Nova knjiga o globalnoj borbi za slobodu interneta

Kako osigurati da se Internet razvija sukladno sa demokracijom? Potaknuti snažnom podrškom građanskih medija u nedavnim ustancima na Bliskom Istoku i drugdje, postavlja se pitanje na koji način možemo garantirati da ova ista sredstva neće biti korištena za vladino cenzuriranje i nadziranje (često uz ne malu podršku zapadnih tehnoloških tvrtki)? I konačno, kako da prestanemo sebe smatrati pasivnim “korisnicima“ tehnologije već zainteresiram internet korisnicima koji preuzimaju vlast i odgovornost za našu digitalnu budućnost?

Consent of the Networked Ova pitanja su glavni okvir diskusije u knjizi Suglasnot umreženih: svjetska borba za slobodu interneta, nove knjige Rebecce McKinnon, suosnivača Global Voices (i koautor dvotjednog Netizen Izvješća o GV Zastupanju).

Sveobuhvatni i pravodobni tekst je poziv na akciju svakom blogeru ili korisniku Twittera ili Facebooka, a posebno internet aktivistima u cjelini, u cilju zajedničkog rješavanja hitnog pitanja o tome kako bi tehnologija trebala biti regulirana da podrži prava i slobodu građana u cijelom svijetu. Strogo analizirajući i uz pozitivan ton, konačna poruka je poziv na uključivanje u borbu u kojoj svi mi imamo moć i sposobnost da utječemo (čak i na male načine), ako prethodno pokušamo shvatiti složenost snaga koje djeluju i način na koji ih možemo oblikovati.

Podjeljena u pet glavnih poglavlja (Poremećaj; Kontrol 2.0; Izazovi demokracije; Vladari cyber prostora; Što treba napraviti?), knjiga pokriva mnogo događaja iz zadnje dekade i sasvim je u tijeku sa recentnim zbivanjima, sa osvrtima na Arapsko proljeće i nadzorne sposobnosti egipatske vlade, privatnost i kontrolu u zapadnim demokracijama, i uspon “Facebookistana i Googledom-a”. Popratni website knjige je ažuriran i nudi daljnje izvore.

Mreža Global Voices-a se spominje ponegdje, sa izravnim citatima i uputama. Na primjer, predgovor knjige ukratko donosi podatke o osnutku zajednice, razvoju i važnoj ulozi u recentnim zbivanjima:

U trenutku izbijanja prosvjeda u Tunisu krajem 2010 i širenja demonstracija kroz Bliski Istok i Sjevernu Afriku početkom 2011, suradnici Global Voices-a su bez prestanka radili na širenju informacija o događajima na brojnim jezicima, na našim stranicama i preko Twittera, Facebooka i drugih platformi društvenih medija.

Prvo poglavlje je usmjereno na međusobnu povezanost tehnologije, društva i poslovanja što je potaknulo razvoj interneta i dovelo do “digitalnih zajedničkih dobara”, uključujući inovativne postupke, digitalni aktivizam i ljudsko osnaživanje. To je uzbudljivo okruženje koje se suočava sa protivljenjima, opisanim kao “Control 2.0 “: “…neproziran, neodgovoran odnos prema internetu i telekomunikacijskim tvrtkama omogućuje autoritativnim vladama da kontroliraju i manipuliraju građane. “

Kina se ovdje navodi kao osnovni primjer za proučavanje, sa detaljnim opisom profinjenog sistema cenzuriranja i recentnih pokušaja zadržavanja autoritativne kontrole, a istovoremeno omogućavajući “visok nivo živih i gotovo spornih online debata i razmatranja unutar određenih granica.“

Nakon opisivanja sličnih (ili gorih) situacija u zemljama kao što su Iran, Pakistan i Sirija, fokus se pomiče na zapadne demokracije – koje su nažalost sklone imitarinju autoritativnih režima, premda to rade na subtilniji i podmukliji način. Tehnološke tvrtke izgrađuju jednako neproziran i neodgovoran odnos sa državnim tijelima i “…ne preuzimaju odgovornost za moćnu poziciju koju imaju nad političkim životom građana, kao i za njihovu nesposobnost za odgovornošću u korištenju te svoje moći.”

Worldwide censorship

Slika © Shutterstock.com

Između ostalih primjera spominju se WikiLeaks, tužbe oko privatnosti protiv Facebook-a, ‘Velikog Brata’ Apple-a i Net Neutrality, usporedno sa trenutnom borbom između intelektualnih vlasništva i slobode izražavanja i dijeljenja (vidi svjetska inicijativa protiv SOPA-PIPA, i recentno ‘‘selektivno cenzuriranje‘ ‘ najavljeno od strane Twittera). Također se navode manje poznata pitanja kao što je prijedlog iz 2011 o stvaranju “jedinstvenog europskog cyberprostora“ čime bi se blokirali “nedopušteni sadržaji“ izvan europskih granica.

Zadnje poglavlje knjige je pokušaj odgovora na pitanje “Što treba napraviti?“, sa prijedlogom o stvaranju Netizen-centričkog Interneta. Ovdje se istražuju napori određenih vlada i nekih tvrtki, kao i rastući broj zabrinutih građana da se uhvate u koštac sa opasnostima koje prijete slobodi interneta koristeći nove inicijative i pokrete. Neki od prijedloga su: povećanje korporativne prozirnosti; građenje procesa za korporativno uključivanje sa korisnicima, klijentima i ostalim sudionicima; građenje informacijskog okruženja u kojem bi građanin bio više uključen.

Borba za slobodu interneta se događa ovdje i sada – u arapskim zemljama, u istočnoj Aziji i čak u zapadnim zemljama. Ovo je zajednička borba, i na svima nama, kao građanima interneta i građanima svijeta, je zadatak da promatramo situaciju i osiguramo da Internet ostane snaga za slobodu izražavanja i političko oslobođenje – a ne sredstvo otuđenja, cenzure i represije.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.