Ekvador: tri godine od nesreće u diskoteci „Factory”

„Factory” nikad više; fotografija Huana Areljana

Proteklog 19. aprila navršile su se tri godine od nesreće poznate kao Slučaj „Factory”, to jest, od požara koji je izbio u diskoteci „Factory” u Kitu 2008, u toku održavanja gotik rok festivala. U požaru je poginulo 19, a povređene su 24 osobe. Među nastradalima bili su svi članovi rok grupe Zelestial [špa.], a neki od preživelih još uvek trpe posledice nesreće.
Iako je održano suđenje i bilo je osuđenih, zajednica porodica i prijatelja preminulih i dalje se okuplja i zahteva pravdu i, povrh svega, da se rokeri poštovaoci raznih pravaca ne marginalizuju, i da im se omogući da se okupljaju i pojavljuju u bilo kom delu grada, a ne samo na udaljenim mestima sumnjive bezbednosti.
Svojevremeno su se neki ekvadorski blogeri bavili ovom temom, kao što je, na primer, Sik boj, koji se u časopisu Wildchild's Journal [eng.] pobunio protiv senzacionalizma i predrasuda koje društvo gaji prema ljubiteljima gotik roka:

El contexto de “un show publico cualquiera que terminó en tragedia” se ha trastocado hacia “una secta que buscaba la muerte”, o “jóvenes confundidos q adoraban a Satán”, o hasta “piromaniaticos terroristas”, bla bla bla… […] Un simple gusto musical pasa a ser prejuicio de unos cuantos que nos creen dementes, y que sin una “ayuda profesional” quizás terminemos matándonos entre nosotros o haciéndole daños a terceros… así el rockero retratado como antisocial capaz de cometer atrocidades cobra fuerza…

Kontekst “javni događaj koji se pretvorio u tragediju” se izvitoperio u “sekta koja je tražila smrt”, ili “zbunjeni mladi obožavali Satanu”, ili čak “piromani teroriste”, bla bla… […] Običan muzički ukus pretvara se u predrasudu nekolicine koja smatra da smo poremećeni i da ćemo bez “stručne pomoći” možda završiti ubijajući se međusobno ili povređujući druge… tako se sve više rokeri opisuju kao asocijalne osobe u stanju da počine zverstva…

Aleksis Kusme iz Ciudad Hecatombe [špa.] bavio se istom temom i, osim toga, ukazao na poteškoće sa kojima se suočavaju oni koji organizuju ovakve događaje:

Muchos de los organizadores de conciertos rockeros prefieren hacerlos subterráneos, en salas más o menos acondicionadas para albergar a cien o hasta doscientos espectadores, no buscan los permisos legales porque es un trámite donde la burocracia deja ver su poder, y sobre todo porque siempre habrán interminables y absurdos peros para que se evite un concierto de rock (el prejuicio en su mejor forma).

Mnogi organizatori rok koncerata odlučuju se za prostorije pod zemljom, za sale u koje staje manje-više sto do dvesta posetilaca, ne traže zakonske dozvole jer je to procedura gde se vidi sva moć birokratije i, najviše od svega, jer će se uvek izmisliti bezbrojni i besmisleni razlozi da se izbegne održavanje rok koncerta (predrasude u pravom smislu te reči).

Ovog, poslednjeg, 19. aprila na trgu Plasa Grande u Kitu došlo je do omaža i napora da se probudi svest ljudi kada se radi o svim ovim stvarima od strane zajednice porodica i prijatelja preminulih:

Jedan od aktivista zajednice smatrao je da je dobro da nam ispriča nešto u vezi sa ovim:

U okviru aktivnosti povodom tri godine od bolnog događaja, održan je i rok festival: Factory nunca más 2011 („Factory” nikad više 2011.) i debata. Pored odavanja počasti u blogovima, ili na videu.

Ovaj slučaj, kao i slučaj diskoteke República Cromañón [špa.] u Buenos Ajresu, u Argentini, diskoteke Utopía [špa.] u Limi, u Peruu, i mnogi drugi, svedoči o neozbiljnosti i neodgovornosti koje često prate dešavanja i mesta zabave za mlade iz Latinske Amerike, bez obzira na društveni sloj kome oni pripadaju.

Post prvi put objavljen u Globalizado, blogu Huana Areljana.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.