Karneval bloga: Mexico – Građanski mediji na sceni

 Ovaj tekst je deo naše specijalne reportaže o Ratu protiv droge u Meksiku.

U ovom, drugom po redu članku letnjeg blog karnevala: Meksiko – građani, nasilje i blogovi, predstavljamo postove koji su diskutovali o korišćenju Interneta u kontekstu nasilja. Blogeri su mnogo govorili o ulozi Interneta u današnjem društvu, i diskutovali o pitanjima kao što su postojanje građanskih medija. Hoće li građanski mediji zameniti tradicionalno izveštavanje? Da li oni nadilaze ili utiču na stvarnost u društvu? Ova pitanja su navela blogere da internet shvate kao fundamentalno pravo i mogućnost da ojačaju i upoznaju načine koji obezbeđuju slobodu izražavanja. 

Blogeri su razmatrali vezu između nasilja, građana i blogova ne samo iz perspektive Interneta, nego takođe iz perspektive medija kao celine. Danas informacije ne predstavljaju samo puko pravo na njihovo konzumiranje, nego pre potrebu građana da proizvode i razmenjuju sadržaje. Mogli bismo potvrditi da još uvek postoji izvesna tenzija između “zvaničnog” i “građanskog” novinarstva.

Zaustavimo krvoproliće. Flickr korisnik otromundoesposible_com (CC BY 2.0).

Zaustavimo krvoproliće. Flickr korisnik otromundoesposible_com (CC BY 2.0).

Građani reporteri na sceni  

Dobar primer ranije spomenute tenzije je razmišljanje Miguela Ángela Guevara o reportažama medija u vezi sa nasiljem, objavljeno na njegovom blogu mit liv u postu “La eterna primavera” (Večito proleće):

No comparto la idea de censurar la información, pero si creo que los medios de comunicación deben de ejercer su labor de una forma más responsable. ¿Cuáles son los efectos a largo plazo en un niño que sólo escucha noticias violentas? ¿Estamos creando seres humanos violentos desde el inicio de sus vidas? La cobertura mediática va más allá de las líneas tradicionales de libertad de expresión, trascienden hasta la naturaleza humana e irrumpen el tejido social. Los ciudadanos debemos de exigir una cobertura más sana, íntegra y objetiva. Podemos hacerlo compartiendo experiencias, informando, organizándonos para exigir a las autoridades.

Ne slažem se sa idejom cenzurisanja informacija, ali verujem da bi mediji trebalo odgovorno da obavljaju svoj posao. Kakvi su efekti na dete koje sluša o nasilju tokom dugog vremenskog perioda? Stvaramo li mi nasilna ljudska bića od njihovog rođenja? Idući za tradicionalnom linijom slobode izražavanja, mediji nadilaze ljudsku prirodu i prekidaju prirodni tok u društvu. Građani bi trebalo da zahtevaju jasnije i objektivnije izveštavanje. To možemo postići razmenom iskustava, informisanjem i sopstvenim organizovanjem kako bi se suočili sa vlastima.

Jorge Escudero Villa na svom blogu Óbice  piše o traganju za istinom u građanskim medijima i o njihovom značaju:

Para llegar a descubrir la verdad, en la medida en que esto sea humanamente posible, es necesario poder discutir todos los elementos relevantes, y hasta los irrelevantes, dejando que cualquier persona se exprese sobre cierto tema y confrontar opiniones, es por ello que el Blog se convierte en un instrumento valiosísimo. Es en el contexto, narrado en supra líneas, donde se esconden historias que no se muestran en medios de comunicación “tradicionales”, además, ni son políticamente correctos; son en todo caso, el reflejo de una sociedad, que pretende, con letras a veces escritas con sangre, sanar del dolor inmenso y contínuo que sufre y que de ninguna manera debe volverse cotidiano,

Da bi se saznala istina, ili da bi joj se što više približilo, neophodno je da se raspravlja o svim relevantnim elementima,  omogućavajući svima da izraze i podele svoje mišljenje o određenim pitanjima. Zbog toga su blogovi veoma značajni. U tom kontekstu, govoreći uvijeno, gde možemo pronaći priče kojih nema u “tradicionalnim” medijima ili koji nisu politički korektni; sve u svemu, oni su odraz društva, koji rečima, ponekad ispisanim u krvi, pokušavaju da odagnaju ogromni bol, bol koji ne bi smeo da postane konstantan.

Enrique Figueroa Anaya sa Asfalto Tecnicolor pita “Kakvu zemlju stvaramo za budućnost Meksikanaca koji će u njoj živeti?” [es] On diskutuje o korišćenju blogova:

No pretendo cambiar al mundo, ni tampoco pretendo ser un revolucionario de sofá que por twitter y blog “alza la voz” para después regresar a la televisión y perderse en la liga de fútbol de mi país (sí veo el fútbol eh, tengo derecho a escaparme por un ratito del día a día). Soy sólo un ciudadano sencillo que con el día a día de sus acciones busca lograr un cambio, un mejor sitio para los que están en mi entorno, e inclusive un momento de reflexión que nos lleve a dar ese pequeño extra que en general podría levantar a nuestro país. Porque si bien los grandes revolucionarios serán siempre admirados por sus agallas y liderazgo, al final como la historia misma, los cambios los escribimos los anónimos con nuestras pequeñas acciones.

Nemam nameru da menjam svet niti da budem revolucionar iz kreveta i podižem svoj glas posredstvom Twittera i bloga i da se onda vraćam da gledam televiziju i pratim nacionalnu fudbalsku ligu (da, gledam fudbal, imam pravo da s vremena na vreme malo pobegnem). Ja sam samo običan građanin koji pokušava da ulepša svoj svakodnevni život, da stvori bolje mesto za sve oko sebe, i da podstakne na razmišljanje kako možemo da  doprinesemo razvoju naše države. Jer, iako smo  se  uvek divili hrabrosti i liderstvu najvećim revolucionarima, na kraju, kao što istorija kaže, promene su pisali anonimni ljudi sa svojim sitnim akcijama.

Ali, kada smo razgovarali o građanskim medijima, nismo samo govorili o blogovima. Ernesto Priego nas podseća u svom postu  “O herojskim izveštajima i građanskim medijima” objavljenom na #SinLugar:

la instancia más exitosa de este proyecto ha sido precisamente el implementado en Ciudad Juárez, y que se conoce en español como Crónicas de héroes. Mediante una campaña de difusión y de integración-compromiso público, el equipo dirigido por Yesica Guerra, trabajando con Tec Milenio, Tec. de Monterrey campus Juárez, IADA, Preparatoria Allende, Uniendo Esfuerzos por Juárez, ha animado a ciudadanos a reportar casos de “heroísmo” cívico, geolocalizándolos y visualizándolos en un mapa interactivo.

Najuspešniji trenutak u ovom projektu (MIT centar za građanske medije) je ostvaren u Ciudad Juárez, i na španskom je poznat kao Crónicas de héroes (Herojske hronike). Posredstvom javne kampanje za razvoj i integraciju, tim predvođen Yesica Guerra, radio je sa Tec Milenio, Tec. of Monterrey Juárez campus, IADA, Preparatoria Allende, Uniendo Esfuerzos por Juárez (Ujedinjenim snagama za Juarez), ohrabrio je građane da izveštavaju o primerima građanske “hrabrosti”, locirajući i prikazujući ih na jednoj interaktivnoj mapi.

Preciznije, to je Yesica Guerra koja nam sa svog bloga Centra za građanske medije govori da Crónicas de héroes [uskoro će preći u novi etapu]:

Trenutno CRÓNICAS DE HÉROES istražuje novi teren, planirajući pokretanje dvo-nacionalne implementacije duž američko-meksičke granice, težeći da ujedine pogranične gradove u ovim regionima. […] trenutni konflikt u meksičkim gradovima i razlike između tih gradova duž granice je tema koja ne može biti ignorisana. Ipak, izveštavajući i fokusirajući se samo na negativne događaje u ovim regionima, svakodnevna perspektiva građana je upropaštena, a mogući pozitivni rezultati opstruisani.

Na popularnom blogu Vivir México, Ismael Flores izveštava o inicijativama ostalih građanskih medija povezanih sa novinarstvom i migracijama:

En La Plaza —blog albergado dentro del sitio web del periódico Los Angeles Times—, varios periodistas contribuyen con artículos de análisis y opinión […] Este es el caso de Daniel Hernández, quien en su artículo Internal migration flows below the radar in Mexico […] explora la migración interna en nuestro país a partir de una visita que realiza a la ciudad de Querétaro. […] Mexodus, (es) un proyecto de colaboración periodística realizado entre universidades norteamericanas y mexicanas. En él, estudiantes de periodismo de ambos lados de la frontera se entregan a la labor de documentar la migración de familias enteras desde Ciudad Juárez hacia los Estados Unidos u otros estados más seguros de México —como Querétaro.

Na La Plaza —a blogu na sajtu Los Angeles Times—, brojni novinari objavljuju analitičke tekstove […] poput  Daniela Hernández, čiji članak Internal migration flows below the radar u Meksiku  [Unutrašnji migracioni tokovi u Meksiku] […] istražuje  migracije u našoj zemlji iz perspektive grada Querétaro. […] Mexodus, zajednički novinarski projekat sproveden na univerzitetima u severnoj Americi i Meksiku. Kroz ovaj projekt, studenti novinarstva sa obe strane granice preuzeli su na sebe da dokumentuju migracije celih porodica iz Ciudad Juárez u Sjedinjene Države ili druge bezbednije oblasti u Meksiku—kao što je Querétaro.

Mariel García Montes sa bloga Thought Experiment #45,730,944 u postu Los “tweets” que arruinaron la fiesta [es] (“tvitovi” koji su upropastili party podseća nas na ostale načine korišćenja građanskih medija):

El 15 y el 16 de septiembre de 2010, México celebró el aniversario número 200 del inicio de su guerra de independencia. […] En la primaria, cuando eres un niño mexicano, aprendes que puedes estar orgulloso de México porque logró organizarse y luchar por la independencia de España. Es independiente. Tú eres independiente. ¡Come!¡Celebra! […] Mientras lees esto, […] Hay un pueblo en el que la gente revisa las redes sociales en línea para ver información sobre balaceras antes de salir al trabajo para saber qué caminos deben ser evitados. Para estas personas, 200 años no importan “sólo porque sí”. […] Si miras de cerca las publicaciones en línea sobre esta celebración, puedes oír mil reflexiones que sucedían en cada minuto de la fiesta. ¿Deberíamos estar celebrando en un año en el que la guerra contra el narcotráfico ha alcanzado su punto más sangriento? ¿Es seguro celebrar, ahora que sabemos que el narco está dispuesto a atacar a los civiles como una respuesta dirigida al gobierno? […] “No hay nada que celebrar”

Petnaestog i šesnaestog septembra [2010.], Meksiko je proslavio dvestagodišnjicu od početka rata za nezavisnost. […] U osnovnim školama, kada ste još dete, učite da budete ponosni na Meksiko zbog organizacije i vođenja rata za nezavisnost od Španije. Meksiko je nezavisno. Vi ste nezavisni. Jedite ! Slavite! […] dok ovo čitate, […] postoji grad gde ljudi pre jutarnjeg umivanja proveravaju društvene mreže da bi se informisali o gangsterskim obračunima i da bi znali koje rute treba da izbegavaju. Za ove ljude 200 godina je nevažna stvar “samo zato”. […] Ako bliže pogledate online publikacije o ovoj proslavi, možete čuti hiljade mišljenja koje prate svaki minut žurke. Treba li da slavimo u godini u kojoj je rat protiv šverca droge dostigao najkrvaviju tačku? Je li bezbedno slaviti sada kada znamo da narko mafija priprema napad na civile kao odgovor vladi? […] “Nema šta da se slavi”

 Ovaj tekst je deo naše specijalne reportaže o Ratu protiv droge u Meksiku.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.