- Global Voices na srpskom - https://sr.globalvoices.org -

Meksiko: Šetnja protiv nasilja ili protiv Vlade?

Kategorije: Južna Amerika, Meksiko, Digitalni aktivizam, Građanski mediji, Protesti, Ratovi i sukobi

Hiljade Meksikanaca je, u različitim gradovima u zemlji i inostranstvu kao što su Njujork, Buenos Ajres, Pariz i Madrid, u sredu 6. aprila 2011. izašlo na ulice u šetnju protiv nasilja. Neki su tražili ostavku predsednika Felipea Kalderona [1] jer, prema izveštajima BBC [2], misle da je njegova strategija za borbu protiv delikvencije i trgovine drogom pogoršala stanje prolivanja krvi.

Ubistvo sina novinara i pesnika Havijera Sisilije [3], koje se dogodilo u državi Morelos [4] krajem marta ove godine, u Meksiku je ponovo oživelo talas rezigniranosti protiv nasilja i pokrenulo pomenute proteste.

Meksikanci protestuju protiv nasilja na Trgu Sokalu u gradu Meksiku. Alberto Miljares, Copyright Demotix.

Meksikanci protestuju protiv nasilja na Trgu Sokalu u gradu Meksiku. Alberto Miljares, Copyright Demotix.

Na reakcije građana, na različitim blogovima, nije trebalo dugo čekati. Viktor Ernandes [5], koji iznosi svoje mišljenje u blogu Mičokaan en Resistensia (Mičokaan u odupiranju), pozdravio je to što su protesti bili proizvod građanske organizacije a ne medijske kampanje vođene od strane neke političke struje.

Le aplaudo a la marcha contra la violencia que se llevará a cabo hoy en diversos estados de la República el ser auténticamente ciudadana. Fue convocada por el escritor Javier Sicilia, pero su organización y difusión la hizo la gente, principalmente de clase media, por medio de redes sociales y sin la ayuda de los medios.
Por primera vez la clase media se organiza para exigir un alto a la violencia sin ser convocados a ser parte de un acto mediático de la derecha. Lo hizo la gente por si misma.

Aplaudiram protestnoj šetnji protiv nasilja koja će se danas održati u mnogim državama Republike i koja će biti zaista građanska. Pisac Havier Sisilija je tražio ovaj protest, ali su na njegovoj organizaciji i širenju radili ljudi, pretežno iz srednje klase, putem društvenih mreža i bez medijske pomoći.
Po prvi put se srednja klasa organizuje u zahtevu da se zaustavi nasilje, bez ikakvog medijskog podstreka desnice. Ljudi su to sami uradili.

Havier Ernandes Alpisar [6], za blog Sapateando2, je preneo deo otvorenog pisma koje je Sisilija uputio vlastima i delikventima, dokument koji je prethodio štenjama. Ernandes Alpisa je istakao:

La carta, que se está convirtiendo en un documento que encarna la indignación de muchos, dice con palabras fuertes y claras lo que muchos ciudadanos ahora también suscriben: “Estamos hasta la madre de ustedes, políticos –y cuando digo políticos no me refiero a ninguno en particular, sino a una buena parte de ustedes, incluyendo a quienes componen los partidos–, porque en sus luchas por el poder han desgarrado el tejido de la nación, porque en medio de esta guerra mal planteada, mal hecha, mal dirigida, de esta guerra que ha puesto al país en estado de emergencia, han sido incapaces –a causa de sus mezquindades, de sus pugnas, de su miserable grilla, de su lucha por el poder– de crear los consensos que la nación necesita para encontrar la unidad sin la cual este país no tendrá salida (…)”.

Pismo koje postaje dokument koji otelotvoruje rezigniranost mnogih, jakim i jasnim rečima govori ono što mnogi takođe misle sada: „Dosta nam vas je više, političari – a kada kažem političari, ne mislim ni na jednu partiju posebno, već na dobru većinu, na one koji su u strankama. Zato što su u svojim borbama za vlašću uništili tkivo nacije, jer su u sred tog loše organizovanog, loše vođenog rata koji je državu doveo u stanje uzbune, zbog svoje sitničavosti, jadne umreženosti, borbe za vlašću, bili nesposobni da naprave konsenzuse koji su naciji potrebni za ujedinjenje bez kojeg ova zemlja neće imati izlaza (…)”.

Novinar i bloger Herano Viljamil [7] je izvestio da je bilo više od 10 hiljada ljudi koji su šetali gradom Meksikom. Viljamili je jasan razlog protesta:

Poetizados y politizados, multiclasistas e indignados, más de 10 mil personas marcharon de la explanada de Bellas Artes al Zócalo de la Ciudad de México para protestar por los efectos de la guerra contra el narcotráfico, al mismo tiempo que otros 8 mil ciudadanos, encabezados por el poeta y periodista Javier Sicilia, protestaron en Cuernavaca, el epicentro de esta protesta simultánea, a raíz de la ejecución de 7 jóvenes el pasado 28 de marzo en Temixco, Morelos.
“¡Fuera Calderón! ¡Fuera Calderón!”, gritaron durante su paso los ciudadanos convocados en las últimas 36 horas que se reunieron en un templete improvisado, frente a Palacio Nacional, en el Zócalo de la Ciudad de México. Reclamos similares se escucharon en Monterrey, Mérida, Guadalajara y decenas de ciudades más donde se escuchó el grito de protesta.

Pesnici i ispolitizovani, različiti staleži i rezignirani, više od 10 hiljada ljudi je šetalo po šetalištu od Beljas Artes do Trga Sokaloa u gradu Meksiku u znak potesta protiv efekta koji ima rat protiv trgovine drogom. Istovremeno, još 8 hiljada građana, na čelu sa pesnikom i novinarom Havierom Sisilijom u Kuernavaki, epicentru ove simultane šetnje, je protestvovalo zbog ubistva 7 mladića, 28. marta u Temiksku, Morelos.
„Napolje Kalderon! Napolje Kalderon!“ vikali su tokom šetnje građani pozvani u poslednja 36 sata, a koji su se okupili u improvizovanom paviljonu ispred Nacionalne palate, na Trgu Sokalu u gradu Meksiku. Slični povici su se čuli u gradu Montereju, Meridi, Gvadalahari i u još desetine gradova gde se čuo vrisak protesta.
Meksikanci protestuju protiv nasilja na Trgu Sokalu u gradu Meksiku. Alberto Miljares, Copyright Demotix.

Meksikanci protestuju protiv nasilja na Trgu Sokalu u gradu Meksiku. Alberto Miljares, Copyright Demotix.

Sa druge strane, admin bloga Mehiko Si [8] ( Meksiko Da) je izrazio zanimljiva pitanja u vezi sa ovim protestom. Takođe je izrazio svoj stav da je šetnja protiv nasilja, a ne protiv blade, i upitao se o efikasnosti ovih manifestacija:

¿Por qué la marcha? ¿Se acaban de dar cuenta de que existe el crimen organizado que ejerce una violencia estúpida contra nosotros? ¿Y cuál es la solución? ¿Salir la sociedad a la calle a comunicar que está en contra de la violencia? Creo que todo eso no sirve de nada, la violencia es ejercida por sicarios carentes de una formación social, tipos sin estudios la mayoría de las veces, drogadictos, alcohólicos, gente deshumanizada para los que asesinar a alguien es como cuando un vendedor hace una venta. Los sicarios son pagados por sus líderes, tipos a los que tampoco les interesa la sociedad excepto para extraernos dinero. Al momento de la marcha los sicarios estaban borrachos o drogados, los capos felices porque habían logrado el impacto que querían, tener atemorizada a la población. Si la gente está asustada, será más fácil extorsionarlos, secuestrarlos y sacarles más dinero.

Čemu šetnja? Da li se upravo saznalo da postoji organizovani kriminal koji nad nama vrši glupo nasilje? I koje je rešenje? Da društvo izađe na ulice i kaže kako je protiv nasilja? Mislim da sve to ničemu ne služi, jer nasilje vrše plaćenici kojima nedostaje društvena formacija. To su, uglavnom, tipovi bez škole, narkomani, alkoholičari, ljudi bez humanosti za koje je ubistvo samo razmena robe. Plaćenike plaćaju njihove vođe. To su tipovi koje takođe ne zanima društvo, osim da nam iznuđuju novac. U trenutku ovog protesta ti plaćenici su bili pijani ili drogirani, zadovoljni jer su uspeli u svojoj nameri da zastraše narod. Ako su ljudi uplašeni, biće lakše da se kidnapuju, i da im se iznuđuje i izvlači još više para.

Pozivanjem čitaoca na akciju, poruka ovog blogera dostiže vrhunac:

No podemos dejarle la solución total de la inseguridad al estado, debemos involucrarnos y no esperar a que nos maten un hijo para empezar a protestar.

Ne smemo da im dozvolimo rešenje potpune nesigurnosti države, moramo da se uključimo i da ne čekamo na ubistvo deteta pa da počnemo sa protestima.

Ovo su samo neka od mišljenja koja su 6. aprila u Meksiku prouzrokovale simultane protestne šetnje. Očigledno je da ne postoji neki konsenzus zbog čega se šeta, protiv koga se protestuje i šta želi da se postigne. Međutim, bitno je znati šta država planira u suočavanju sa ovom nesigurnom situacijom i nezadovoljstvom u društvu pred izbore sledeće godine. Tada će se birati novi predsednik i ljudi će moći da odluče da li ratifikovati vladajuću stranku [9] (konzervativna strana) ili će svoje poverenje dati kandidatu neke druge političke stranke sa nadom da će se situacija poboljšati.