- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Kubanski film ističe moć obrazovanja i solidarnosti

Kategorije: Kuba, Film, Obrazovanje, Umetnost i kultura

Scena iz filma “Conducta” Ernesta Daranasa. Fotografija preuzeta sa cubadebate.com

Radnja najnovijeg filma Ernesta Daranasa Conducta [špa.] (Ponašanje) se zasniva na odnosu solidarnosti i poštovanja između jedne učiteljice, Karmele, i njenog učenika Ćala, jedanaestogodišnjeg dečaka koji živi u Havani, u okruženju nasilja i nesigunosti. Film nije prošao nezapažen i od strane kubnaskih blogera.
Prema rečima kubanske internet enciklopedije Ekured [1] [špa.]

se concibió como una película-taller para un grupo de alumnos de la Facultad de Medios Audiovisuales [2]del ISA [3], quienes fueron parte activa de la obra desde la elección del tema, la investigación paralela al guión y la selección de los niños de la película.

Film je zamišljen kao projekat radionice grupe studenata Fakulteta audioviuzuelnih medij [2]a Univerziteta umetnosti Kube [3], koji su aktivno učestvovali u stvaranju dela. Počevši od izbora teme, paralelnog istraživanja scenarija i odabira dece za film.

Novinar i bloger, Salvador Salasar u svom blogu [4] promišlja o glavnoj radnji filma:

La historia se desarrolla en una de las zonas más humildes de La Habana, el territorio desgraciado que circunda la terminal de ferrocarriles. Allí el Chala (Armando Valdés), un niño de once años, sobrevive entrenando a perros de pelea mientras su madre (Yuliet Cruz), alcohólica y drogadicta, vive en un limbo de prostitución y barbarie. Sólo la maestra de la escuelita del barrio hace algo por romper el esquema de marginalidad y ruina que aplasta al Chala.
Con décadas de experiencia docente, Carmela (Alina Rodríguez) sabe que sólo el amor puede ser capaz de transformar una vida condenada de antemano al infortunio. Su familia acaba de abandonar el país, ella misma ha sufrido un infarto cardiaco, los funcionarios del ministerio de educación la quieren pasar al retiro debido a su actitud contestataria; pero Carmela se impone, sigue luchando, y su lucha es la de los habaneros en pos de toda la felicidad posible (…).

Radnja se odvija u jednim od najskromnijih zona Havane, na bednoj teritoriji koja okružuje železnički terminal. Tamo Ćala (Armando Valdes), jedanaestogodišnji dečak, preživljava trenirajući pse za borbu dok njegova majka (Julijet Krus), alkoholičarka i narkomanka, živu u ponoru prostitucije i nasilja.Samo učiteljica iz okolne škole radi nešto kako bi razbila šemu marginalnosti i propasti koje lome Ćalu.
Sa višedecenijskim nastavnim iskustvom, Karmela (Alina Rodriges) zna da je ljubav jedina koja može da preobrati jedan život koji je unapred predodređen na nesreću. Njena porodica je morala da napusti zemlju, ona je pretrpela srčani napad, funkcioneri Ministarstva obrazovanja žele da je pošalju u penziju zbog njenog buntovničkog stava; ali Karmela se ne predaje, nastavlja da se bori i njena borba predstavlja borbu svih stanovnika Havane za svu moguću sreću (…).

Sa druge strane, kubanski intelektualac, Enrike Kolina, smatra da [5]

La producción y exhibición pública [de la película] es un buen síntoma de desahogo, que suma participación colectiva a la reflexión sobre nuestro presente y futuro nacional con una invitación tácita a imitar, por la producción de la película en sí misma y por el personaje de la maestra de su historia, la conducta de civismo público de la que tanto estamos necesitados.

Proizvodnja i javno prikazivanje ovog filma je dobar simptom olakšanja, koji objedinjuje kolektivno učestvovanje u promišljanju o sadašnjosti i budućnosti naše nacije sa prećutnim pozivom na imitiranje, zbog samog nastanka ovog filma ali i zbog lika učiteljice, ponašanja javne građanske svesti koja nam je toliko potrebna.


Bloger Huan Antonijo Garsija priča [6] da je film „izabran za ponovno otvaranje bioskopa Kazablanka, tačno 66 godina nakon inauguracije ovog kolosa kamagvejanske [7] kulture“ provincija smeštena na istoku kubanskog glavnog grada.

Ver Conducta en una sala repleta, donde la risa del vecino de luneta inevitablemente nos contagia, o el silencio expectante nos prepara para el desenlace, hace que el filme funcione de otra manera. Y muy a su favor (…). [Esta] es una película que estremece, pero que evita todo el tiempo los peligros del melodrama simplista en que pudo caer. Una película, en fin, que puede ayudarnos a que seamos mejores personas.

Gledanje filma Conducta [špa.] u punoj sali, gde nas smeh komšije sa prozora neizbežno zarazi, ili nas očekivana tišina pripremi za ishod radnje, čine da film drugačije funkcioniše. I to veoma dobro (…). Ovo je ostvarenje koje prodrma gledaoca, ali koji sve vreme izbegava zamke jednostavne melodrame u koje je moglo da upadne. Zapravo, film koji može da nam pomogne da postanemo bolje osobe.