- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Premijer Trinidad i Tobaga izjavio da bi žene trebale da budu mudrije pri izboru svojih muževa da bi se izbeglo nasilje

Kategorije: Karibi, Trinidad i Tobago, Građanski mediji, Politika, Prava, Žene i ravnopravnost među polovima
[1]

‘Žene, budite mudre kada birate svoje muževe’. Slika ažuriranog javnog statusa na Facebooku koji ukratko sažima poruku premijera Trinidad i Tobaga kada se osvrnuo na nasilje između polova u zemlji.

Nedavno se na Trinidad i Tobagu desilo ubistvo [2], a premijer dr Keit Rauli je dao izjavu [3] o stanju kriminala u zemlji koju su, na društvenim medijima, iskritikovali [4] kao veoma slabu i koja zvuči kao da okrivljuje žrtve.

Iako je Rouli napomenuo [3] da je broj otkrivenih slučajeva policijske službe Trinidad i Tobaga (TTPS) mali, izgledalo je da je suzdržan da snažno iskaže svoje neslaganje sa radom policije, objašnjavajući da nije želeo da dodatno demoralizuje policajce: “Kao premijer, ja ne mogu naređivati policiji kako da postupa s građanima. Kao i ti, i ja gledam pun ljutnje na neke od stvari koje vidim. Nisam rekao ništa”.

Rouli je uspeo da stavi neku odgovornost na policiju tako što je izjavio da “u nedostatku otkrivanja, oni koji bi obično poštovali zakon dobijaju podsticaj da postanu oni koji krše zakon”, ali on je takođe rekao da žene treba da preuzmu odgovornost za izbegavanje nasilja u porodici i onog između polova tako što će mudro odabirati svoje partnere:

Društveni mediji su eksplodirali [5]. Na Facebooku, Kegan Fanovich je rekao [6]:

Kao po našem starom običaju. Hajde da okrivimo žrtvu zar ne?
Trebala je bolje da bira?
Kako bi bilo da je on sam malo bolje odgojen?
Teško mi je da poverujem da je ovaj čovek toliko glup. […] Ne mogu da zamislim nijednog drugog političara, osim možda da Trump izjavi tako nešto.
I molim vas, Rouli… Možda bi i ti mogao da budeš u mojoj spavaćoj sobi. Zato što si sve sj@#ao.

Zabavljač Vendel Manvaren je bio razočaran [7] u premijera:

Kakav totalno neinspirativan odgovor od našeg premijera. Ma čoveče, to si mogao uraditi bolje.

Facebook korisnik Roan Džon sarkastično pita [8]:

Dakle, očigledno su SVE žene u ovoj zemlji koje su BRUTALNO ubijene, silovane i sve ostalo ZNALE njihove napadače?

Novinarka Laura Dovrich-Filips je postavila pitanje [9] da li je Rouli kvalifikovan da govori o problematici nasilja u porodici, i ljutito odgovara [10]:

Ako su se sva ova ubistva dogodila nakon što je žena izašla iz veze, jasno je da su napravile prave izbore, pa sa kim stvarno treba razgovarati?

Korisnici Twittera su takođe odgovorili na ovo tako što su podelili priču (uz koju su stavili neprijatne oznake):

— Dr. Emir Crowne (@SportsLaws)
‘Izaberite svoje muškarce mudro’ (kaže premijer #Trinidada), 7. februara 2017. godine

Brani žene, #OstaviMeNaMiru i Karneval

U očiglednom nedostatku spremnosti da se dotakne koren problema, neke poznate osobe pokušavaju da odrade svoj deo. Zvezda soka muzike Bandži Garlin je pokrenuo izazov “Brani Žene” [18], gde on poziva muškarce da izađu i odbace dela agresije nad ženama, govoreći, “Svaki put kada ovakve osobe pobegnu, oni su korak bliže vašoj kući. Hajde da ne čekamo da nevolja dođe do kuće […] da bi reagovali zato što je tada prekasno.”

Iz istog razloga, Džoan Gejl Džonson je podelila stranicu [19] na Facebook grupi Womantra, gde savetuje muškarce o tome šta mogu da urade da prekinu nasilje zasnovano na razlikama u polu:

[19]

Slika stranice koja se naširoko deliti na Facebook.

Aktivista Atilah Springer je takođe zatražio javnu podrškut [20] u vezi sa “razgovorom zasnovanom na Karnevalu o uličnom uznemiravanju i nasilju u partnerskim odnosima”, objašnjavajući da je ona osigurala dozvolu od Calypso Rose da iskoristi njenu popularnu pesmu “Leave Me Alone” [21] (‘Ostavi me na miru’) da skrene pažnju na nasilje zasnovano na rodu unutar prostora Karnevala.

Iz toga su nastala dve nove oznake — #ostavimenamiru [22] i #ostavinjunamiru [23] — gde se dele priče i što je jednako važno, “da potstakne ljude da produbljuju odgovornost svojih prijatelja, braće i kolega”. U sklopu inicijative, Springer će se sastati s policijom u vezi njihovog odgovora na žrtve nasilja na osnovu roda tokom nadolazeće sezone Karnevala.

Svečanosti tokom prošlogodišnjeg Karnevala su bile obeležene ubistvom japanskog svirača čeličnog instrumenta; tadašnji gradonačelnik Port of Spain-a je bio primoran da da ostavku [24] zbog njegove izjave u kojoj okrivljuje žrtvu u tom slučaju. Skoro godinu dana kasnije, niko nije uhvaćen zbog ubistva.

Složen problem

Sociolog Nazma Muler je govorila za Globalne Glasove o složenosti tog pitanja, koje je ona iskusila na svojoj koži, pošto je njena majka — koja se razvela od njenog oca kad je Muler imala šest godina — bila žrtva nasilja u porodici. Ona kaže da su alkohol, pritisci međurasnog braka njenih roditelja i njihova ekonomska situacija mogli predstavljati pritisak za svakoga. “Ali na Trinidadu,” kaže ona, “on je lako postao čudovište.”

Ona je istakla da je kolektivna istorija u regiji o zlostavljanju i traumi ključni faktor koji doprinosi:

Niko ne želi da prizna činjenicu da je fizičko, psihičko i strukturno zlostavljanje Afrikanaca i Indijanaca tokom ropstva nastavljeno kroz vekove od strane roditelja koji zlostavljaju svoju decu i prenose naučenu mržnju prema sebi i samouništenje. Nakon oslobođenja, kolonijalizam se nastavio. Ocrnjivanje Afrikanaca i Indijanaca se nastavilo do nezavisnosti. Verovanje da je bela […] najpoželjnija boja je ono koje je prihvaćeno od strane naših predaka, naših roditelja i sada nas samih.

Kako kaže Muler, rasni stereotipi se takođe vide u:

Kriminalizacija naših dečaka i muškaraca zbog marihuane je samo jedan primer kako mi kao društvo vidimo afričku muškost — kao izopačenu i neproduktivnu. Ti isti muškarci ulaze u odnose — jer opet, stereotip afričkog čoveka je onaj sa velikim penisom koji voli seks, a ovaj koncept je prikazan kroz muziku (bilo da se radi o hip-hopu, soka muzici ili igrankama) — i ako oni ne rade, kako mogu da uvećaju svoj ego? Zar posedovanjem što je više žena moguće?

Njihovi odnosi s majkama su puni napetosti i ljutnje pošto afrička žena ima svoj identitet i pitanja u vezi samopoštovanja koja mora da rešava u ovom društvu koje je svesno boje, plus stresovi vezani uz podizanje dece, zadržavanje posla i pokušaji da obuzda svog muža od varanja.

Indijska žena ima drugačiju grupu pitanja s kojom treba da se bavi. Nasleđena kasarna u dvorištu je sećanje na nedostatak žena, ranog stupanja u brak i seksualnog pokretanja, proračunate ljubomora i posesivnost s muške strane, i sukoba koji nastaje kada indijska žena postane finansijski nezavisna.

Muler je uverena da “sve dok ne počnemo da razgovaramo o seksualnosti i odnosima u školi, ili stvorimo sigurne prostore gde naši dečaci i muškarci mogu da govore o svojoj seksualnosti i osećajima neadekvatnosti, viđaćemo nasilje u porodici”.