Reakcije blogera, govornika španskog, na zemljotres u Japanu

Zemljotres jačine 8.9 stepeni koji je 11. marta pogodio Japan izazvao je reakcije blogera, govornika španskog, u čitavom svetu.

Blog Rekursos de Autoajuda (Izvori za samopomoć) komentariše reakcije Japanaca:

Hay algo que me llama la atención de los japoneses tras semejante desgracia: la dignidad y calma con la que interiorizan el dolor. Se aferran a su código interno de conducta (disciplina y orden) y se ponen manos a la obra para salir adelante. Es un pueblo que durante milenios ha estudiado como canalizar su energía interior (el Chi) y por naturaleza son muy introspectivos. Esto se nota en la reacción de Japón tras el terremoto. [El énfasis es del autor]

Ima nešto što mi privlači pažnju kod Japanaca kada je u pitanju nesreća: dostojanstvo i smirenost uz pomoć kojih u sebi proživljavaju bol. Drže se svog internog kodeksa ponašanja (disciplina i red) i angažuju se da idu napred. U pitanju je narod koji već hiljadu godina proučava kako da kanališe svoju unutrašnju energiju (Či) i po prirodi su veoma introspektivni. To se primećuje prema reakciji Japana posle zemljotresa. [Naglašavanje autora]

Nora, u svom blogu Japanka u Japanu, pripoveda o onome što je ona proživela tokom ovih dana i daje svoje mišljenje u vezi sa tim šta izveštavaju tradicionalni mediji nasuprot stvarnim događajima:

Los que vivimos en Tokyo y los alrededores, sentimos el terremoto y lo pasamos mal, muy mal, pero hay gente que quiere transmitir lo que no es, que confunde la situación de las ciudades verdaderamente afectadas con la tranquilidad que hay en la capital. La situación en Tokyo no es del todo normal, siguen las réplicas, tenemos cortes de luz, los trenes funcionan en horarios determinados para ahorrar energía, pero no es lo que dice la prensa amarillista ni lo que están transmitiendo algunas personas. Espero que sepan a quién leer y qué leer, y espero que puedan informarse bien.

Mi koji živimo u Tokiju i okolini smo osetili zemljotres i bilo nam je loše, baš loše. Ali ima ljudi koji žele da prenesu stanje kakvo nije. Mešajući situaciju gradova koji su zaista pogođeni sa smirenošću koja postoji u prestonici. Situacija u Tokiju nije sasvim normalna, i dalje imamo manje zemljotrese, nestanak struje, vozove koji rade u određeno vreme radi uštede energije, ali to nije ono o čemu govori žuta štampa i šta prenose pojedini ljudi. Nadam se da znate koga i šta da čitate. Nadam se da možete dobro da se informišete.

Na blogu Nipok objavljeno je otvoreno pismo koje su poslali građani Španije koji se nalaze u Japanu.

Somos un grupo de españoles que actualmente está viviendo en Japón, nos hemos propuesto escribir esta carta pública a los medios con la intención de criticar la forma en la que el periodismo está tratando las noticias sobre el terremoto, el tsunami y los posteriores problemas en la central nuclear de Fukushima y Japón en general

Mi smo grupa Španaca koji trenutno žive u Japanu. Pišemo ovo javno pismo sa namerom da kritikujemo način na koji se novinari odnose prema vestima o zemljotresu, cunamiju i problemima koji su nakon toga nastali u nuklearnoj centrali u Fukušimi i Japanu uopšte.

Huan Krus, u svom blogu Mira ke te lo tengo dičo (Vidiš da sam ti rekao), nam objašnjava o nuklearnoj energiji:

El accidente nuclear que ha venido aparejado a la tremenda consecuencia del seísmo y del tsunami convierte ahora el debate sobre ese tipo de energia en un endiablado conflicto que no se liquidará tan solo con las seguridades científicas acerca del control que se establece sobre los peligros que entrañan estas centrales.

Nuklearna nesreća koja je usledila kao užasna posledica zemljotresa i cunamija pretvara sada raspravu o toj vrsti energije u đavolski sukob koji se neće zaustaviti samo uveravanjima naučnika o kontorli koja je uspostavljena kada je u pitanju opasnost ovih centrala.

Najgora nuklearna katastrofa desila se 1986. godine u Pripjatu, u Ukrajini: Černobilj. Međutim, tamo i dalje živi nekih 300 porodica koje su odlučile da se vrate svom domu. Slučaj Černobilja je ponovo postao tema svetske diskusije posle zemljotresa u Japanu, gde je mogući požar nuklearnih centrala u blizini Fukušime ponovo oživeo raspravu o nuklearnoj energiji. Novinar Alvaro Kolmer Moreno u svom blogu Frente al eskritorio (Pred pisaćim stolom) deli jedan članak koji je u aprilu 2006. napisao za dnevni list La Vanguardija i u kome nam govori o Černobilju i kako je sada tamo:

Y, sin embargo, ahí vive gente. Algún tiempo después de que el gobierno decretara la evacuación sin condiciones de los 350.000 soviéticos que vivían en la ‘Zona de Exclusión’, varios centenares de personas decidieron regresar a sus antiguas poblaciones aun a riesgo de perecer a causa de la radiación. En un principio, las autoridades sanitarias prohibieron tal retorno e incluso instalaron una alambrada alrededor del área afectada. Pero la gente se las ingeniaba para regresar a casa y al final, viendo que aquello se convertía en el juego del gato y el ratón, el ejército permitió que esos ciudadanos volvieran a ocupar un territorio a todas luces contaminado.

A ipak, ljudi tamo žive. Neko vreme nakon što je vlada dekretom propisala bezuslovnu evakuaciju 350.000 Sovjeta koji su živeli u „zoni isključenja“, nekoliko stotina ljudi je odlučilo da se vrati svojim kućama uprkos postojanja rizika da se strada od radijacije. Taj povratak su sanitarne vlasti zabranjivale; čak su i ugroženu oblast ogradil žicom. Ali ljudi su bili uporni da se vrate kućama i na kraju, videvši da se to pretvara u igru mačke i miša, vojska je dozvolila građanima da zauzmu jasno zagađenu teritoriju.

Prirodne nesreće i katastrofe se događaju u čitavom svetu. Klimatski fenomeni nas svake godine podsećaju da je priroda živa. Kiše, poplave, fenomen la ninja i el ninjo, zemljotresi, vulkani, tornado i uragani.

Bolivija se svake godine bori sa poplavama koje su tipične zbog kiša u februaru, i 2011. nije bila izuzetak. Gabrijela Baldelji nam putem Global Voices govori o tome šta se desilo u Brazilu početkom ove 2011. godine. Prema rečima bloga No keremos inundarnos (Ne želimo da se udavimo), koji je osnovan od strane grupe komšija u nameri da ublaži ranjivost zbog jednog događaja, priroda je napala i u Argentini, u provinciji Santjago del Estero, izazvavši poplave i lavine.

Dečak u svom domu. Fotografija. Laura Šnajder

Nakon vesti o različitim katastrofama u svetu i najskorijeg događaja u Japanu, nameće se sledeće pitanje: da li bi ti napustio svoj dom pred nekom katastrofom? Upravo to pitanje postavlja Omaladed na svojoj stranici Priče nauke gde objašnjava efekte radioaktivnosti i da li je jedna evakuacija opravdana ili ne:

La probabilidad de contraer cáncer de aquellas personas pasó de ser del 20% al 21,8%. Ahora os traslado la pregunta. Si os dijeran a vosotros que la zona en la que vivís que en lugar de tener un 20% de probabilidades de contraer un cáncer es de un 21,8%, ¿abandonaríais vuestras casas?

Verovatnoća da neke od tih osoba obole od raka je porasla sa 20% na 21,8%. Sada vam postavljam pitanje: Kada bi vama rekli da zona u kojoj živite ima 21,8% verovatnoće oboljenja od raka umesto 20%, da li biste vi napustili vaše kuće?

Fotografija Roberta Maksvela (CC BY-NC-SA 2.0)

Započnite razgovor

Molimo Vas da se Prijavite se »

Pravila korišćenja

  • Svi komentari se pregledaju. Pošaljite komentar samo jednom jer bi u suprotnom mogao biti prepoznat kao spam.
  • Molimo Vas da se prema drugima odnosite sa poštovanjem. Komentari koji sadrže govor mržnje, nepristojne izreke i lične uvrede neće biti objavljeni.