Kako je već izveštavano [1], u subotu 19. februara je putem španskog dnevnog lista El Pais otkriven tekst [2] koji ističe da: „Fernadno Rospigliosi, bivši ministar unutrašnjih poslova u Vladi Alehandra Toleda, je tražio saradnju od Ambasade Sjedinjenih Država u dovođenju do završnice kampanje protiv Oljantae Umalae.“ Peruanski [3] mediji [4] su odmah preneli [5] ovu vest [6], koja je na neki način potresla lokalnu političku scenu.
Ipak, već se nekoliko dana ranije pričalo o postojanju tog tekst, jer je 15. februara ambasadorka Sjedinjenih Država u Peruu, Rouz M. Likins, razgovarala sa Umalaom [7] o ovome, što je dovelo do toga da on odbije [8] i nazove to uzurpacijom demokratije građana Perua. Treba napomenuti i to da je Ambasada negirala da joj te takav zahtev upućen.
Konačno, kada se u subotu 19. februara objavio tekst, bivši predsednik Toledo je požurio da izjavi [9] kako nema nikakve veze sa spomenutim sastankom, i jedan od njegovih najbližih saradnika, Karlos Bruse, je izjavio [10] da Rospigliosi nije bio član Toledove vlade kada se održao taj sastanak. Direktno oštećen Oljanta Umala je teškim imenima nazvao bivšeg ministra Rospigliosija [11], kao i bivšeg predsednika Toleda [12]. Sa druge strane, Rospigliosi je priznao [13] istinitost teksta i rekao [14] kako je to samo njegov postupak, jer je Umala bio opasnost po demokratiju.
Sporni tekst, koji je preveo bloger Karlos Kiros, se može ovde [15] pročitati na španskom;dok se na Storifaju [16] može videti lista [1] nekih tvitova, postavljenih nakon objave istog.
Reakcije su počele da se pojavljuju i na blogovima; najpre se vodilo računa o primerenosti, ili se nije želelo da se traži strana pomoć za unutrašnja pitanja zemlje. Herbert Kastro u svom blogu piše [17] kako su ovi događaji ništa manje od izdaje i pripisuje je onima koji će na kraju imati od toga koristi:
No pues. Así no se juega. Rospi, Tienes que reconocer que quedaste como una zapatilla y lo único que te queda es pedirles disculpas, tanto a Ollanta como a la opinión pública, a la que te debes como periodista. […] Ahora sí Humala tendrá suficientes razones para gritar en calles y plazas lo sucio que le jugaron. Y tú como periodista lo sabes, la víctima siempre saca dividendos.
Na blogu Senjal alternativa (Alternativni znak) su objavili članak [18] Karlosa Tapije koji u jednom delu ukazuje na Rospigliosijevo oslobađanje odgovornosti Toleda i na prave razloge razgovora sa predstavnicima ambasade:
Habría que recordar que la versión de Rospigliosi que “no veía a Toledo desde el 2004” contrasta con su inicial aparición pública como parte del actual equipo de campaña de Toledo-aunque renunciara después, a lo mejor por lo que todos sospechamos-; también que Rubén Vargas, el acompañante de Rospigliosi en la embajada, sea ahora miembro de la Comisión de Plan de Gobierno de Toledo. En fin, las sospechas Rospigliosi-Toledo continuarán por buen tiempo. Aunque hay otra versión, la que dice que Rospigliosi-Vargas iban a informar y aconsejar a la embajada por el vil dinero de una consultoría.
Novinar Raul Veiner takođe u svom blogu analizira [19]razloge za već sada poznato ćaskanje:
Toledo se propuso crear una crisis internacional en relación a las elecciones peruanas, en las que interviniera Estados Unidos y por supuesto soltara dinero, como lo hizo en la crisis del 2000, de lo que Toledo nunca dio cuentas. Rospigliosi no fue a una de sus tantísimas reuniones de asesoría a los gringos en las cosas en las que dice ser especialista, sino a tratar sobre cooperación de gobiernos en una campaña electoral dentro del Perú.
Na blogu Ideleradio su prepisali [20]jedan intervju sa Albertom Adriansenom, kandidatom za kongres sa Umaline liste, gde, između ostalog, iznosi mišljenje o tome kako se mediji ponašaju prema ovoj temi:
Acá hay un proceso mediático, por ejemplo, El Comercio [hoy] pone ‘Asesor de Humala intercedió por él ante embajador de EE.UU.’ y se refiere a Salomón Lerner Ghitis. Lo pone en letras de molde grande y [ayer] puso lo de [Fernando] Rospigliosi, una tira y abajo, [pone] esto que es 200 mil veces menor de lo que hizo Rospigliosi. Lo que diga Lerner al embajador americano, de que Humala es honesto, razonable, es distinto a una contracampaña contra Ollanta Humala. Me parece francamente poco ético de El Comercio.
Na drugoj strani, Raul Mendosa Kanepa kaže da [22] je Rospigliosi uvek bio u skladu sa onim što je propoveda i simbol je farisejizma [23] onih koji ga optužuju.
A Rospigliosi dos funcionarios gringos lo invitan a almorzar y como en todo almuerzo informal, el ex ministro del Interior transmitió (como lo hubiera hecho José, Juan o Jorge) su crispación frente a los avances del nacionalista […] Hay que aclarar que pedirle ayuda a una embajada en una mesa informal para que arremeta contra un candidato, por más peligroso que sea éste, es tan reprobable como auparse a Chávez o recibir petrodólares caribeños para ganar una elección. Pero, de allí a fusilarlo o endilgarle el calificativo de “traidor” ya es un exceso. […] Bien harían los guerreros de uno y otro lado en calmar sus aguas y eludir el epíteto y el sablazo. Aunque este llamado no me exima de decir: “El fariseismo, toda una institución nacional”.
Očigledno su na televiziji dali prostora Rospigliosiju da objasni i predstavi svoju verziju događaja, kao što može da se vidi u ovom intervjuu [24] u emisiji „Prensa libre“ (Slobodno novinarstvo), iako sa druge strane, u ovoj emisiji koja se emitovala [25]na Kanalu N nije bilo tako dobro. Dnevni list La Republika je izvršio istraživanje [26] na ovu temu, gde „55% ispitanika DA veruje da je Rospigliosi učinio dobru stvar kada je zatražio pomoć od Ambasade SAD-a u zaustavljanju Umale, dok 45% misli suprotno.“ Zanimljivo je da u članku objavljenom u istim novinama [27], koji je napisao lično Rospigliosi da bi opravdao svoje delanje, i gde optužuje Umalu za izobličavanje i manipulisanje tekstom kako bi ga upotrebio u sopstvenu korist, većina komentara čitalaca obezvređuju postupke bivšeg ministra. U svakom slučaju, izgleda da će se o ovome pričati još nekoliko dana, dok neko drugo otkriće ne dospe u prvi plan.