Pokušaj ISIL-a da lokalizovanom propagandom zloupotrebi ratne rane na Balkanu

Sećanja na rat 1992 – 1995. godine su u Bosni i Hercegovini i dalje sveža. Muralom pored dečjeg igrališta se odaje počast poginulima u Sarajevu (“U spomen na pale šehide i borce Velešić”). Usmeravajući svoju propagandu ka Bosancima, Daeš pokušava da iskoristi rane iz prošlog rata. Fotografija: GV, CC-BY.

Prošlih meseci je militaristička grupa ISIL devastirala ogromne delove Iraka i Sirije kako bi se uspostavio “kalifat”. Uporedo sa tim je ojačana propaganda usmerena ka području Zapadnog Balkana.

Države Zapadnog Balkana – Albanija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo, Crna Gora i Srbija – su države sa velikim udelom muslimanske populacije. Iskorištavajući i usmeravajući propagandu ka njima, Daeš pokušava da iskoristi rane iz jugoslovenskih ratova iz devedesetih godina, kada su ljudi bili podeljeni na osnovu etničkih i religijskih linija.

Medijski centar ISIL (poznatog i kao Islamska država, Daeš i ISIS) je 8. juna objavio deseti broj njihovog online magazina Rumija. Magazin je cirkulisao na devet jezika, uključujući i bosanski. Svaka od tih devet verzija časopisa je imala sadržaj prilagođen svojim simpatizerima u različitim regionima sveta.

Rumiyah je i pre toga objavljivala sadržaj na bosanskom, ali je ovo bio prvi put da su objavili poruku upućenu isključivo građanima Zapadnog Balkana. U njoj Daeš tvrdi da nisu zaboravili region gde će doneti “krv za neprijatelje i med za prijatelje”. U pretnjama upućenim neverničkim narodima Srbima i Hrvatima, oživljeni su ratni zločini protiv Muslimana. Poruka sadrži i zlokobne pretnje otpadnicima od islamske verte (“murtadd”), gde se misli na većinu lokalnog muslimanskog stanovništva u BiH, Srbiji, Albaniji, Kosovu i Makedoniji koje ne podržava nijedan vid islamskog radikalizma.

Iako veliki broj Muslimana živi i u drugim balkanskim državama, Daešova objava ne spominje njih, a ni gradove u kojima žive kao buduće mete za vojnike koji “odrubljuju glave i prolivaju krv nevernika dok im se ne pokore i ne počnu plaćati porez”. Twitter korisnik iz Bugarske ističe da to njemu ne smeta.

Daeš nas već drugi put izbegava i javno zapostavlja kao neprijatelja vrednog njihove pažnje, i meni je OK ako tako nastave.

Časopis Rumiyah nije njihov jedini način označavanja i pridobijanja lokalne publike.

Nedavno su stvoreni novi načini komunikacije, gde se uglavnom koristi Telegram – aplikacija za dopisivanje. Sve informacije su na bosanskom, uključujući video snimke, postere, prevode izjava Daeša i drugih oblika propagande. Jedan od najnovijih kanala je kreiran 8. juna, kada je izašao i novi broj Rumiyah časopisa. Trenutno su veoma aktivna 4 glavna kanala.

Slika Telegram kanala na bosanskom, preko kojeg se prenosi Daešova propaganda u vidu linkova ka izvorima, snimaka sa bojišta i sl.

Bolno ratno nasleđe

Religijski identitet je u jugosloslovenskim oružanim sukobima od 1991 do 2001. godine igrao veliku ulogu. Nacionalistički političari su negovali i eksploatisali etničke i religijske rascepe, huškajući bivše susede jedne protiv drugih (koji su pre toga živeli u duhu bratsta i jedinstva, što je bio i zvanični slogan slomljene federacije).

Većina balkanskih nacionalista koristi kao deo svoje ideologije religijski identitet etničke grupe za koju tvrde da je predstavljaju. Grupe poput ove tvrde da dobar Hrvat može biti samo dobar katolik, da su samo posvećeni pravoslavni Srbi dostojni tog imena, da je naziv “Bosanac” neodvojiv od pojma Musliman…(izuzetak je albanski nacionalizam – iako je većina Albanaca muslimanskog porekla, ljudi iz drugih vera nisu izostavljeni od svojih sunarodnjaka).

Preko 140 000 ljudi je izgubilo živote tokom ovih ratova, a nekoliko miliona je prinuđeno da napusti svoje domove. Brojni ratni zločini počinjeni su u ime “odbrane” nečije manjine i religije, a suđenja za neke i dalje traju. Činjenica da su u međuvremenu neki političari i mediji dodelili herojski status bivšim ratnim zločincima ne podstiče poverenje između suseda.

Ovo istorijsko nasleđe je konstantan podsetnik za političku mobilizaciju, što kao posledicu ima ukorenjene neprijateljske stavove kod nekih građana na Balkanu.

Borci sa Zapadnog Balkana u Siriji i Iraku

Takva propaganda nije usmerena samo na regrutovanje novih članova, već i na motivisanje simpatizera da izvedu napade u ime grupe (a neki od njih se se vratili sa ratišta u Siriji), što može biti itekako uverljiv poziv imajući u vidu nedavnu istoriju na Zapadnom Balkanu.

Borci sa Balkana su počeli da idu u Siriju tokom 2012. i 2013. godine, nakon što je Asadov režim pojačao kampanju protiv pobune. Ekstremističke grupe su ove akcije predstavili kao napad protiv islama, iako vladin cilj nije bio religijski, već politički i iskoristile su šansu da upotrebe patnju ljudi kao sredstvo regrutovanja.

Sledeći podaci kombinuju zvnanične podatke sa onima iz novinskih izveštaja i nezavisnih organizacija, uz lične podatke autora ovog teksta iz vremena dok je radio kao novinar. Postoji oko 875 boraca sa Zapadnog Balkana na području Sirije i Iraka. Grubo govoreći, između 90 i 200 je iz Albanije, 217 i 330 iz Bosne, 232 i 300 sa Kosova, 100 i 146 iz Makedonije, oko 30 iz Crne Gore i između 50 i 70 iz Srbije. Takođe, tu su i borci iz Hrvatske i Slovenije.

Mnogi od njih pripadaju sirijskom ogranku al-Kaide (prvobitno znanom kao Jabhat an Nusra, a danas je Hayat Tahrir al-Sham), dok je drugi deo među snagama Daeša u jedinicama čiji su predvodnici Albanci ili Bosanci.

Neki od boraca iz Bosne potiču iz selefijskih zajednica poput onih u planinskim selima u Gornjoj Maoči, Ošvama i Dubnici. Njihova pojava nije rezultat misionarske delatnosti, već naseljavanja stranih boraca i njihovih porodica nakon rata na području Bosne.

Zloupotreba istorije

Od 1992. do 1995. godine stotine boraca iz različitih muslimanskih grupa se borila na bosanskoj strani, nakon čega su se neki i skrasili u udaljenim selima kako bi izbegli pažnju javnosti. Na njih je već prethodno uticao ultrakonzervativni islamski pokret salafista i skoro dve decenije su mirno živeli, podsećajući na puritanske zajednice Zapadne Evrope tokom 16. i 17. veka. U svakom selu su oformili infrastrukturu neophodnu za ekonomski i duhovni razvoj zajednice, uključujući manje firme i verske obrazovne ustanove. Salafističe zajednice takođe imaju nekretnine i putničke agencije koje uglavnom sarađuju sa arapskim turistima.

Kada je rat u Siriji počeo, mnoge porodice su otišle tamo, vođene obećanjem uspostave idealne muslimanske države i kalifata u 2014. godini, iskorištavajući pritom haos civilnog rata i represivnu politiku sirijske vlade. Treba biti jasno da nisu svi salafisti militanti i da su mnogi nastavili da žive u Bosni, prihvatajući njene institucije.

Bosanske planine u okolini Sarajeva. Strani veterani, učesnici rata u Bosni, su se smestili u okolna sela, praveći salafističke zajednice. Fotografija: GV, CC-BY.

U borce sa Balkana spada i deo Albanaca, od kojih su neki regrutovani u džamiji koja deluje nezavisno od kontrole Muslimanske zajednice u Albaniji, zvanične religijske organizacije oformljene 1923. godine. Broj Albanaca na putu ka Siriji je opao sa 20 u 2012. godini na jednog u 2015. godini nakon što je država usvojila posebne pravne mere protiv boraca, čineći njihovo regrutovanje, finansiranje i podržavanje kažnjivim sa do 15 godina zatvorske kazne.

Vlasti u Makedoniji su usvojile slične mere 2015. godine, kažnjavajući sa pet godina zatvora učešće u stranim sukobima i finansiranje povezano sa njima. Na Kosovu su službe bezbednosti počele da zaustavljaju džihadističke aktivnosti od 2014. godine, kada je pohapšeno desetine osumnjičenih, uključujući i imame.

Međutim, pretnja koju predstavljaju povratnici sa ratišta i dalje ostaje prisutna. Vojni promašaji ISIL-a povećavaju ovu mogućnost, a analitičari smatraju da organizacija može usmeriti pažnju na Centralnu i Jugoistočnu Aziju i Balkan kao važna geopolitička područja na kojima tema za zloupotrebu istorije konflikata i nerešenih problema ne manjka.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.