Nezavisni novinari u Kini se suočavaju s velikim rizicima — I veoma su traženi

Some independent journalists in China called themselves grassroots historians and published their writing on social media platform. They would also participate in historian gathering such as the Shenzhen History Carnival in 2014. Photo from Jiang Xue's Weibo.

Neki nezavisni novinari u Kini sebe nazivaju istoričarima u masi i objavljuju svoje tekstove na platformama društvenih medija. Oni takođe učestvuju na okupljanjima istoričara kao što je Shenzhen karneval istorije 2014, kao što se vidi ovde. Fotografiju postavio Jiang Xue na svom Weibo.

Ovaj članak je napisao Ip Iam Chong i prvo je bio objavljen na kineskoj građanskoj medijskoj platformi inmediahk.net 6 maja 2016. Kristen Chan je preveo uređenu verziju u nastavku, a objavljuje se na stranici Globalnih Glasova kao deo sporazuma o deljenju sadržaja.

Nedavno mi je iskusni kineski novinar rekao da su gotovo sve glavne priče u vestima koje su zadobile pažnju javnosti u poslednje tri godine bile napisane od strane nezavisnih novinara koji nemaju nikakav pravni status u Kini.

Dok su vlasti zadužene za propagandu postale sve nerazumnije i brojni novinari dobili zatvorske kazne za obavljanje novinarskog posla, sve više i više profesionalnih novinara ili napušta ili menja svoje karijere.  Dok su se neki od njih preselili na rukovodeće pozicije na vodećim novinskim online portalima, drugi su ih napustili i počeli da pišu i šire nezavisne istraživačke izveštaje tako što koriste društvene medije.

Propis o medijima u Kini

Svi distributeri medija u Kini su povezani sa državom, gde ih kontrolišu pokrajinske vlade, stranački odbori ili kancelarije za propagandu na različitim administrativnim nivoima. Nema privatnih medija.

Na primer Southern Media Group (Južna Medijska Grupa), koja vodi niz izvanrednih novina, uključujući Nanfang Daily (Dnevne Novine Nanfang), Southern Weekend (Južni Vikend) i Southern Metropolis Daily (Dnevne Novine Južnog Metropolisa) za liberalne glasove, je pod nadzorom stranačkog odbora provincije Guangdong. Službenici iz kancelarije za propagandu mogu da uskoče i da preuzmu kontrolu pri uređivanju lista u bilo kojem trenutku.

Iako su ljudi u toj drugoj gurupi školovani novinari i profesionalci, oni se ne uklapaju u kineski pravni okvir za ono što čini novinara. Zaista, protivzakonito je da se osoba identifikuje kao novinar ako on ili ona ne poseduje novinarsku karticu. Svi novinari moraju da poseduju novinarsku karticu izdatu od strane registrovanih medijskih kuća; u suprotnom je protivzakonito da sebe nazivaju novinarima. Radna jedinica novinara mora obnoviti tu novinarsku karticu svake godine ili će biti nevažeća.

Na nedavnoj konferenciji, upoznao sam veliki broj nezavisnih novinara iz Kine koji su se predstavili korišćenjem sledećih reči, “pisac”, “istoričar u masi”, “ispitivač” i drugih izraza da ne bi upotrebljavali reč “novinar” da opišu svoj rad.

Jedna vrsta u ovoj grupi je slična onoj grupi nezavisnih novinara koji rade u Hong Kongu. Oni biraju i istraživaju teme prema vlastitom ukusu. Umesto da prate “vruće teme”, oni se obično usredsrede na konvenciju reportažne literature, tako što istražuju istorijske događaje, kao što su priče naroda iz doba anti-desničarske kampanje i kulturne revolucije, odnosno istorija i kultura određenog mesta koje je zanemareno od strane javnosti. Osim izveštaja, oni pišu i propratne komentare.

Oni obično distribuiraju svoje tekstove kroz javne stranice WeChat-a (MiĆaskamo). Ova platforma društvenih medija nudi opciju sličnu javnoj stranicu Facebooka gde drugi korisnici mogu da se pretplate na sadržaj na određenoj stranici i da budu u vezi s pisacem/administratorom. MiĆaskamo čak ima “sistem nagrađivanja” koji podstiče čitaoce da plate mali doprinos piscu. Na primer, Jiang Xue, novinar s 20 godina iskustva u tom području, je prošle godine obnovila svoju karijeru kao samostalna novinarka pomoću javne platforme MiĆaskamo. Većina ljudi sa kojima je obavila intervjue je bila iz širokih narodnih masa.

Još jedan zajednički put za nezavisne novinare u Kini je da rade kao neformalni medijski kooperanti. Ovi novinari imaju bliske veze s urednicima i zaposlenima u upravi iz više poznatih medija koji ne mogu da pokrenu vlastite istraživačke izveštaje zbog unutrašnje cenzure. Međutim, oni u budžetu imaju sredstava da kupe sadržaje kao što su pojedinačni intervjui, fotografije i sadržaji pisaca sa strane i da plate poznate blogere da bi koristili njihove platforme. Tako ova grupa nezavisnih novinara može da zaradi za život tako što će prodavati svoje izveštaje konvencionalnim medijima ili portalima.

Prema postojećim propisima, na stranicama portala se ne mogu objaviti originalni izvešaji vesti i zato ne mogu da imaju vlastite timove reportera. Ipak, oni poseduju plaćene kolumne ili plaćene posebne dodatke za nezavisne pisce koji popunjavaju sadržaj. Na primer, izveštaj iz javne platforme MiĆaskamo “Qianjieyihao” ili “Br.1 na prednjoj ulici” se često citiraju od strane novinskih portala kao što su Ifeng, QQ, pa čak i Xinhua. Platforma, koja sebe opisuje kao “Raj grupe potlačenih društvenih novinara,” objavljuje postove koje proizvode ekipe, od kojih su neki možda povezani s državnim medijima.

Nema pouzdanih podataka o tome koliko novinara u Kini radi na ovaj način, ali je jasno da hodaju na ivici i nalaze se u sitauciji koja donosi ogromne opasnosti, ali im isto tako može pružiti i dobre prilike.

Nezavisni novinari nemaju institucionalnu zaštitu. Sistem cenzure u medijima predstavlja oblik kontrole, ali ona takođe i štiti novinare od bavljenja osetljivim pitanjima koja ih mogu dovesti u nevolje. Birokratska struktura osigurava da se odgovornost deli na svim nivoima — urednici i šefovi osoblja rade tako da se osigura da mediji ne krše lokalne zakone ili vređaju državne ili stranačke službenike. Time se smanjuje deo koji novinari moraju da preuzmu na svoja pleća.

Izvan okrilja medijskih institucija, nezavisni novinari se suočavaju sa mnogo više rizika. Nakon uvođenja kineske Uredbe o glasinama i kletvama septembra 2013. godine , koji smatra kriminalnim delom glasine i pogrdan sadržaj koji je ponovno objavljen 500 puta ili više, izeštavanje o osetljivim pričama je postalo mnogo opasnije za njih.

Razvoj sektora nezavisnog novinarstva zavisi od lične hrabrosti, ali je takođe na dobiti od razvoja medija i komunikacijskih ekologija. Sve više i više, najnovije vesti se prvo pojavljuju na društvenim medijima. Slično kao i u drugim delovima sveta, uobičajeni medijski sektor vene u konkurenciji sa online medijima — to je možda i još izraženije u Kini, gde je praksa cenzure, u posljednjih nekoliko godina, napravila medije povezane sa državnom veoma krute.

I za razliku od konvencionalnih medija, gde se osetljivi sadržaj skoro nikada ne pojavi u novinama, osetljivi online sadržaj se briše nakon objavljivanja. Popularni post koji dotiče osetljive teme može doći do nekoliko desetina ili čak stotina hiljada čitalaca u roku od nekoliko sati na MiĆaskamo pre nego što reaguje cenzor za internet mrežu.

Dok kapitalna ulaganja u sektor interneta i tehnologije u Kini brzo rastu, sadržaj vlada i sadržaj vesti je takođe bitan za razvoj online platforme. Pošto su nezavisni novinari fleksibilniji i hrabriji u biranju društvenih tema, uključujući i one osetljive, oni su dobrodošli internet portalima. Tako je njihov rad visoko rizičan — i u velikoj potražnji.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.