Ideja stvaranja jednog zapadnoevropskog identiteta bez mnogo prostora za imigrante, ovog leta 2011., donela je mešavinu zakona, govor mržnje, pa čak i krvave atentate. Na proleće, postavljene su restrikcije na fleksibilnost evropskih granica unutar Šengen zone [1], kao što je slučaj sa Danskom [2] ili sa granicom između Italije i Francuske [3]. Sa druge strane Norveška je u julu pretrpela dvostruki masovni atentat [4] koji je težio ponovnom krstaškom ratu i koji je promovisao mržnju prema Muslimanima i ženama.
Ova činjenica je bila motiv da Abuj Nfbuea, predsednik Pan-afričkih zajednica crnaca u Španiji, ustanovi jednu paralelu između straha od onog drugog, koji postoji koliko u Norveškoj toliko i u Španiji. Svoje mišljenje je izneo u članku [5] pod naslovom: „Zar zaista postoji neko koga čudi rasistički zločin u Oslu?“
Insisto decir que nos extraña lo de Oslo es muy ofensivo, porque los que vamos en metro, nos paran para pedirnos papeles con perfilamiento racial o vivimos en Salt, Vic, Alcalá de Henares o Badalona ….sabemos que no es extraño, que se veía venir y eso es lo peor DE ESTE CRIMEN ABOMINABLE
Kada je u pitanju broj imigranata u Španiji (u skladu sa zvaničnim ciframa, do marta: 5,056,256), internet stranica NeoBandam [6] (špa.) podseća da:
el 46 por ciento opina que es “excesivo”, el 33 por ciento, que es “elevado”, y el 17 por ciento que es “aceptable”.
Pokret protiv netolerancije [7], sa sedištem u Madridu, je već u 2010. godini upozoravao na veze između ekonomske krize i povećanja ksenofobije u zemlji. O tome može da se pročita na internet stranici GuinGuinBali [8] (špa.):
Con la irrupción de la crisis económica es un hecho el aumento del prejuicio xenófobo y el hostigamiento a la inmigración. (…) Además, se añade la agitación y hostigamiento xenófobo que impulsan grupos organizados extremistas que alimentan la intolerancia hacia la inmigración con consignas populistas del tipo “los españoles primero” y la intolerancia religiosa en su doble vertiente de islamofobia y antisemitismo.
Stranku Plataforma Per Catalunya (PxC) [9] [kat]/Platforma za Kataloniju, kojom predsedava Žozep Anglada, možemo smatrati primerom grupe koja hrani ovu vrstu netolerancije. Ova stranka je, skoro, pozvala na protest protiv imigracija [10] u Sant Adriji de Bezos [11], urbanom području Barselone, u čijoj opštini ima gradskog većnika. U avgustu je bilo više nego dovoljno vesti u vezi sa PxC [kat] i njihovim pokušajima da protestuju protiv imigranata u Kataloniji, naročito Muslimana. Između ostalih, bila je i ta vest da je jedna odbornica u Saltu je otpuštena [12] zbog svoje emotivne veze sa građaninom kamerunskog porekla, i tom prilikom su zahtevali dokaz o legalnosti njegovog boravka u Španiji.
Nakon onoga što se dogodilo u Norveškoj i rasta vodeće uloge ove stranke u Španiji, blog Unitat contra el feixisme i el racisme [13] [kat]/ Ujedinjenje protiv fašizma i rasizma predstavlja ideološke sličnosti između Andersa Beringa Brejvik [14] i Žozepa Anglade [15], zasnovane na verovanju da evropski principi propadaju pred muslimanskom pretnjom i uticajima imigracija.
Mešanje imigracije i Islama je očigledno, a to je jasno izloženo u tački 5 Programske deklaracije stranke PxC [16] [kat]. U skladu sa ovim dokumentom, sa globalizacijom se u vezu dovode „masivni talasi ilegalne imigracije“, koje ugrožavaju društvenu dobrobit i formacije identiteta onih država koje ih primaju. Ključna tačka za razumevanje poruke o vezi između imigracije i Islama je tačka 5.2:
PxC no se opone a la inmigración, pero sí a la instalación de inmigrantes musulmanes en nuestro país, fenómeno que puede suponer a largo plazo una clara amenaza para nuestra cultura.
Reči Žozepa Anglade u vezi sa migracijom u Španiju služe kao primeri na nekim blogovima koji kritikuju o zaboravljanju na beneficije koje imigranti doprinose španskoj sociopolitici. Na blogu Vesti koje ostavljaju trag (Noticias que Dejan Huella), tekst objavljen 10. avgusta 2011. pod naslovom: „Imigracija, stanje dobrobiti i ksenofobija u Španiji“ [17], podseća na doprinose imigracija za dobrobit koja je u Španiji bila prisutna pre aktuelne finansijske krize, kritikujući „žalbe“ stranke PxC.
“Niños moros” que acaparan ayudas sanitarias y eligen colegio “mientras a nosotros nos asignan plazas lejos de casa”. “Medicamentos gratis” para inmigrantes. Comerciantes paquistaníes que “no pagan impuestos ni se les obliga a cumplir las normas”. Una nueva mezquita inexistente. Extranjeros contratados “antes que los autóctonos del pueblo”.
Skorašnje legalizovano zatvaranje vrata Rumunima (čitaj: ciganima), sankcionisano od strane ostalih zemalja Evropske Unije, postavlja jedno pitanje u elektronskom dnevnom listu Migrante Latino (špa.): da li se otvaraju druga vrata ksenofobiji? [19] A predsednik stranke PxC još jednom je poslužio kao primer:
En otras ocasiones, Anglada ha pedido a las autoridades que vacunen a los rumanos gitanos para evitar la diseminación de enfermedades y ha calificado a los miembros de esta etnia como “delincuentes indeseables”.
Strah od islamizacije u Španiji je bio motiv za pisanje Eurabijinog bloga. Ovde su takođe reči Žozepa Anglade upotrebljene kao dokaz opasnosti koju predstavljau muslimanski imigranti. „Ako Muslimani više vole da poštuju Ramazan i da ne rade, onda neka odu jer ih mi ovde ne želimo“, to je naslov jednog teksta koji je 02. avgusta 2011. [20] objavljen na blogu. Idući dalje od spominjanja Ramazana, predsednik ove stranke čak:
considera “aberrante y vergonzoso que estén trabajando musulmanes en las empresas catalanas mientras existen unos 690.000 parados autóctonos que intentan no ser desahuciados y poder dar de comer a sus familias”.
Ali, u čitavom ovom kontekstu, zanimljivo je uzeti u obzir ono što blog Imigranti u Španiji ( [21]špa.) naziva „operacija brisanja prijava i kazni za rasistička krivična dela na španskoj teritoriji“, koja se manifestuje u odsustvu javnih debata o ovoj temi:
La falta de notoriedad pública no es un mero descuido o una omisión inocente: es una forma de borrar una problemática de la agenda pública, esto es, un modo de minimizar estos problemas graves y recurrentes tanto en el contexto nacional como mundial.