Proteklog 19. aprila navršile su se tri godine [1] od nesreće poznate kao Slučaj „Factory” [2], to jest, od požara koji je izbio u diskoteci „Factory” u Kitu 2008, u toku održavanja gotik rok [3] festivala. U požaru je poginulo 19, a povređene su 24 osobe. Među nastradalima bili su svi članovi rok grupe Zelestial [4][špa.], a neki od preživelih [5] još uvek trpe posledice nesreće.
Iako je održano suđenje i bilo je osuđenih [6], zajednica porodica i prijatelja [7] preminulih i dalje se okuplja [7] i zahteva pravdu i, povrh svega, da se rokeri poštovaoci raznih pravaca ne marginalizuju, i da im se omogući da se okupljaju i pojavljuju u bilo kom delu grada, a ne samo na udaljenim mestima sumnjive bezbednosti.
Svojevremeno su se neki ekvadorski blogeri bavili ovom temom, kao što je, na primer, Sik boj, koji se u časopisu Wildchild's Journal [eng.] pobunio [8]protiv senzacionalizma i predrasuda koje društvo gaji prema ljubiteljima gotik roka:
El contexto de “un show publico cualquiera que terminó en tragedia” se ha trastocado hacia “una secta que buscaba la muerte”, o “jóvenes confundidos q adoraban a Satán”, o hasta “piromaniaticos terroristas”, bla bla bla… […] Un simple gusto musical pasa a ser prejuicio de unos cuantos que nos creen dementes, y que sin una “ayuda profesional” quizás terminemos matándonos entre nosotros o haciéndole daños a terceros… así el rockero retratado como antisocial capaz de cometer atrocidades cobra fuerza…
Aleksis Kusme iz Ciudad Hecatombe [špa.] bavio se istom temom i, osim toga, ukazao [9] na poteškoće sa kojima se suočavaju oni koji organizuju ovakve događaje:
Muchos de los organizadores de conciertos rockeros prefieren hacerlos subterráneos, en salas más o menos acondicionadas para albergar a cien o hasta doscientos espectadores, no buscan los permisos legales porque es un trámite donde la burocracia deja ver su poder, y sobre todo porque siempre habrán interminables y absurdos peros para que se evite un concierto de rock (el prejuicio en su mejor forma).
Ovog, poslednjeg, 19. aprila na trgu Plasa Grande [10] u Kitu došlo je do omaža i napora da se probudi svest ljudi kada se radi o svim ovim stvarima od strane zajednice porodica i prijatelja [7] preminulih:
Jedan od aktivista zajednice smatrao je da je dobro da nam ispriča nešto u vezi sa ovim:
U okviru aktivnosti povodom tri godine od bolnog događaja, održan je i rok festival: Factory nunca más 2011 [11] („Factory” nikad više 2011.) i debata [12]. Pored odavanja počasti [13] u blogovima, ili na videu [14].
Ovaj slučaj [15], kao i slučaj diskoteke República Cromañón [16] [špa.] u Buenos Ajresu, u Argentini, diskoteke Utopía [17][špa.] u Limi, u Peruu, i mnogi drugi, svedoči o neozbiljnosti i neodgovornosti koje često prate dešavanja i mesta zabave za mlade iz Latinske Amerike, bez obzira na društveni sloj kome oni pripadaju.
Post prvi put objavljen u Globalizado [18], blogu Huana Areljana.