Maroko: Lična priča o protestu

Ovaj post je deo našeg specijalnog pokrića Morocco Protests 2011.

Od 20-og februara 2011, marokanski aktivisti vode kampanju zahtevajući demokratske promene u svojoj zemlji. Pokret 20 Februara rodjen je na internetu i ubrzo je postao pokretačka snaga na terenu. Širom zemlje, odbori združeni sa pokretom (ili ’koordinacija’) slušali su narod i prevodili njegove žalbe u formalne zahteve i slogane regularno uzvikivane tokom marševa sprovodjenih svake nedelje.

U pokušaju da uguši proteste, režim je smislio ustavnu reformuprividno predstavljenu kao korak ka ograničenju moći apsolutne monarhije. Reforma je bila većinski izglasana na referendumu održanom 1. Jula. Aktivisti su  protestvovali protiv predloga, osećajući da ne idu dovoljno daleko. Takodje su osudili, ono što nazivaju neizbalansiranom referendumskom kampanjom.

Suzbijanje pro-demokratije?

Kasablanka protest, 15. may 2011. Fotografija Flickr  korisnika Magharebia (CC BY 2.0).

Kasablanka protest, 15. may 2011. Fotografija Flickr korisnika Magharebia (CC BY 2.0).

Iza protivrečnosti nacrta ustava, posmatrači veruju da se krije pokušaj režima da suzbije pro-demokratski pokret sprečavajući mu pristup javnim medijima i sprovodeći klevetničku kampanju protiv istog.
Pokret je primarno koristio internet da objasni svoje pozicije i ideje. Promotivne video kampanje, saopštenja za štampu, konferencije za štampu, su organizovane od strane pokreta s vremena na vreme u pokušaju komuniciranja sa javnošću i održavanja Poikreta 20 Februara aktivnim i glasnim. Ali ponekad su baš lične priče boraca pokreta te koje imaju najoštriji uticaj na širu javnost.

Lično svedočenje Jonesa Lukililia, mladog sociologa i zagovornika pokreta, je najbolji primer. Jones je napisao potresno pismo koje je publikovao putem interneta i u kome objašnjava svoju pozadinu i kako je prešao put od skeptika do odanog zagovornika pokreta. Dokument se raširio kao požar po marokanskoj blogosferi i ubrzo je reprodukovan na više platformi uključujući i blog militantne grupe Mamfakinch! [ar].

Jones piše:

قبل خمسة أشهر لم أكن مساندا لعشرين فبراير رغم حضوري يومئذ في ساحة الحمام بالبيضاء كمشاهد مهتم بقضايا الوطن والتغيير، كما يُلزمه تخصصه العلمي بمتابعة أحداث المجتمع والناس.

حينها، عاتبني شخصان: أولهما زوجتي التي ناقشتُ الأمر معها طويلا، كنت ملحا أن المغرب استثناء، لأنه فعلا تقدم بإصلاحات ستجهض كل محاولة لتقليد تونس أو مصر. كان موقفها مخالفا إذ رأت أن الاستبداد والفساد في السلطة والثروة ما زالا قائمين بل تفاقما أكثر، وألحت أن تحضر معي يوم 20 فبراير، فرفضتُ لظروفها الصحية. والثاني: صديقي الصحفي السعودي نواف القديمي، الذي اتفقنا أن نحضر معا إلى مسيرة الرباط، لكن تخلفت عن الموعد بعد أن استيقظت متأخرا، فهاتفني معاتبا: أفي هذا اليوم يا يونس تستيقظ متأخرا؟!
[…]
رغم ذلك أصررت على موقفي، ولم أحضر منذئذ لأي تظاهرة.

Pet meseci ranije nisam podržavao Pokretr 20 Februara iako sam tog dana (20 februara, 2011) bio prisutan na centralnom trgu u Kazablanci, kao posmatrač zabrinut za nacionalne probleme i promene i kao neko zainteresovan za naučnu observaciju ljudi i dogadjaja.
U to vreme, bio sam izazvan od strane dvoje ljudi: prva je bila moja supruga s kojom sam na široko raspravljao o tematici. Ja sam insistirao da je Maroko izuzetak zato što sprovodi istinske reforme koje će suzbiti svaki pokušaj oponašanja Tunisa ili Egipta. Moja supruga je protestvovala, smatrajući da tiranija i korupcija u centrima moći nastavljaju da postoje i da je u stvari gore nego ikada. Insistirala je da želi da prisustvuje protestu 20 februara, ali sam joj to odbijo zbog njenog lošeg zdravlja. Druga osoba koja me je izazvala da preispitam svoje poglede bio je moj prijatelj saudijski novinar Nawaf Qudaymi. Bili smo se dogovorili da zajedno idemo na marš u Rabat, ali nisam uspeo da se probudim rano tog dana. Nawaf me je pozvao ‘Kako možeš da se uspavaš na ovakav dan Jone?’ jadikovao je.
Bez obzir na sve ja sam ostao čvrst u svom stavu i nisam otišao ni na jedan protest od tada.

Ali jedan neočekivan dogadjaj će promeniti nepovratno Junisove poglede. Piše:

يوم الجمعة 11 مارس، نقلت زوجتي، وهي لم تكمل شهرها السابع، على جناح السرعة إلى مستشفى ابن رشد بالبيضاء، حوالي الساعة العاشرة ليلا بعد أن ساءت حالتها إثر ارتفاع الضغط الدموي، وتسببه في نزيف دماغي، وأجريت لها عملية قيصرية حوالي الواحدة ليلا لإنقاذ الجنين، وطلب منا نقل الوليد إلى الحاضنة الزجاجية في الحال، لأن الأماكن غير شاغرة، وليس أمامنا إلا مصحات خاصة يصل فيها سعر الليلة إلى 2500 درهم، طبعا إن لم تملكها عليك انتظار أقرب فرصة لتعيد و زوجتك إنتاج ولد آخر،-بعدئذ عرفت أن الوسائط و الرشاوى يمكنها أن تجد مكانا-، لكن استطعنا نقله إلى جمعية قطرة الحليب بثمن معقول. أما زوجتي فبقيت على ذلك الحال طيلة السبت والأحد، وكلما سألت طبيبا مقيما أو داخليا عن حالتها، يطلب مني الدعاء!!

وصبيحة يوم الاثنين 14 مارس اتصل الطبيب يبلغني ضرورة القدوم من أجل إجراء فحوصات بالأشعة، ولم يفته أن يعلمني أن ثمنها 3000 درهم! فعلت ما طلب، وعلمت أن زوجتي مصابة بنزيف دماغي، والمطلوب إجراء عملية جراحية، وانتظرت إلى غاية العاشرة ليلا، ولم تجرى العملية بعد…الخ.عرفت بعد أيام أن زوجتي بقيت 48 ساعة بدون فحص، و أزيد من 72 ساعة بدون عملية، فسألت وتساءلت، فأدركت وفهمت أن قسم الفحوصات لم/لا يعمل يومي السبت والأحد، والطبيب لم/لا يعمل يومي السبت والأحد. لقد اكتشفتُ أن زوجتي تعرضت لإهمال طبي وااضح..وتأكدت في الحال أن المواطن العادي غير مسموح له بالمرض يومي السبت والأحد.

U petak , 11 marta, oko dest sati uveče prebacio sam svoju sedam meseci trudnu suprugu u javnu bolnicu Averoz u Kazablanci, nakon što joj se stanje pogoršalo zbog visokog krvnog pritiska. Podvrgnuta je carskom rezu oko jedan sat po ponoći da bi beba bila spašena. Traženo je da bebu prebacimo u inkubator u drugoj bolnici, jer su sva mesta bila zauzeta. Jedina opcija koju smo imali, bila je da idemo na privatnu kliniku, ali sam saznao da cena tamo ide i do 2500 dihrama na noć (250 dolara). Naravno, ako to sebi nemožete da priuštite, rečeno mi je, sve što možete da uradite,sa svojom suprugom je da sačekate najskoriju šansu da začnete novu bebu. Tada sam shvatio da veze i mita mogu da nam pronadju mesto. Na svu sreću, bili smo u stanju da prebacimo bebu na kliniku koja je pripadala dobrotvornoj ustanovi po razumnoj ceni. Moja supruka ostaje u kritičnom stanju tokom subote i nedelje i kada god bih upitao doktora ili internistu za njeno stanje, govorili su mi da se molim.
U ponedeljak ujutru, 14 marta primio sam poziv od doktora, koji je tražio da hitno dodjem u bolnicu jer je potreban CT skener. Nije propustio da me obavesti da je cena tog testa 3000 dihrama (300 dolara). Uradio sam šta je bilo traženo i saznao da moja supruga ima cerebralno krvarenje i da je potrebna operacija. Čekao sam do deset uveče, ali operacija nije izvršena. Saznao sam, kasnije, da je moja supruga bila ostavljena 48 sati bez ikakvog ispitivanja i više od 72 sata, bez ikakve intervencije. Pitao sam se i čudio. Shvatio sam da osoblje nije radilo/ne radi subotom i nedeljom i da doktori nisu radili/ne rade subotom i nedeljom. Otkrio sam da je moja žena bila žrtva čiste medicinske nemarnosti i da prosečnim gradjanima nije dozvoljeno da se razbole subotama i nedeljama.

Jones nastavlja:

أبدا لن أنسى
لن أنسى.. آلام المرضى النائمين عراة ولم يسمح لهم بالدخول
لن أنسى.. الرائحة الكريهة التي تزكم الأنوف في ممرات المستشفى
لن أنسى..إنفاقي أكثر من 20000 درهم على الأدوية في مستشفى عمومي
لن أنسى.. عربدة الممرضين وأياديهم الممدودة
لن أنسى.. استعلاء الأطباء وسوء التواصل
لن أنسى.. فوضى الأمن
لن أنسى أنه بعد عشرين يوما توفيت زوجتي رحمها الله..
Nikada neću zaboraviti… pacijente koji su ležali nagi na podu plačući od bola bez da im je dozvoljen pristup bolničkom osoblju.
Nikada neću zaboraviti … smrad koji ispunjava nos na koridorima bolnice.
Nikada neću zaboraviti… da sam potrošio više od 20 000 dihrama (2000$) na lekove u javnoj bolnici.
Nikada neću zaboraviti… bezobrazluk bolničarki.
Nikada neću zaboraviti… osornost doktora i njihovu lošu komunikaciju sa pacijentima.
Nikada neću zaboraviti… bezbednosni haos.
Nikada neću zaboraviti da je posle 20 dana… moja supruga umrla. Neka joj je pokoj duši.

Jones zaključuje:

لقد دفعت حياتها ثمنا كي أقتنع عمليا بوجهة نظرها: الفساد مازال قائما، وأننا ندفع ثمن وجوده بالتقسيط، في الصحة، وفي الشغل، وفي السكن، وفي التعليم…

بعد كل هذا عرفتُ

عرفتُ..أنني ليس إلا مثال مكرر لآلاف الحالات اليومية في هذه البلاد..
عرفتُ.. أن صمتي كان يعني انتظار الدوْر
[…]
عرفتُ..أن حركة عشرين فبراير الصيغة الوحيدة القادرة على تغيير الوضع في المغرب الراهن..
عرفتُ.. أن حركة عشرين فبراير وقفت حين جلس الجميع..
عرفتُ..أن حركة عشرين فبراير جرأة تستحق المستقبل..
عرفتُ..أنني لا بد أن أظل عشرينيا..

وليرحمك الله يا فاطمة

Moja supruga je platila svojim životom da me ubedi u ispravnost svojih stavova: Korupcija još uvek postoji i mi plaćamo cenu tog postojanja u ratama, u zdravlju zapošljenju, stanovanju, obrazovanju…
Posle svega ovoga znam da oso što se meni dogodilo predstavlja smo jedan primer od hiljade slučajeva koji se dogadjaju dnevno u ovoj zemlji.
Znam da je moje ćutanje značilo čekanje da dodjem na red.
Znam da individualni zahtevi treba da se uključe u socijalne i onda u političke zahteve.
Znam da je Pokret 20 Februara jedini koji je u stanju da promeni status quo u Maroku.
Znam da je Pokret 20 Februara ustao dok su svi sedeli.
Znam da je hrabrost Pokreta 20 Februara vredna bolje budućnosti.
Znam da ću ostati 20 Februar.
Neka Bof blagosilja tvoju dušu, Fatima.

Ovaj post je deo našeg specijalnog pokrića Morocco Protests 2011.

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.