- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Borba za umetnost uz postojanje cenzure

Kategorije: Ljudska prava, Protesti, Sloboda govora, Umetnost i kultura
The Virtual Museum of Censorship in Lebanon website intro - Print Screen

Početna strana Internet stranice Virtuelni Muzej Cenzure u Libanu

Umetnost predstavlja snažni medijum za prikazivanje loših stvari u političkom i društvenom životu jedne zemlje, i zato je često meta Vladine cenzure, gde sloboda izražavanja ugrožava kontrolu nad narodom. Bilo da je reč o muzici, filmu, književnosti, uličnoj umetnosti, ili nekom drugom obliku izražavanja, cenzura u umetnosti od strane države je simbol širih političkih tenzija i pitanja ljudskih prava.

U ovom partnerstvu između Globalnih Glasova i organizacije koja zagovara međunarodnu umetnost Freemuse (Slobodno Nadahnuće) [1], autori Globalnih Glasova su detaljno prostudirali cenzuru u umetnosti na međunarodnom nivou. Autori su prošli kroz priče iz vesti i ocenili sadržaj, prošlost i mehanizme cenzure u zemljama kao što su Tibet, Pakistan i Rusija, gde su ispitali kako se stvaraju prepreke za slobodu izražavanja, i kako se te prepreke stvaraju da oblikuju priče iz kulture . 

“Vlasti zadužene za cenzuru često samo pogledaju prednju stranu knjige da odluče da li će ili neće biti zabranjena. Proces cenzure može biti veoma subjektivan – knjiga će biti zabranjena zato što pokriva određenu temu, a druga knjiga na istu temu neće biti zabranjena.”

“Pre tri ili četiri decenije, žene poput Noore Jehan, Iqbale Bano, Faride Khanum, Abide Parveen, Nayyere Noor, Tine Sani i Nazie Hassan su dominirale na sceni u muzičkoj industriji Pakistana, ali stvari su se promenile od kada su pop, rok i bendovi tipa Istok-susreće-Zapad preuzeli primat. U ovom novom muzičkom poretku, mlade i nezavisne žene umetnici poput Haider moraju same da pređu put do slave. Ovo je posebno tačno u zemlji u kojoj postoji nekoliko formalnih muzičkih škola, a muzika je hunar (umeće) koja se tradicionalno prenosi sa generacije na generaciju unutar porodice, ako ne preko privatnih klasično obučenih ustaads (nastavnika).”

“Libanski zakoni dozvoljavaju cenzorima da izbace sve što bi moglo da popdstakne političke ili verske tenzije, ali sistemu nedostaje nadzor, i postoji širok prostor za pojedinačne službenike da sami tumače zakone po svom nahođenju.  Lucien Bourjeili je napisao La3younak Sidna,” (“Gospodine Da Gospodine”), a produkciju će obaviti Mart, NVO koja se zalaže za slobodu govora u Libanu. Bourjeili ju je nazvao bioskopska verzija dokumentarnog filma, i ona beleži borbe koje je ekspertski tim imao dok su pokušavali i nisu uspeli da dobiju dozvolu za njihov prethodni rad, “Bto2ta3 aw ma Bto2ta3” (“Da li će proći ili ne?”). Očekivalo se da će i ova predstava biti cenzurisana, ali na njihovo iznenađenje, dozvola je odobrena posle mesec dana čekanja.”

“Dok je ruski pevač Andrej Makarevič nastupao u Domu muzike u Moskvi 25 septembra,  članovi neregistrovane nacionalističke partije “Druga Rusija” su poremetili predstavu, vičući “Izdajnik!” bacali su jaja i letke, i prskali sprej u pozorištu. Makarevič je nedavno nastupao u Donjecku, što se, s obzirom na sve agresivnije nacionalne tenzije povodom sukoba između Rusije i Ukrajine, pokazalo dovoljnim da se Makarevič proglasi za simpatizera Ukrajine u očima pro-ruskih aktivista. Dok se sukob nastavlja, političke granice se pretvaraju u kulturne granice, i umetnici na obe strane trpe posledice.”

“Prva saradnja ove vrste, pesma Lam La Che je primer kako Internet omogućava Tibetancima u egzilu i Tibetancima u Tibetu da premoste granice ne samo da komuniciraju, nego i da sarađuju.  Ovaj post prikazuje detalje o tome kako su tibetanski muzičar u izgnanstvu Techung i unutrašnji Tibetanski bloger Woeser  kreirali  Lam La Che.

“Dok je Kina zaista postala najveće svetsko tržište za kulturnu potrošnju, Vlada ne nemerava da odustane od kontrole nad kulturnim proizvodima. U stvari, kontrola nezavisnih umetničkih aktivnost nikada nije bila stroža. Kineske vlasti su zatvorile 11 Godišnji Pekinški Nezavisni Festival Filma (BIFF) i uhapsili organizatora festivalu u subotu 23 avgusta. Li Ksianting filmski fond organizuje ovaj festival svake godine, a nalazi se na periferiji Pekinga, selu Ksiaobao, u okrugu Songzhuang.”

“Umesto zvučnog signala ili sečenja uvredljivog jezika, odbori za cenzuru sada imaju ovlašćenja da povuku dozvole za emitovanje svih filmova čiji je sadržaj neprihvatljiv. Filmovi sa psovkama će sada morati da budu prikazani na posebnim festivalima ili privatnim projekcijama.”

“Muzičari su računali na svirke na koledžima, u firmama i na venčanjima da bi sastavili kraj s krajem. Mnoge od priča o velikom komercijalnom uspehu u Pakistanu – muzičari kao što su Rahat Fateh Ali, Atif Aslam i Ali Zafar – su postignute tako što su se uključili u industriju od više milijardi dolara u Indiji – u Bolivood industriju. Kada su uspeli u Indiji, mogli su da traže $20.000 za privatne koncerte i venčanja u Pakistanu. Bez ikakvog ‘poziva na Bolivood’, pakistanski talentovani rock muzičari nisu još uvek u mogućnosti da dopru do velike publike da bi mogli da žive od svoje muzike.”

“Sloboda umetničkog izraza je prikazana kao glavni pokazatelj napretka koji je postignut od Arapskog proleća na Bliskom istoku. Kada je ova tema pomenuta, umorne, ali oči koje su još uvek spremne na ruganje tuniskog repera Don Eminoa su zablistale. Smeškajući se, on je rekao, ‘Koja revolucija? Ubili su revoluciju. Weldu je trebalo dve godine za njegovu pesmu. Isto je tako bilo i za vreme Ben Alijeve diktature.'”

“Laal, koji je stekao mnogo popularnosti preko YouTubea, znao je da će njegov domet biti pogođen kada bude zabranjen u Pakistanu. Zabrana je postavljena 2012 godine nakon što je ‘Nevinost Muslimana,’ video od 14-minuta u kome su bili prikazani snažni anti-islamski sadržaji, izazvao pometnju u islamskom svetu. Iako su druge islamske zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i Bangladeša takođe uvele zabranu, trenutno je na snazi samo u Pakistanu.”

“Umetnici u Tibetu moraju da se kreću po neverovatno tankoj liniji u svojoj kreativnosti i umetničkom izražavanju. Teme koje inspirišu veliku umetnost su često i najviše napunjene politikom. To je bio slučaj sa nekoliko umetnika, uključujući mladog pevača Lolo, koji je osuđen na šest godina zatvora u februaru 2013 nakon objavljivanja njegovog albuma Podigne Tibetansku Zastavu, Deco Zemlje Snega, u kojoj su pesme pune političkog sadržaja koje se odnose na zabranjenu zastavu Tibeta, samožrtvovanje i nezavisnost Tibeta.”

“Najeksplicitnije zabranjene fank pesme je teško čuti van favele. Ali to ne znači da nisu dostupne. Osim što su na YouTubeu, neke pesme su pripitomljene u “verzije za lepo ponašanje” za publiku u glavnim tokovima. Uređena verzija klasične zabranjene fank pesme Rap das Armas (Rep oružja) je iskorišćena u nagrađivanoj muzici za film Tropa de Elipe. Zvuk pušaka je izbrisan za filmsku verziju.”

“Iako ne postoji nikakva formalna muzička agencija u Tadžikistanu, vlasti imaju i druge mehanizme za ućutkivanje melodija sa kritikom. Pevačima za koje se smatra da su previše kontroverzni nije dozvoljeno da nastupaju na državnoj televiziji i radiju, a ni privatne radio stanice ne puštaju njihvou muziku, zbog straha od posledica. Takvi izvođači takođe neće dobiti dozvolu da održe koncert, dok su avangardne predstave veoma retke u ovoj zemlji. Vlasti su navodno počele da prate nastupe tadžikistanskih pevača u inostranstvu u nastojanju da se obezbedi ‘patriotski sadržaj.”

“Cenzori iz ministarstva su poznati po tome što su nekoliko hiljada pesama proglasili ‘opasnim’ a to urade svaki put kada se u pesmi spominje piće, cigarete ili seks. Ako je pesma označena kao ‘neprikladna za mlađe od 19 godina’ može se emitovati samo posle 22h, a deci je zabranjeno da je kupe, kao i da je slušaju na Internetu.”

“Danas, tri godine od izbijanja sirijske pobune, gradski aktivisti se bore ne samo protiv režima, već i ekstremističkih grupa poput Islamskog fronta Iraka i Sirije, koji postaje jači u vakuumu vlasti na “oslobođenim” područjima. Otvoreno prikazivanje umetnosti i stvaralaštva, kao što je muzika, postali su meta za ove grupe, koji su čak upadali na svadbe i javne proslave da zaustave muziku i pevanje.”

Ukoliko želite više informacija, molimo Vas da kontaktirate Ninu Mashurovu [17], glavnu urednicu ovog projekta.