Da li vidite sve one jezike gore? Mi prevodimo članke Globalnih Glasova da bi svetski građanski mediji bili dostupni svima.

Južna Koreja: Film izazvao gnev zbog seksualnih zločina nad decom sa posebnim potrebama

U Južnoj Koreji, film „Teško iskušenje“ izneo je na videlo davno-zaboravljeni slučaj silovanja. Zasnovan je na istinitoj priči o hendikepiranoj deci koja su pet godina konstantno bila silovana od strane školskih službenika; prestupnici su međutim, iz sudnice izašli skoro “netaknuti”.
Film, koji je bio veliki hit tokom nekoliko uzastopnih nedelja i kojeg je videlo više od nekoliko miliona korejaca, izazvao je poziv na ponovnu istragu zločina i izmene članova zakona vezanih za isti.

Serijska silovanja su bila učinjena nad decom sa oštećenim sluhom u specialnoj obrazovnoj ustanovi u gradu Kvangdžu. Slučaj je otkriven izveštajem insajdera iz 2005.godine, a dospeo je u javnost 2009. putem romana „ Teško iskušenje“ (Dogani), na kome je film prvobitno zasnovan.
Prestupnici, uključujući i direktora škole, bili su optuženi. Međutim od šest školskih zvaničnika, samo dvoje je dobilo zatvorske kazne manje od godinu dana, dok je drugo dvoje osuđeno na uslovnu kaznu, a preostalo dvoje je ostalo nekažnjeno. Trejler možete pogledati na jutjubu:

http://www.youtube.com/watch?feature=player_detailpage&v=VkCHCvcPy9A

Za manje od nedelju dana od kada je film počeo sa prikazivanjem, preko 74,000 građana je potpisalo onlajn peticiju [ko]. Prihvatajući javni poziv za delovanje, oformljen je specijalni policijski tim, a grad Kvangdžu je odlučio da zatvori [ko] školu. Vrhovni sud planira da da nacrte novog zakona koji će omogućiti sudovima da prepisuju oštrije kazne za seksualne zločine nad osobama sa posebnim potrebama.

Čak i Velika nacionalna partija, vladajuća nacionalna partija, raspravlja [ko] o tome da omogući sudijama retrospektivno kažnjavanje seksualnih zločina nad maloletnom decom. Sfera Tvitera zaživela sa novim reakcijama, a mnogi kažu da su osetili odbojnost, nelagodnost, bespomoćnost i bes nakon odgledanog filma.
Tviter korisnik @lovely__StaR postavila je:

나도 도가니보고 기분 찝찝했어요. 분노와 슬픔과 뭐라 형용할 수 없는 감정이 뒤섞여서.

Nakon što sam odgledala film, osećala sam se nelagodno, jer sva ta osecanja- bes, tuga, i nešto ne objašnjivo- bila su zbrkana zajedno.

Son So-ra (@BbiBbiZz) tvitovala je:

불편한 진실이라는 수준을 넘어서 듣고도,알고도,외면하고 싶은 지경에 진실인것같다.. 아역배우들의 부모님들이 출연결정을 내린것이 참 대단할정도다!

Ovo prevazilazi nelagodnu istinu. To je istina koju ne želimo čuti i koju zelimo ignorisati, iako znamo da ona postoji. Pozdravljam roditelje mladih glumaca zbog njihove hrabre odluke da dozvole deci da učestvuju u takvom filmu.

Sportski novinar, Seoh Ho-džung (@goalgoalsong) postavio je na tviteru:

전 분노를 넘어 사회 구성원으로 책임감을 느꼈어요. 사회적 약자에 무관심했던 걸 반성했고요.

Više od besa, osećao sam odgovornost kao član društva. I duboko žalim što sam bio toliko apatičan prema ugroženim grupama našeg društva.

Seoh Jung-seok(@du0280) napisao je na tviteru da grad u kome se scene odigravaju predstavlja odraz mračnih aspekata našeg društva:

무진이란 작은 도시 속에서 교직채용비리, 경찰과 학원재벌들과의 유착관계, 전관예우 변호사의 비리적 현실, 학연과 돈에 넘어가는 의사와 판사, 변호사. […]축소판이더군요.

Postoji toliko korupcije u malom gradu Mudžin. Postoji korupcija u zapošljavanju učitelja, lanacu nelegalnih veza između policije i mogula akademskih instituta, savezi koji čuvaju leđa advokatima i bivšim sudijama, a ti lekari, sudije i advokati povijaju se nad novcem i donose odluke u korist nekoga iz njihovih akademskih klanova. To je mikrokosmos našeg društva.

Dong So (@taiot) postavio je na tviteru čuvenu rečenicu iz filma. Nju izgovara glavni protagonista koji se borio za decu protiv školske uprave, ali je na kraju bio izbačen iz škole.

세상을 바꾸려는 게 아니라 세상이 나를 바꾸지 못하게 싸우는 것이다”(도가니)

Nije stvar u menjanju sveta, već se borim protiv sveta koji me tera da se ja menjam.

Pored mnogih reakcija u medijima, izjave Kima Kvang-džina na tviteru (@cop5680) su pobudila kontroverzu. Kim je policajac iz Kvangdžua koji je istraživao ovaj slučaj silovanja pre nekoliko godina. Kim je napisao:

어느덧 6년이라는 세월이 흘렀고, 그 사건 이후 내 기억 속에 서서히 사라져 갔던 그 애들을 기억하기 위해 당시 사건을 같이 수사했던 선배 형사와 함께 영화관을 찾았다. 6년전 광주 인화학교에 다니던 여학생들에게 피해내용을 확인하면서 세상에서 일어나지 말아야 할 일들이 너무 많다고 생각했다. 경찰관으로 재직하면서 여러가지 사건을 접해보았지만 그 사건은 세상의 모든 단어를 사용 하더라도 제대로 표현할 수 없었다.[…]정상인도 그런 피해를 당하면 제대로 표현하지 못하는 법인데, 하물며 아픔을 감내하며 고사리 같은 손으로 만든 일그러지고 처절한 그들의 수화에 미안하고 또 미안했다.

Šest godina je prošlo nakon tog slučaja silovanja i sećanje na tu decu je tokom godina postalo maglovito. Kako bih obnovio sećanje na tu decu, otišao sam u bioskop sa svojim starijim kolegom sa kojim sam istraživao slučaj.( Tada je on bio zadužen za slučaj) Kako sam dublje ponirao u to šta se dogodilo tim mladim učenicama u Kvangdžu In-va školi, osetio sam da na ovom svetu postoji toliko mnogo stvari koje ne bi trebalo da se dešavaju. Iako sam imao iskustva u više različitih predmeta, u ovom slučaju- čak iako upotrbim sve reči koje su na svetu ikada postojale u rečniku- nemoguće je opisati brutalnost ovog slučaja.(…) čak i osobe koje nisu hendikepirane, kada postanu žrtve ovakvog napada, imaju poteškoća da opišu mesto zločina, a ova deca su koristila jezik znakova da opišu šta se dogodilo…Kada sam gledao scene u kojima su deca sama sebe primoravala da opišu brutalnu, svirepu situaciju pomoću svojih malih ruku, bilo mi je jako žao.

Kim je posle dodao da su neke scene u filmu, kao što je podmićivanje policajaca od strane direktora kako bi se slučaj zataškao, preterana policijska brutalnost prema demonstrantima i žrtva studenta koji je poginuo u voznoj nesreći, dodate kako bi se film začinio.
Najbojle prodavani pisac Kong Dži-jung koji je napisao roman „ Teško iskušnje“, potvrdio je ovaj aspekt,ali je kritikovao Kima zbog odlaganja istrage. Kong je odgovorio na tviteru da ako im je bilo toloko žao, policija nije trebalo da odlaže istragu za četiri meseca bez nekog očiglednog razloga. Kim je objasnio da je četiri meseca istrage potrošeno za postavljanje temelja istrage.