- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Procena kvaliteta života u afričkim gradovima

Kategorije: Podsaharska Afrika, Alžir, Kamerun, Madagaskar, Namibija, Ekonomija i poslovanje, Građanski mediji, Međunarodni odnosi, Okolina, Razvoj, Zdravlje

Studija koju se sproveo The Economist Intelligence [1] o gradovima najpogodnijim za život (PDF kompletnog izveštaja [2]), sugeriše da se 6 od 10 najmanje privlačnih gradova za život u svetu nalaze u Africi.

Međutim, drugo poređenje od strane New Economics Foundation pokazuje da su, na temelju HPI (Indeks sreće na planeti), stanovnici pojedinih afričkih zemalja sretniji od onih u nekoliko evropskih zemalja [3]. Dakle, kakva je prava situacija kada je u pitanju kvalitet života u gradovima u Africi?

Život u gradu u odnosu na život na selu 

Kako ističe Sabine Cessou, Indeks sreće na planeti je u osnovi subjektivan i izgleda da favorizuje afričke zemlje zbog poštivanja okoline. Ona kaže [3]:

Slučaj Madagaskara je dobar primer čudnih merila koje koriste za HPI. Ova zemlja, koja je ušla u duboku političku i socijalnu krizu 2009. godine, svaki dan zalazi dublje u siromaštvo. Posledice ove kazne oseća 76% stanovništva ove zemlje, u poređenju sa 68% 2010. godine, prema OECD izveštaju o ekonomskim perspektivama Afrike […] Međutim, briga za okolinu i veliki optimizam stanovnika su u korist ostrva. Uz zagađenje ugljen-dioksidom od samo 1,2, Madagaskar zauzima dobro mesto na HPI listi, gde je rangiran izmedu Francuske i Austrije.

Medutim, zagađenje ugljen-dioksidom od samo 1,2 stoji u oštroj suprotnosti s onim koje beleži glavni grad Madagaskra, Antananarivo, često rangiran među najzagađenijim gradovima u svetu [4] :

Na drugom mestu se nalazi Dhaka, glavni grad Bangladeša, čiji je vazduh zagađen olovom. Gradovi koji slede su Antananarivo i Port-au-Prince, glavni gradovi Madagaskara i Haitija, koji su “suočeni s velikim rastom stanovništva i sve većim potrebama za rešavanje pitanja otpada i voda”.

Video koji je postavljen na YouTube od strane korisnika WbMadagascar [5] 30. juna ove godine, je iz Svetske banke u Madagaskaru o socijalnoj zaštiti u gradovima Madagaskara. Video prikazuje teškoće sa kojima se suočavaju stanovnici Madagaskara svaki dan, dok prelaze iz ruralnih u urbana područja:

http://www.youtube.com/watch?v=nGZjEHKW5GE [6]

To pokazuje paradoks života u Africi, urbana metropola u punoj ekspanziji usprkos sveprisutnom siromaštvu, sve to u okruženju koje obiluje prirodom, što u velikoj meri poništava jedinstveni kontrast između ruralnog i urbanog života.

Glavni grad Windhoek, Namibija, postavio Bries na Wikipediji. Dozvola CC-Attribution-Share Alike 2.5. [7]

Glavni grad Windhoek, Namibija, postavio Bries na Wikipediji. Dozvola CC-Attribution-Share Alike 2.5.

Stanje u Namibiji [8], kao što u nastavku opisuje Antoine Galindo, je onakvo koje bi stanovnici nekoliko afričkih gradova prepoznali:

To je prvenstveno ta vrsta nasilja o kojoj različita ministarstva izdaju upozorenja. Ove krađe se ponekad mogu dogoditi uz fizičke napade u velikim gradovima. Život u zemlji izvan urbanih sredina ostaje miran, i popularan zbog svojih spektakularnih i bogato raznolikih mesta. Ipak, zbog nesigurnosti koja je stalno prisutna na ulicama glavnog grada, turizam sporo napreduje, i priliv stranih gostiju je i dalje slab.

Rastući problem u infrastrukturi

Amel Bouzidi analizira studiju sprovedenu od strane The Economist Intelligence, gde beleži sledeće [9] o Alžiru:

Od 140 proučenih gradova, Alžir zauzima 135. mesto, iza Abidžana (Obala Slonovače), Teherana (Iran), Douala (Kamerun) i Tripolija (Libija). Bangladeš, Dhaka, zauzima zadnje mesto. Loša pozicija alžirskog glavnog grada, s populacijom od preko 3.000.000 pomalo iznenađuje. U Alžiru nema puno prostora za zabavu, bioskopi u gradu se mogu izračunati na na prste jedne ruke, saobraćaj je očajan, a njegovi stanovnici se žale na to kako su ulice prljave. Svemu tome, dodajte česta iskuljčenja struje i vode.

U Douala, Kamerun, prekidi u isporuci struje su jedan od simptoma strašne ekonomske situacije [10]. Saradnik Globalnih glasova, Julie Owono, opisuje stanje u kojem infrastruktura zemlje ne može održati korak [11] sa brzim porastom broja stanovnika:

Prema nekim procenama [12], samo 20% stanovnika Kameruna ima pristup redovnom napajanju ektričnom energijom. U stvari, oni koji imaju pristup električnoj energiji [13] navikli su na nestanke struje svaka tri dana. Struja takođe postaje sve skuplja za stanovnike i ostalih delova zemlje. AES Sonel, privatni distributer, je na primer, nedavno najavio povećanje cene od 7% [14] , i tako će biti 01. juna 2012.

Nagle promene u kvalitetu života u urbanim područjima 

Studija o kvalitetu života u gradovima takode pokazuje da su odnosi na lestvici podložni brzim promenama. Na jednom od kriterijuma koji se uzima u obzir, ekonomska moć grada, vidi se da tri kineska grada dominiraju na listi. Izveštaj objašnjava da drugi kriterijumi, kao što su efikasnost njenih institucija, ljudskog kapitala, kulturnih dobara, i finansijska zrelost gradova, ovde zauzimaju mnogo važnije mesto.

S osvrtom na budućnost, ovaj izveštaj sugeriše određene stvari koje se moraju poboljšati u gradovima u novonastalim državama [2] (uključujući i afričke gradove) kako bi poboljšali svoju poziciju:

Porast novih tržišta će verovatno napraviti niz uglavnom nepoznatih gradova, koji će postati veoma važni 2020. godine. Bandung, Hangzhou, Lagos i Lima, na primer, svi imaju procenat rasta od 6% ili više, ali su danas poznati malom broju ljudi izvan svoje matične zemlje. To će se promeniti. Ključno pitanje je brzina kojom će se to dogoditi [..] Da bi se to dogodilo, oni moraju prilagoditi svoje politike privlačenja investicija, a to opet zahteva temeljnije promene. “Oni imaju dobre zalihe infrastrukture, ali sve je veoma zagađeno i nema javnih prostora ili tako nečega. Sada razumeju da moraju da se prebace na nešto više kvalitativno.”