- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Tajvan: Ko je Prevario Čomskog?

Kategorije: Istočna Azija, Severna Amerika, Kina, Makau (Kina), SAD, Tajvan (ROC), Mediji i novinarstvo, Politika, Protesti, Sloboda govora

Izveštava se da su aktivisti skrenuli u durugom pracu podršku koju je Čomski pružio kampanji protiv medijskog monopola na Tajvanu. [Slika u javnom domenu]

Izveštava se da su aktivisti skrenuli u durugom pracu podršku koju je Čomski pružio kampanji protiv medijskog monopola na Tajvanu. [Slika u javnom domenu]

Slika, na kojoj Noam Čomski drži plakat, je deo globalne kampanje [1] koju je organizovao tajvanski student, protiv medijskog monopola na Tajvanu. Slika na kojoj se nalazi Chomski je široko distribuirana online putem društvenih medija od početka januara 2013. Međutim, određeni broj novinskih izvora je nedavno izvestio da su ga u podržavanju kampanje prevarili tajvanski aktivisti protiv medijskog monopola. Šta se tačno dogodilo? Ko je prevario Čomskog?

U proteklih nekoliko dana, određen broj glavnih medijskih izvora koje vodi magazin Želimo Želimo Kinu na Tajvanu je izvestio da je Čomskog prevarila mlada tajvanska studentkinja, Lin Ting-An. Sledi nekoliko prevedenih naslova:

1. Čomski: Da sam znao da je kampanja protiv Kine, ne bih držao taj plakat [2] – China Times 04-02-2013
2. Kampanja protiv medijskog monopola postaje kampanja protiv Kine, namešteno je Čomskom [3] – China Times 29-01-2013
3. Prevaren da drži plakat To je jedna od prevara [4] – China Times 28-01-2013

Osim novina, Citi TV kanal, koji takođe kontroliše Želimo Želimo Kinu, je emitovao dva jedanosatna programa u kome su komentarisane vesti [5] 29. i 30. januara, 2013, a bile su posvećene “pojašnjavanju” stava koji predstavlja Čomski. U ovom programu su optužili Lin koja je predložila Čomskom da drži plakat, za obmanu i korišćenje poznatog lingviste, “savesti SAD-a”. Komentatori u programu su takođe kritikovali strategiju kretanja pokreta medijskog monopola zato što su izdvojili glavni grad Kine, naime magazin Želimo Želimo Kinu, za njihovu kampanju. Sledi kratak deo intervjua na Citi TV s Čomskim:

Neki od delova e-mail komunikacije [6] su pokrenule medijske izveštaje. Razmena je bila između profesora medija Shih-Diing Liua iz Makaua i Čomskog, gde Liu objašnjava kako shvata pokret protiv medijskog monopola u Tajvanu, 27 januara 2013:

Nažalost, nisam siguran da ste shvatili da se ovaj pokret protiv monopola u medijima, uz veliki broj mladih ljudi koji učestvuje, ne može shvatiti samo kao običan pokret koji zahteva slobodu štampe i demokratije na ostrvu. Učesnici, oni koji su govorili i oni koji su posredovali (uključujući i glavne medije, naučnike, i grupe koje su to sledile i prihvatile) ne samo da su se fokusirali na pitanje monopolizacije medijskih izvora od strane kapitalista, već su uputili i na neprijatelja. Izgleda da je ovaj neprijatelj onaj prema kome se vlada vaše zemlje oprezno odnosi. Međutim, u kontekstu Tajvana i Pravog Tajvana, gde se koristi naziv koji “brani Tajvan” koji odbija, suprotstavlja se, i odbacuje sve ljude i stvari koje su vezane za Kinu, a kineska vlada nije izolirani fenomen, i to treba da se postavi u hegemonijsku strukturu koju vode SAD koje ste vi opisali tako da mi to možemo potpuno da razumemo. Slogan koji držite bi takođe trebao biti protumačen u određenom političkom kontekstu.

U odgovoru na dugi Liujev e-mail, Čomski je napisao kratak odgovor, koji je Liu naveo i objavio na svom Facebook profilu:

Hvala ma zanimljivim komentarima koji idu daleko od onoga što ja znam o tome. Ja se ni ne sećam plakata koji se odnosi na “kinesku manipulaciju.” Ono što mi je pokazano, i što sam držao, nije išlo dalje od medijskog monopola i slobode štampe. Nadam se da tumačenja neće ići dalje od toga.

U prilogu odgovora Noam Čomskoga je prilično opširno tumačenje Liua koje je China Times uvrstila [4] u svoj novinski izveštaj od 28. januara i pretvorila u vest i okvir za komentare među medijskim izvorima magazina Želimo Želimo Kinu koji će se koristiti za kamapnju protiv medijskog monopola. Liu je protumačio fotografiju Čomskog kao “otmica”:

[…]Ako Čomski nije znao o tom zahtevu [faktor protiv Kine], vi ste njega “oteli” tako što ste od njega zatražili da drži plakat koji izražava vaše mišljenje. Zar to nije prilično uvredljivo? Zašto mu niste jasno objasnili vašu poziciju protiv Kine? Zašto je na engleski prevedeno samo slogan “monopol protiv medija”? Zašto morate sakriti vaše motive koji su protiv Kine? Da li se bojite da ako je Čomski znao na čemu stojite, ne bi vam pružio podršku? Da li je zato slogan zamagljen? Naravno, mi ne znamo pravu nameru. Međutim, ako Čomski nije znao da postoji faktor protiv Kine u vašem pokretu, a vi ste ga postavili kao laku metu [tj. oteli], vaša politička taktika je vrlo loša!

Ono što je on znao i podržao je bilo protiv medijskog monopola i podržavanje slobode medija i novinara. On ne želi da ljudi pogrešno protumače i dodaju “druge epitete” onome za šta se založio. Ovde se radi o tome da neki ljudi i mediji koji rade protiv Kine su ga oteli da bi ojačali svoju poziciju. Svaki pokret ima svoj stav, ali moraju da uspostave svoju poziciju uz važeća sredstva i razum.

Ako pođemo od toga, ne znam šta bi se dogodilo da Čomski nije bio obmanut ili prevaren. Oni koji su od njega tražili da drži plakat bi trebalo da znaju tačno šta se dogodilo. Očigledno je da mu nije bila predočena kompletna poruka i da je bio uvučen da podrži vaše mišljenje. Način na koji je poruka sakrivena i prenesena je loš, kao i vrsta izobličavanja i monopola koji kritikujete. Pod sloganom “protiv monopola”, vi radite suprotno.

Da pojasnimo situaciju, Lin Ting-An je postavila svoju e-mail komunikaciju s Čomskim [7] na svom Facebook profilu. E-mail, koji poziva Čomskog da se pridruži kampanji je detaljno objasnio pozadinu kampanje protiv medijske grupe Za Kinu, magazina Želimo Želimo Kinu koja je prisvojila Next Media, s prevodom slogana plakata:

Ovako strašan medijski monopol se događa na Tajvanu: predsednik Grupe Za Kinu magazina Želimo Želimo Kinu, Tsia Eng-meng, će da kupi tajvanski deo Next Media (koji je pripadao mogulu iz Hong Konga, Jimmy Laiju). Ako se ova transakcija odobri, Mr. Tsai će kontrolisati oko 46% tajvanskog tržišta novina. Ne samo da je g. Tsai vlasnik novina (China Times, Commercial Times), već i časopisa, TV kanala, i kablovske TV usluge, a njegovo ignorisanje kršenja ljudskih prava u Pekingu (On negira pokolj na Tiananmen trgu) veoma nas zabrinjava kada se govori o budućnosti tajvanskih medija.

Da bi se usprotivili ovoj kupovini i državnom neznanju, tajvanski studenti su u novembru pokrenuli nekoliko protesta, a održaće još jedan na Novogodišnju noć. Sada je popularna aktivnost koja podstiče globalne pristalice da se fotografišu, držeći slogan “Usprotivite se Monopolu Medija, Odbacite crnu ruku Kine, podržite slobodu štampe, štitim Tajvan od ___”, i možete ga sknuti online. (Prilažem moju fotografiju koja je snimljena na univerzitetu Yang Ming, Tajvan..)

Iako je Chomsky dodatno pojasnio da njega niko nije obmanuo, i da je ovaj incident “nesporazum” [8], glavni mediji nisu puno pažnje obratili na njegovu izjavu.

Rasprava o tome da li ili ne treba naglasiti Faktor Kine u kampanji protiv medijskog monopola je aktuelna unutar pokreta od prvog dana. S jedne strane, aktivisti su svesni da je politika liberalizacije medija od 1990 bila pokretačka snaga glavnog monopola nad glavnim medijma na Tajvanu. S druge strane, uticaj kontinentalne Kine, kao i njen politički program za preuzimanje kontrole nad tajvanskim medijskim kompanijama, je postao sve jasniji kada je dnevni magazin Želimo Želimo Kinu preuzeo Kablovsku TV Mrežu [9] i Tajvan Next Media [10]. Među akvistima su se slične debate dešavale mesecima. Nakon incidenta s Čomskim, na stranici kampanje protiv Želimo Želimo Kinu, Jiangeng Chiou je opet pokrenuo [11] pitanje:

Mislim da bi trebali diskutovati o tome da li “monopol protiv medija” treba ići zajedno s onim “protiv kineske manipulacije”. Trenutno je akcija protiv medijskog monopola privukla pažnju javnosti, a to je zlatna prilika za kampanju za medijske reforme. Osećanje plava protiv zelene i ujedinjenje protiv nezavisnosti ne pomaže kampanji. Hajde da pogledamo probleme s kojima se suočavaju javne televizijske službe Tajvana, pritiske sa kojima se suočavaju medijski radnici na Tajvanu a koji ne dolaze samo iz Kine, već i iz drugih političkih klanova i glavnog grada. Osim Kine, moramo se suočiti i sa drugim političkim i korporativnim snagama.

Charlene Delerk odogvara u komentaru:

Poenta je u tome da kineska vlada želi da manipuliše tajvanskim medijima. Neki ljudi koji su zauzeli posebne pozicije su postali negovi rasadnici [pokrivajući svoje prljave ruke]. Rasprava o tome je li ili ne treba da izbrišemo faktor Kine u kampanji služi njihovoj svrsi da podele ljude koji nas podržavaju. O ovom pitanju smo raspravljali pre nekoliko meseci, a sada ljudi još uvek plešu uz CitiTV i ponovo započinju nešto što nema efekta [tj. okreću zastarele vesti u vesti]. Ako toliko vole Kinu, mogu otići u Kinu, niko ih ne zaustavlja.

Za one koji su izvan Tajvana, vrlo je teško razumeti političku dinamiku i izgleda prilično sigurno da je Čomski bio obmanut i izopačen u takvom medijskom i političkom okruženju.