Najraniji oblik novina je bio ručno pisan i danas vjerovatno posljednja ručno pisana novina u svijetu je ‘The Musalman‘. Indijske novine pisane na Urdu jeziku osnovao je 1927 Chenab Syed Asmadullah Sahi u gradu Chennai i od tada svakodnevno izlaze.
Danas novinu vodi Syed Asmadullahov unuk Syed Arifullah i šest vještih kaligrafa svakodnevno rade na novini od četiri stranice. Ima tiražu od 23 tisuće izdanja i donosi vijesti na Urdu jeziku u širokom spektru uključujući politiku, kulturu i sport.
U vremenu tehnološkog napretka, kada papirnate novine ustupaju mjesto elektronskim, ovaj osobni dodir je teško naći. Cijena novina je 75 paisa (otprilike dvije američke cente).
MadanMohan Tarun izvještava:
Trenutno novinu uređuje gospodin Syed Arifullah. On je preuzeo novinu nakon očeve smrti. Njegov otac je vodio novinu 40 godina. Osnovao ju je njegov djed u 1927. Ove novine su sačuvale originalni izgled i nisu preuzele kompjuterski font Urdu jezika. [..]
Pripreme za svaku stranicu traju otprilike tri sata. Nakon što part time izvjestitelji donesu vijesti na engleskom jeziku, one se prevode na Urdu jezik nakon čega Katib-kaligrafi (arapski pisari), posvećeni drevnom umijeću Urdu kaligrafije, oslikaju cijelu priču na papiru. Ručno pisani negativ se zatim priprema i tiska na pločama.
Afsar Shaheen objašnjava u blogu Luthfispace zašto se još uvijek koristi litografija:
Urdu tiskana slova su vrlo komplicirana; osim toga, izgledaju ružno u usporedbi sa ručnim pisanjem. To je razlog zašto je Urdu pribjegao litografiji dok su drugi jezici preuzeli tiskani oblik.
Pojavom kompjutera je pisanje Urdu jezikom dobilo jaki poticaj. Omogučeno je kaligrafsko pisanje bez litografskih problema. Ipak, knjiga ili novina koju je napisao stručni katib i koja je tiskana litografskim putem je prekrasna i ne može se usporediti sa kompjuterski napisanim Urdu jezikom.
Pogledajte ovaj video kojeg je napravila Ishani K. Dutta i producirao i postavio na YouTube Odjel Javne Diplomacije Indijskog Ministarstva Vanjskih Poslova: