ruskom parlamentu.

Nazvan po svom autoru, senatoru Andreju Klišasu, nacrt zakona ima za cilj da stvori “suverenu” infrastrukturu [12] za ruski internet, navodno kako bi ga zaštitio od stranog uplitanja. Drugi, zakon “protiv lažnih vesti” [13] kome je Klišasa takođe koautor, još je kontroverzniji i gotovo univerzalno osuđen od strane stručnjaka. Ipak, oba su usvojena u prvom čitanju zahvaljujući ogromnoj većini koju vladajuća stranka Jedinstvena Rusija drži u parlamentu.

Izgleda da je ruska vlada konačno sigurna u svoju sposobnost da kontroliše on-line aktivnosti — tako uverena da sada može da ponudi pristup internetu svim Rusima, bez straha od posledica.